četvrtak, 25.05.2017.


Šećem ergo sum :-))

Dugujem toliko toga :-)). Npr. opis današnjeg popodneva/večeri. Ali, to ću idući tjedan.

Želim svim svojim najdražim čitateljima, svih vas dva i pol, još u zadnji čas, uvaliti malo hodanja. Malo do malo puno, kako koja, kako kakva :-)). Riječ je o Jane' s walk, po treću god u Zg i Hr (mislim ono Zg je dio Hr, još uvijek, tako da čim je nekaj u Zgu, automatski je i u Hr, no dobro :-)) ).

Imate još samo tri. Još malo pa nestalo, samo ovaj vikend i nikaj do idućeg svibnja. Iskoristite, obujte udobne cipelice, tenisice i uputite se :-)). Gdje? U idućem pasusu :-)).

Petak, subota, nedjelja.

26.05. 2017. (petak), 18 h: Saša Šimpraga: „Svi putevi vode u Rim“. Sastanak ispred Sportskog centra Kozjak/Gradskog kazališta Žar ptica, Bijenička 97
Autobusna linija:
201 Kaptol-Kvaternikov trg
202 Kvaternikov trg-Kozjak
238 Kaptol-Kozjak
Šetnja tematizira segment ladanjskog dijela sjevernog Zagreba, a uključuje zagrebačku adresu Richarda Gerea, pogled na grad iz dvorišta OŠ Remete i posjet jednom od najromantičnijih ljetnikovaca u gradu. Šetnja će trajati oko 2,5 sata, otvorena je za sve, a uključuje i penjanje uzbrdo.

27. 05. 2017. (subota) Milan Dalmacija: „Radnička – od centra industrije do centra kapitala“. Sastanak kod stražnje strane nadvožnjaka na Strojarskoj, kod parkirališta buseva, u 16 h.
Radnička je gotovo 100 godina bila centar industrije grada Zagreba. Danas, uz nekoliko industrijskih giganata na samrti, sve više nalikuje strogim poslovnim zonama kakve smo navikli vidjeti u zapadnjačkim gradovima. Nedovršena ekonomsko-politička transformacija iz industrijskog u postindustrijsko/kapitalističko društvo, primjetna je i na arhitekturi Radničke, koja je jednim dijelom od grbavog i neurednog tvorničkog puta, postala jedna od najsjajnijih zagrebačkih ulica. Opisat ćemo potpuni razvoj ulice i sve nekadašnje tvornice te to staviti u kontekst današnjih sadržaja u ulici. Završno mjesto: Okretište na Savišću, duljina cca 4 kilometra. Trajanje: Cca 2 sata.

Obilazak biciklom je moguć, a osobe s invaliditetom i djeca bi mogli imati problema tokom šetnje radi neravnih puteva.

28. 05. 2017. (nedjelja) GP: “Medvedski breg pod Medvedskom gorom“. Sastanak je na okretištu autobusa Dubrava, linija ZET-a 209 za Čučerje, prije polaska autobusa koji kreće u 16,55 (peron uz famozne Bandićeve zahode). Sâma šetnja počinje na glavnom trgu uz crkvu u Čučerju u 17,15 h
Glavno odredište je povijesno spominjano selo Medvedski breg nakon postepenog, srednje teškog uspona i visinske razlike od 110 m. Nastavak šetnje je silazak “na miroševečku stranu” na autobusnu stanicu ZET-a linije 208 Vidovec-Dubrava oko 19,30. Teren je većim dijelom neasfaltirani put/makadam tako da se u slučaju kišnih dana preporuča “ozbiljnija” obuća (i “kišna oprema”).

Ukupna duljina šetnje je oko 5 km, a zbog razlike između početne i završne točke šetnje nije preporučljivo dolaziti na početak u Čučerje automobilom nego ga eventualno parkirati u zoni BUS-terminala Dubrava, a koristiti spomenuti javni prijevoz uz cijenu karata 2 x 4,00 kn.

Link

Opis prve svibanjske šetnje je na Nepoznatom Zagrebu. Svaka je prekrasna na svoj način, neke su šetački lakše, neke nisu, ali u tome i čar :-)). Kao i upoznavanju grada. Bez obzira koliko mislimo da ga znamo, ne poznamo ga dovoljno :-)). Uvijek se nađe netko tko baš nešto zna o tom dijelu. Ono što smo zaboravili. Ili ima neku uspomenu iz davnih dana :-)).

Šećimo ... :-))
Uživajmo ... :-))
I pričajmo ... :-))

- 21:59 - Komentari (9) - Isprintajte - #



subota, 18.02.2017.


Kad večer krene čajem :-))

Već neke petke, jednom mjesečno fejs-grupa ZVZ se nalazi i oflajn. Ono da se vidimo, da si porihtaju fotiće, u čemu ne sudjelujem jer ne fotkam, a uz toliko fotkaša oko sebe, nema ni smisla. No, fotkaju, pričamo, smijemo se itd.

