Počinih jednu grešku u prethodnom postu (iliti griješku, da se modernije izrazim)...
Spomenuta riječ "vjera" nije se odnosila na postojanje Boga, Alaha, Bude iliti Stvoritelja bez obzira kako ga mi zvali. Ponekad sam brz u izražavanju i ne razmišljam o tome koliko sam jasno misli pretočio u riječi na monitoru. Kontekst nije uvijek svima prepoznatljiv.
Vjerujem li u postojanje Boga? Ne znam. Često o tome razmišljam. Prije sam bio u stanju reći da NE VJERUJEM. Nauka mi je bila logičnija i nisam si nikako mogao razjasniti smisao postojanja npr. biologije i vjeronauka pod istim školskim krovom.
Sad... Otac više nije sa mnom i nekako mi je draža pomisao da je tu negdje u atmosferi, u zraku koji me okružuje od pomisli da je samo beživotno tijelo koje nestaje tamo negdje u zemlji ispod kamena.
Kad sam prije nekoliko mjeseci skoro poginuo na čas utonuvši u san na obilaznici oko svoga grada, bio sam pod dojmom toga još nekoliko dana. Iznenadila me ideja da je ta nevidljiva sila koja me je u posljednji čas trgnula iz sna bila zapravo njegova ruka. Nikad nisam bio praznovjeran niti vjernik, ali razmišljanja o tome nisam se mogao riješiti dugo poslije toga.
Recimo da je moja vjera u postojanje Boga nešto o čemu se propitujem iz dana u dan. Nedefinirana. Ne poričem ga niti ga potvrđujem. Utješno je čovjeku malenom ispod zvijezda pomisliti kako se netko tamo gore brine o njemu...
Ali vjera u smislu promicanja iste od strane ljudi kojima je ona životni poziv... O tome sam zapravo govorio.
Vjeruješ li u Boga, prijatelju? Nije li to dovoljno? Možeš li vjerovati u njega i doma? Da li više vjeruješ ako često ideš u crkvu, džamiju, sinagogu?
Jesi li veći vjernik ako daš novčani prilog u ruke svog svećenika, rabina, hodže? Ako Jeleni Brajši pozlatiš WC? Ako daš dijete u ruke vjeroučitelja-pedofila?
Prevarili su te, prijatelju. Jednako kako su varali tvoga djeda, tvoju babu i prababu. Varaju vas stoljećima.
U ime Boga klali su, ratovali, otimali, mučili, spaljivali na lomači... U ime Alaha zalijeću se avionima u nebodere.
Alah je veći od Boga. Bog je veći od Alaha. Buddha... On je malen i debeljuškast. I sav od zlata.
Ima tih bogova još nekoliko, svojataju ih ljudi. Obični ljudi kakav si i ti, prijatelju.
Izgovaraš molitve koje su napisali ljudi. Iste kao i svi oko tebe, uvijek iste... Ne osjećaš li se tada kao Zombi? Zašto se svome Bogu ne obratiš kao i svakom prijatelju? Zašto ne razgovaraš s njim kao i sa mnom?
Gdje je Bog kad mladi fanatični katolik digne ruku u "Sieg Heil!" i poviče "Srbe na vrbe"? Da li je srpski Bog manji od "našeg"? Ili je naš manji od njihovog?
Gdje je bio Bog kad su u njegovo ime pokretali ratove, spaljivali vještice, silom pokrštavali? Gdje je bio Alah kad su odsijecali ruke i rušili nebodere?
Da li im je slao znake podrške? Da li je tražio svoj dio?
Ako On i postoji, oni nisu njegove sluge. Oni su tu zato da ti zavuku ruku u džep tapšući te po ramenu dok ti misliš da si tog časa bliže Bogu i raju...
Oni su tu da bi ti ubili svaku samostalnu misao, zadržali te u pokornom stadu i cijedili te još stoljećima.
Oni su tu zato da nikad ne budeš slobodan i da nikad ne misliš. Jer ćeš onog časa kad postaneš samostalan biti prijetnja njihovim zaključanim škrinjicama i debelim guzicama i učiniti ih tako običnim ljudima sebi ravnima. Običnim ljudima koji su zgriješili pred istim tim Bogom kako ti nikad nećeš uspjeti zgriješiti...
Osvijesti se, čovječe. Krajnje je vrijeme za to.
Post je objavljen 27.02.2007. u 19:30 sati.