Bilo mi je lijepo, hvala na pitanju. Bio sam tamo gdje se dobro osjećam, a ja i Milanka smo hrkali da se cijela zgrada tresla. To je vrhunac bliskosti, ne možeš to sa svakim.
Čitao sam malo Tekst O Ljubavi autora mi cijenjenoga Jergović Miljenka...
Oj, Miljenko, Miljenko... Da, kad bi tako bilo (kad bi svi bili takvi) i romantična književnost bi se dobro prodavala...
Oj, Miljenko... Zašto suludi impuls žene bez samopoštovanja proglasiti ljubavlju? Zamišljam astronautkinju iz tvoga članka kako ipak na kraju dopire do svog dragog nakon što je neutralizirala protivnicu, pa onako ukakana i usaftana skida fuj-fuj pelene i baca se dragom oko vrata, on ju s prijezirom odguruje od sebe dok ga ona grčevito drži za noge i rida, kmeči i smrdi valjajući se u glibu vlastite gluposti...
Gdje ti tu vidiš ljubav, Miljenko? Tko će voljeti ženu koja ne voli sebe? Tko će cijeniti ženu koja ne cijeni sebe?
Jest, nije ljubav slikanje svjetskih zvijezda pred kamerama, to je tek junetina od koje žuti tisak peče šnicle... Ali nije to sigurno ni vožnja u pelenama izobličene idiotkinje.
Ljubav je kad možeš s nekim hrkati sve u šesnaest.
Post je objavljen 15.02.2007. u 20:13 sati.