I tako sinoć lijepo došla i naručila čaj. Zaružila prije dva tjedna, tako da se vjerojatno još priča o tome, usput vidjela neke koji ne prestaju piti pa zaključih da je vrijeme za bescuganje.

Čaj. Prvo sam ga dobila dobrih 15 min nakon sve cuge. Zatim, kad je stigao začulo se više spominjanja imena božjeg i majke božje uzalud uz pitanja da kaj mi je, je l' mi dobro, itd. Iznaddvometraški frend mi se sućutno osmjehnuo i rekao da je i njemu tako bilo kad se jednom zafrknuo čajem :-)).

Dobro, preživim i to, recimo. Čaj. Onaj čajnik s vrućom vodom je prevruć i opeče me prilikom lijevanja vode u šalicu. Kako me opeklo tako sam se i zalila vodom. Ruke, traperice, itd. Peče. Otvaram čaj, stavljam u vruću vodu ... Prosto je za ne povjerovati na koliko sam sve načina krivo stavila vrećicu u šalicu. Mislim da ih je bilo 5 ili 6. Da :-)).

Čaj tj. vrećica ne pušta boju. Iscijedim limun i probam. Opet se opečem, ovaj puta jezik i okusim kiselu vruću vodu. I jednostavno eksplodiram :-)). Pobrojim sve doživljeno u zadnjih minutu, dvije, ne računajući čekanje. Prisutni me sućutno poslušaju i nesućutno umiru od smijeha :-)). Skupa sa mnom :-)). Uključio mi se smisao za humor :-)).

Kad malo bolje razmislim, ta količina gluposti je previše čak i za moje pojmove :-)). Nije mi jasno kako sam to sve uspjela izvesti :-)). Nije ni čaju :-)).

No, svejedno moje najbolje odluke o necuganju su pale u vodu :-)). A imala sam najbolje namjere :-)). One koje vode ... negdje :-)). Cugom ne uspijem toliko zabrljati :-)). Barem ne jednom čašom :-)).

Piti ili ne piti ... :-))
Ne znam ... :-))
Al' od tipkanja ne odustajem ... :-))

- 14:41 - Komentari (22) - Isprintajte - #



ponedjeljak, 30.01.2017.


Moć muzeja i Start '17 :-))

Za početak, m je ispalo k'o tipfeler, ali mi se svidjelo pa ostavih :-)).

Priznajem da nisam baš zadovoljna sobom, premalo sam pogledala. Na Gornji grad nisam ni kročila, propustila nekaj kaj sam planirala. No, kaj sad. Radije da uživam u viđenom :-)).

Zapravo neću nabrajati gdje sam sve bila, nego ću onome što me dojmilo. Skoro na početku obilaženja, stara Džamija i dvije izložbe: Jovana Popić i Anton Franz Höger. Zove na još jednom.

MUO, Orašar, slatki, balerinasti, već sam počela na prstima skakutati kad na izlazu iz Orašara, Matko Vekić: ORIJENTAlizaCIJA. Uskličnik. Šok. Taman se uspavah u bajkovitom svijetu kad me sustigne stvarnost. Današnjica. Uh. Nakon jednog od Relija po galerijama, jedna od organizatorica ustvrdila je da umjetnost mora šokirati. Prije bih rekla dirnuti, potresti, protresti. Ovo je bilo baš to. Prodrmalo me. I pokazalo, dokazalo kako akt ne mora biti ni erotika ni pornjava ni nekaj slično. Protest. Još jednom uh.

Ostala bez smajlića :-)). Zato ću spomenuti jučer, kako je Hrvatska i Zagreb po prvi puta sudjelovala u Međunarodnoj proslavi suvremene skulpture Start '17, u Galeriji Događanja Centra kulture na Peščenici.

Kiparica Marina Bauer je predstavila svoje "Mjesto", pričala nam o sculpture networku, obožavam slušati kad pričaju o onome što vole :-)). Ovogodišnja tema je umjetnost u javnom prostoru, jučer je u 11 sati sudjelovalo 70 galerija, muzeja, umjetničkih studija, akademija, skulpturskih parkova i još ponegdje 21 zemlje širom svijeta :-)).

Prekrasan način provođenja nedjeljnog prijepodneva, koliko god hladno bilo :-)).

Noć ima svoju moć ... :-))
I dan isto ... :-))
Kad umjetnici govore ... :-))

- 10:41 - Komentari (9) - Isprintajte - #



četvrtak, 26.01.2017.


Kad krene oflajn :-))

Najčešće pišem o netu. Onlajn je moj omiljen odabir. Chat na prvom mjestu. Ali chatova više nema. Nema i nema i šmrcam i tulim i želim i fali i opet bih :-)).
Ali, nema.

Tako da, vjerovali ili ne okrećem se oflajnu. Koji li čušpajz za okorjelu chattericu :-)). No, tu i tamo se dogode tipične chat situacije licem u lice, umjesto tipkama u tipke.

Moj višedesetljetni frend, oflajn narafski, tad nije bilo neta u ovom ni onom bivšem chatterskom obliku ima svoje provale. Inače izuzetno dragi, divan, krasan s ponekom manom. Povjerila bih mu, bez da trepnem, uvalila drito u ruke prvorođenca, milijun dolara. Ali, ključeve, papire i takve nebitne sitnice, no čens :-)).

Baš neki dan zove me ili u Pevec u šoping pa na kavu ili samo na kavu bez Peveca :-)). Odaberem šoping pa kavu. Dođe po mene i počne spika. Odgovorno tvrdim da kad ubijem nekog, hladnim ili toplim oružjem, oružje ću zapakirati i dati mu riječima: Molim te, pričuvaj mi, to mi je jako bitno. Nitko to nikad više neće naći i izvuči ću se neosuđena, corpus delicti nestao netragom :-)).

Na kaj frend veli da bum ostala zvezana u autu, a on će u šoping :-)). Fakat se ne mrem sama odvezati :-)). Smiluje se i odveže me, čak mi kupi probirštift, veći. Navodno volim velike :-)). Da, duše i srca :-)).

Digresija: Novi probirštift mi hitno treba, starom je vrisnula lampica koju sam promijenila, a nije predviđena za zamjenu. Tako da kad svijetli ima struje, kad ne svijetli, ne znači da nema struje :-)). Izuzetno zanimljivo dok popravljam peglu u 1 ujutro :-)).

Odemo na kavu, opet se ne mrem odvezati, bez obzira kaj sam mu dala da me zveže, morti to krivo radim :-)). Kaže da će mi donijeti kavu :-)). Ipak me odveže :-)).

Da, taj frend i njegova vozila :-)). Na polu mu već mjesecima ne radi bravica na vozačevim vratima. Već sam navikla da frend izađe, ja zaključam njegova vrata pa onda svoja :-)).

Zadnji puta je komentirao da me ne vodi na kavu zbog kave, može i sam popiti kavu, nego zbog toga kaj mu zatvaram vrata, to ne može sam :-)). Uostalom samo tri mjeseca vozi novu bravicu u autu, nije još došlo vrijeme da ju zamijeni :-)).

Da uopče ne spomenem kako me friško nazvao jer mu trebaju ključevi njegovog stana koje je po ne znam koji puta zagubio. Kako sam bila na kavi u gradu, dogovaramo se di će me pokupiti da baš se ne gnjavi autom po centru. Lijepo ga pitam di me želi pokupiti. Odgovara da me uopće ne želi pokupiti :-)))))))))))))). Složim se jer ni sama sebe ne bih pokupila da mogu birati pokupiti neku drugu :-)))))))))))))))))))))))))).

Tako to ponekad krene ... :-))
Kad se smijem oflajn ... :-))
K'o da sam onlajn ... :-))

- 15:22 - Komentari (14) - Isprintajte - #



petak, 06.01.2017.


Fejs, ne dajmo se :-))

Upravo sam vidjela na Fejsu, a di drugdje :-)), fotku: Ako Vaša djevojka nakon prekida ne ofarba i ne skrati kosu, žao mi je, niste joj dovoljno sj***ali život.

Nasmijalo me. I počnem razmišljati. Nikad, nikad nisam nakon prekida mijenjala zurku. Mijenam zurku kad mi se mijenja. U vezi, bezveze (razmak po želji :-)) ), kak' mi dođe. Dosadi duga kosa, poželim kratku. Boju, od prvog farbanja u crveno u srednjoj, u 30-toj promijenih u plavu. Nevezano za muškarca/e. Pa su se mijenjale nijanse plave ovisno o bojama (poprilično je iritantno kad proizvođači promijene boju na koju su me navikli) i o frizerkama. Opet, veze s vezom nemaju tu muškarci.

Pokušavam se sjetiti kaj sam sve radila nakon prekida. Suludo se dobro zabavljala :-)). Ponekad pokušavala ustanoviti kako sam za milost svih boginja onlajna i oflajna uopće se sletljala s dotičnim :-)). Uz naglasak na pokušaj učenja, izvlačenja pouka i neponavljanja istih. Nove greške su daleko zanimljivije :-)).

Nakon prekida kaj radim. Zabavljam se, tulim, tupim. Pijem, pušim i tovim se čokoladom. I ovak' i onak' sam debela, nažalost ne lijepa i debela pa mi je linija zadnja briga :-)). Mijenjanje izgleda? Halo, nije me ostavio zbog izgleda mog. Da ide na ljepotu, ne bi uopće bili skupa :-)).

Tijek misli me doveo do: Kaj uopće radim zbog muškarca, kaj se izgleda tiče? Pa sad. Kad sam u fazi "zavođenja" više vodim računa o obleki. Najdonja uključena :-)). Živim u nadi da će mi se posrećiti :-)). Vodim računa o kosi u smislu pranja dotične. I da baš ne hodam s izrastom od pola metra. Narafski, izdepilirana, ispilingirana i tako to :-)). Nazovimo to pažljivijom osnovnom njegom.

Šminka, ah. Ako je imam, lagana je. Obleka, ako pokaže da mu se u nečemu sviđam, onda to nosim češće. Ali nekako mi je praktičnost i nekakvo -to mi dovoljno ok stoji- na prvom mjestu.

Jesam li dosadna :-)). Mislim ono, nikakav trud prije, još manji poslije :-)). Ne vidim smisla u kompletnom mijenjanju sebe. Da, ako mi je baš došlo. Došlo mi je promijeniti sebe, promijeniti muškarca, promijeniti svoj život. Sve odjednom je malo preveć. Korak po korak :-)).

No, kak' god okrenem ni mijenjanje sebe me ne zove na mijenjanje zurke. Promijeniti navike. Od one gomile loših jednu, barem jednu zamijeniti za dobru. Digresija: Pročitala sam da je za stvaranje navike dovoljno mjesec dana. Mogu, valjda mogu nekaj pametno raditi mjesec dana :-)). Ne, tu ne spada mijenjanje zurke :-)).

Mijenjam se ... :-))
Radije se ne dajmo ... :-))
Drugačijim pokretima i navikama ... :-))

- 14:59 - Komentari (16) - Isprintajte - #



petak, 02.09.2016.


Volim - ne volim Fejs :-))

I nikako da se odlučim :-)). Ne volim eF zato što vjerujem u nickove na netu. Nickove, ne imena. Fejs sam po sebi nema smisla osim po imenu. Dobro, vjerojatno općenito eF nema smisla, ali to bi bila potpuno druga tipkarenja. Što uopće ima smisla :-)).

Ne volim kad me onlajn oslovljavaju imenom. Ne volim komunicirati po netu kao Vi. Tu smo svi na ti, eventualno Ti, kad čestitam ročkas :-)). Žalim slučaj, komu smeta tikanje, makni se s neta pa nek' te tapšu i Viviču.

Volim Fejs jer vidim kad su izložbe, predstavljanja, otvaranja, razno razni izuzetno zanimljivi događaji kojima želim prisustvovati. I još mi se sve to skompa sa Svjetlicom (moj nikad zavoljeni mob, koji je ... je. I biva :-)). Isto tako vidim koji sve frendovi idu di i kada pa se lijepo nađemo, k'o u neka stara vremena kad smo se besdogovorno nalazili navečer u gradu.

Ne volim eF jer me žele frendati osobe koje ne znam. Ni onlajn ni oflajn. Nije pristojno odbiti prijateljstva. Nije, ali ... Ne volim isto tako jer mi je malo do puno teško nekome poslati frendovanje, jer mi je to nekako kaj ja znam, preosobno. Da, znam, normalni oflajnci imaju četveroznamenkasti broj frendova i moje ime (da, ime!) je samo jedna brojčica više.

Još jedna stvar koju ne volim na Fejsu. Fejs je oflajn. Čisti, najčišći oflajn. A ja volim onlajn :-)). Ali volim da više ne razmišljam o ročkasima, lijepo me ovaj voljenonevoljeni obavijesti.

Trenutno kaj je i smisao teksta, zapravo povod, tekstovi su mi po defaultu nesmisleni :-)), obožavam Fejs :-)). Zašto, slijedi priča :-)).

Imam tri skupine fejsovaca. Neki su čisti onlajn, možda smo se vidjeli uživo, morti nismo, bili smo ili jesmo na nekim dijelovima neta i eto tako završili na eFu. Druga skupina su dobri stari frendovi iz nekih davnih dana i skoro da ne bismo kontaktirali da ni fejsiranja :-)). U tu skupinu spadaju i noviji frendovi. Na jedan način smo se prvo upoznali, vidjeli oflajn pa se frendali. Zapravo, neki od tih su u gornjoj skupini, neki ne, neki ... Mišung :-)). Kaže se da su mješanci najbolji, najotporniji, najljepši. Treća skupina mi je familija :-)).

Priča, konačno: Jučer lijepo hodam Savskom prema Galeriji SCa i izložbi o kojoj me Fejsić trenutno jako, jako dragi informirao. Kad jedna mlada djevojka me: Jas! Ti si! (Usput, to mi je prvi i najdraži nick. Čak i oni koji me nickaju nekim drugim ili imenuju kad čuju kako me jasaju, počnu i oni, zarazno je :-)).)

Daklem, na ulici me nickom zove djevojka. Astarta, iz davnih ikariamovskih dana. Igrale smo se u istim savezu, nezaboravnom PATu (skraćenica za psihoPATe). Ostale na Fejsu i nikakvog oflajn kontakta. Do ulice. Prepoznale se po Fejs-fotkama :-)).

Znate koja je to čista radost :-)). Astarta je bila u društvu svojih kolega studenata. Odmah sam je zajedno s njenom frendicom odvela do izložbe, dogovorile se o budućim oflajnarijama. Volim te Fejsu, puno puno puno :-)). Luda sam za tvojim fotkama, taganjima i svim tim oflajn izvodima. Obožavam te :-)).

Volim, ne volim ... :-))
Ponekad ono što ne volim ... :-))
Ispadne da jako volim ... :-))

- 11:33 - Komentari (17) - Isprintajte - #



srijeda, 06.07.2016.


Kad ... :-))

Ne znam kaj mi je. Tekst koji slijedi nije u mom stilu, uz uvjet da stila uopće imam, kaj je i više nego upitno.

No, neki su me doživljaji, moji, tuđi, proživljeni, poslušani, pročitani ponukali na poneku misao. Možda nekaj i smislim, nisamBaltazarica :-)).


Ljubav. Kad ne završi kućicom u cvijeću, hrpom dječice, lijepe na mamu, pametne na tatu, i tako sretno do kraja dugog života kad će nas sve boginje oflajna i onlajna pretvoriti u dva stabla. Hoću biti voćka :-)).

Kaj kad ne završi tako. Pa počnu optužbe tko je kriv. Nije važno tko je kriv. (Duboko se ispričavam zbog citirane pjesme, ali stvarno nije važno tko je kriv.)

Ali, optužujemo. Prvo sebe, onda onu drugu stranu. Sebe jer smo idiJoti, jer smo dali vrijeme, lovu itd. Dali smo sebe. Možemo li dati manje? Ali to se ne navodi, navodi se ono preko čega smo prešli, izdali sebe (Ovo zahtjeva digresiju. Zapravo, ne zahtjeva, ali to mi onaj navodni stil :-)). Daklem: Digresija. Izdala sam sebe? Kako? Odustala od nekih principa upitne kvalitete? Pogazila ponos? Pala na surlicu? Malo klečala i sad ne mogu pokazati koljena u minici? I kaj onda? Neki su to možda i vidjeli. Pa ružno misle o meni. Da i? Ovak' i onak' ružno misle o meni te su tom mišljenju pridodali još malo svoje ružnoće. Njihov problem. Frendovi me izbjegavaju, ne da im se slušati po milijuntni put iste priče. Vratit će se. Ili neće. Zar je bitno kaj buju susedi rekli? Zlo onome tko zlo misli :-)).)

Optužujemo drugu stranu. Ovo počinje zvučati k'o sudski proces u najboljoj kafkazijanskoj maniri. I je. Da je on/a drugačiji. Je l' bismo voljeli drugačijeg? Ima drugačijih. I nismo ih zavoljeli. Točka :-)).

Da, boli. Prokleto boli. Preživjet ćemo. Možda ni nećemo. Nikad više nećemo biti isti. Ali, svakim danom, svakim dahom nismo više isti. Možda ćemo se promijeniti na bolje. Možda na gore. Možda to možemo sami birati. Možda :-)).

Npr. konačno sam postala suosjećajnija prema tuđim ljubavnim patnjama. Svojedobno sam slovila kao najbolje rame za plakanje nakon prekida. Frendica mi plače na ramenu, a ja mrtva-hladna počnem recitirati sve kaj ju je žifciralo, smetalo, kaj sve na i u njemu ne valja. Frendica pobjesni, zaključi da joj je bolje bez njega i sva sretna ode. Pa to traje do prve usamljene noći :-)).

Tada to nisam razumjela. Srce ima svoje zakone koje razum ne priznaje. Sad razumijem. Ili preciznije, sad osjećam. Pa sam sućutnija, možda i draža. Možda me promijenilo na bolje. Možda :-)).

Ovo što tipkaram je kamilica. Ima, može biti jako ružnih posljedica. Ono, patim, šižim i tražim izlaz. Izlaz je novo. Novi muškarac. Male su šanse da tako šiznuta naletim na nekog ok. Naletjet ću na predatore. Traže ranjene. Privlači ih krv. Nema tu pameti, nema savjeta, nema manuala. Možemo se nadati, moliti onome u koga/što vjerujemo da nas čuva. Samo da ne bude trajnih posljedica. Samo da ne bude.

Plathicom preko glave ... :-))
Cigarete i cuga u blizini ... :-))
I prijateljske duše ... :-))

- 17:33 - Komentari (29) - Isprintajte - #



nedjelja, 06.03.2016.


Jesam li tenisica :-))

Što ako smo onakvi kako kupujemo?
Neki vide cipele koje im se svide, probaju i kupe. Nikad ne požale i nema ljepših cipela na ovom svijetu. Sretnici :-)). Drugi pak odu u prvu trgovinu, uzmu ono što se nudi i ako su iole nošljive, nose ih dok se ne raspadnu. Treći opet uđu u sve trgovine, uzmu najbolje i nisu zadovoljni.

Od onih sam koji pređu cijeli grad, dobro pogledaju, zapamte pa odlučuju. Svrha, izgled, cijena. Pa u tim kategorijama tražim najudobnije i najljepše. I one koje ću nositi :-)).

Tako sam kupila tenisice. Ne smijem ih preveć hvaliti da se ne pokvare :-)). Osnovni uvjet, uz nažalost prethodno ograničenje cijene je Gore-tex. Moraju biti nepromočive. Ušla u hrpu trgovina, kupivši nekaj usput, ponekad ni ne pozdraveći, gledala, pitala, našla rezervu. Vidjela one koje mi se sviđaju, ali cijena nije po mom ukusu. Više se ni ne sjećam koje su, vjerojatno zelene. Našla :-)). Jest da mi se takve u zelenoj boji više sviđaju, no za razliku u lovi mogu nekaj drugo kupiti. Čak otišla na nezamislivo velik broj, nevjerojatni su s tim veličinama.

Mislim ono, 37 sam. Šusterski 37. Da bih kupil 38 i 2/3. Halo? Imam malo stopalo. Zašto me gurate u veće, šmrc :-)).

I tako to, u neko gluho doba noći, pitam se :-)). Jesmo li u ljubavi isti? I što sam ja tu, kupac ili tenisica :-)).

Eto, netko traži tenisice. Padne na prvi pogled, tenisice su prihvatljivo udobne, preživio je i gore :-)). Uzme, plati ne nofcem, nego onim skupljim :-)). I očekuje da će ih nositi.

Ali brus, te tenisice imaju svoje mišljenje, svoj stav. Jesi ti normalan, imaš 100 kila žive vage, misliš stati na mene? No čens. Uz to, pogleč kak' hodaš, nejednako me trošiš, kratko ću ti trajati :-)).

Misliš ići na Thompsona? No way. Ne sa mnom. I ne samo to, nego me poslije nećeš ni vidjeti :-)).

Pogle kak' si me ostavio jučer! Danas sjedim u kutu i durim se, a ti hodaj bos :-)). Jesi ti normalan, kakav ti je grdi čvor na žnirancima! Takva da izađem van? Ne! Boli me đon kaj se tebi žuri :-)).

Nije ni to najgore. Najgore je što imam točno određeno mišljenje o tome kakve bi tenisice njemu trebale. Koje iznosim non-stop :-)).

Imaju one nekih prednosti. Svi ih primjete. Nekima se sviđaju. Mogu se brzo transformirati u salonske cipele. Ponekad su tako slatke i tako ti se sviđaju :-)).

A ponekad, sjediš, gledaš ih te bi ih najradije polio benzinom pa zapalio :-)). Ali previše si ih platio i sam ih sebi izabrao :-)).

Što ako :-)) ...
Nosimo svaki dan :-)) ...
I spavamo :-)) ...

- 05:03 - Komentari (27) - Isprintajte - #



srijeda, 11.11.2015.


Zovem se, zaboravi, nick mi je Zlica :-))

Tekst koji dugujem već mjesecima, ali kaj mogu nije ispao dovoljno duhovito. Kaj ne znači da će ovaj ispasti, ali živim u nadi :-)).

Daklem, prije nekih pola god, mjesec više manje, počele su Jane's walk u Zgu. Čitali ste o tome, ako niste, guglajte i pojavite se na proljeće :-)). I tako pojavim se na prvoj, sjednem na potrganu klupu te čekam. Pojave se dva mladića, pitaju me jesam li tu zato, jesam, upoznamo se, imenima, kaj mi je bila greška i brbljamo. U tom brbljanju, jedan mi je nekako blogovskokomentatorski zamirišao. Pa spomenem Nepoznati Zagreb, da naravno, prati. Pa ispalim nick :-)). Našto drugi uzvikne da zar sam ja zlica, jesam. I on komentira i nekaj smo se u komentarima dotakli :-)).

Pitaju me kako da me zovu, imenom ili nickom. Nickom. Na ime se još njih odaziva, na zlicu samo ja :-)).

Susrećemo se mi tako po Zgu, Mapiranju Trešnjevke, šećemo, fejsamo i sve ono onlajl kaj ide uz oflajn ili obrnuto, ali tko će sad o tome, na prvoj sam kavi :-)). Da bi ustanovili kako je kćer mojih krsnih kumova njegova vjenčana kuma :-)). Mali je grad :-)).

Sretnemo se sinoć na otvaranju izložbe Šetnja Zagrebom dokonog purgera, koja je odlična, ote u Centar kulture na Trešnjevci te pogledajte :-)). Bio je i Gp, još sam ispala kriva kaj nije nikaj fotkao, previše sam ga udavila pitanjima di je kaj :-)).

Poslije izložbe Denmla nas vodi na Zmajsko pivo. Dođemo, sjednemo na terasu, lupamo po staklu pokušavajući privući pažnju konobara (množina :-)) ), ne uspjevamo, pitamo ga kaj je radio zadnji puta kad je bio, ne sjeća se :-)).

Odustajemo od navodno odlične pive, ne znam, nismo probali :-)). Idemo negdje drugdje. Usput susrećemo kćer gore spomenutog koja nas isto tako lijepo izignorira, žuri joj se :-)). Pametno dete, kaj će joj očevi frendovi, samo bumo je štipali za obraze, govorili kako je narasla, kako je lijepa i ispitivali ima li dečka :-)).

Dođemo do birtije gdje nas ne ignoriraju. Zato mi se Gp prijeti da će me ignorirati idući puta, uz prigodan vic :-)). Nakon pića na kojem smo otračali pol Fejsa, pravac pekara i doma :-)). Palo je i malo fotkanja, da dečki ne nose poltonske fotiće bezveze :-)). Uz poantu priče kako treba malo izaći van, ne provoditi večer uz monitor, mali il' veliki :-)).

Izađi van ... :-))
Idi ... :-))
Net će te pratiti putem ... :-))

- 10:38 - Komentari (21) - Isprintajte - #



petak, 02.10.2015.


RPG - reli po galerijama, drugi :-))

Skoro bih pa rekla još bolji nego prvi :-)). Prvi je bio proljetos, drugi jučer. Jedanaest galerija, selfići k'o dokaz obilaska, Povelje časti za uspomenu. Morate priznati da je odlično :-)).

Ne, ne navodim linkove, guglajte, fejsajte, lajkate i na trećem se pojavite :-)). Ideja je u 4 sata proći galerijama, neke stvarno zavrijeđuju ponovni posjet, selfati se (nije nužno sebe, odlično je bilo dvoje igrača koji su fotkali žabu :-)), žabica je skoro pa dobila povelju časti :-)) ) te se pojaviti po papir kojim dokazujemo da smo kulturni :-)).

Kao i prvi puta bilo je od 6 do 10 navečer. Nakon toga je cilj bio Potepuh, pozornica, povjera selfija te ispisivanje diploma :-)).

Osim pohvale organizatorima i idejnim začetnicima galeriji Pikto u Branimirovom centru, moram još štošta pohvaliti. Prvo sebe :-)). Hvalim se :-)). Digresija: Zato i zapravo tipkam ovaj tekst, ali nije samo zato, recimo -trep trep trep-.

Organizatorica me prepoznala s prošlog, proljetnog, prvog RPGa pa sam u Potepuhu završila za VIP stolom te na pozornici :-)). Sva sam ponosna na sebe :-)). Za stolom na pozornici sam pregledavala fotkice, svima davala prolaz :-)). Mislim ono, tko će varati za papir, bez daljnjeg lijep, ali no money, no reward paper :-)).

I tako sam sva sebi bila važna i ponosna jer sudjeljujem :-)). Čak dala pokoji pametan prijedlog za idući RPG, na startnoj točki leci, papirići s popisom galerija i adresama, nije naodmet mali plan gdje je koja :-)).

Idemo dalje na pohvale :-)). Galerija Pikto i predraga organizatorica :-)). Galerija Juraj u Radićevoj 32 koja nas je dočekala sokovima, napolitankama i osmjesima :-)). Vjerujte mi, nakon jurnjave po gradu od Radničke preko SCa, sokovi su bili savršeni. Ljubaznost još više :-)).

U Radničkoj cesti 26, ak' me pamćenje ne vara, galerija je u onoj zgradi u kojoj je jedno od ministarstava, pojma koje :-)), dočekani smo s katalozima i napomenama o RPGu. Lijepo od njih.

U Bravu, Preradovićeva 34 (ne da mi se provjeravati brojeve, ubijte me, skoro bih rekla ne čitajte, al' radije me ubijte) bilo je otvorenje izložbe uz višnjevac :-)).

U staroj džamiji 50. bijenale, hrpa ljudi, gužva, ali šampanjac :-)). Čak su bili u čašama od 2 deci, molim Vas najljepše -smajlić koji je onesvijestić- :-)). Ne, nisam uzela tu količinu, uzela sam pristojnu šampanjsku čašu i pristojno pijuckala. Svejedno, onaj višnjevac prije ... hladan zrak vani je godio :-)).

Oduševio me entuzijazam, volja, želja :-)). Moram spomenuti izložbu u Hrvatskom glazbenom zavodu koju morate vidjeti. Usput, ako sam dobro ulovila/zapamtila u Potepuhu (ako nisam, krivite cugu, ne mene) 14. listopada neke tamo god. je Franjo Josip II pristustvovao postavljanju ploče koja je još uvijek u HGZ. Ako nikaj drugo, taj dan se prošećite Gundulićevom :-)).

Zagreb i ja ... :-))
Volimo se galerijama ... :-))
Salute ... :-))

- 14:22 - Komentari (24) - Isprintajte - #



petak, 27.03.2015.


Ponekad me baš krene :-))

Prošli tekst je bio gadan napad podsvijesti :-)). Ili možda napad mislećega dijela mozga: Zlica, misli, misli, misli; dok je ostatak plivao u otopini serotonina i dopamina.

Daklem, skakanju/neskakanju kroz prozor te faci zidne boje pridružih čeone graške znoja u prohladno jutro, ne moje, samo sam čudeći se gledala sve dok se nije moja vlastita Glupost strmopizdila i opalila me brzinom munje isparavajući onako usput onu bljakastu otopinu. I bolje da je isparila :-)).

Zapravo bi mi bilo draže da je znoj moj, ljepše je biti kriv nego nekriv. Ili kako je okusiti drugu stranu, koja god to kriva strana bila. U ovoj priči nijedna nije prava :-)).

Tako da mi je umjesto muljanja i izvlačenja ostala zakonski kažnjiva Glupost te surlica uvis kojom pokušavah dohvatiti neke nepoznate visine, neku damage control. Ono, ne di bih ja bila šokirano/iznenađeno preneražena, samo brojim zvijezde po nebu usred bijela dana :-)).

Dok mi je pamet oporavljala i dumala zaključih da stvarno ne mogu sama. Pa poslušah vlastiti savjet iz prethodnog teksta, potražih muško rame za plakanje/savjet/jadanje.

Nepovezano tipkaranje da učinim još nepovezanijim, dodajem digresijicu :-)).
Mala slatka digresija: Davnijeh dana, jedna moja frendica imaše nekih problemčića sa tadašnjim. Kad mi je oflajn frend naletio na kavu, čitaj vino/rakiju, počnem mu o njezinom problemu. Jedva da sam počela priču frend me prekine i odmah da rasplet. Bio je u pravu :-)). Frendici pokušah nježno prenijeti njegovo mišljenje, nije se dala. Nakon godine i pol rasplet je bio točno onakav kakvog ga je moj frend iznio. Nakon godine i pol. Tja, ne želimo uvijek poslušati, ponekad ni slušati :-)).

Slično mi se dogodilo s onlajn frendom. Počnem priču, NekadBivšiSadaFrend odmah da rasplet :-)). Gdje mi je bila pamet pa nisam nešto prije pričala :-)).

Zapravo cijela priča se može svesti na egzistencijalno pitanje: Gdje mi je bila pamet. Udavljena, utopljena, izmaltretirana Glupošću. Na sreću trajalo je samo četiri tjedna. Valjda k'o vjesnik proljeća :-)).

Izgleda da mi se u zadnje vrijeme ostvaruju želje. I "želje". Zakonski kažnjiva glupost je kažnjena :-)). Zet i švercanje. Ne žalim se, dobro sam prošla. Tj. lijepo molim da je to sve :-)). Neću više spominjati ikakvu glupost :-)).

Za one koje (ne) zanima, cijela Glupost/surla do neba priča je čist offline. Ne snalazim se oflajn. Očito :-)). Fali mi prakse :-)). I ne, ne mislim je steći, radije ću se vratiti tipkaranju. Ne pitajte me zakaj mrzim oflajn, nema tu nikaj za nemalu neslatku chattericu :-)).

Ostalo mi je da se smijem sama sebi, kupim ostatke mozga, uživam u pravom proljeću i zaboravim čim prije :-)).

Je l' bilo lijepo? Ljepše u mozgu nego u stvarnosti. Je l' boljelo? Ne koliko me Glupost boli :-)). Je l' vrijedilo? Nije :-)). Ne ponovilo se :-)). Mozak u glavu i ništa više :-)).

Padni, pogledaj oko sebe ... :-))
Ustani, otresi prašinu s guze ... :-))
I pravi se kao da ništa nije bilo ... :-))

- 11:01 - Komentari (16) - Isprintajte - #



četvrtak, 05.03.2015.


Opera nije gotova dok debeljuca ne zapjeva :-))

Ili da dam mali prilog temi: Zavodnici i zavodnice na netu. Detaljčiće imate na nekim drugim blogovima, potražite.

Da, net nam daje široki prostor za petljanje. Oflajn je ipak malo skućenije, dolazi do po žifčeke opasnih situacija kad se npr. mimoiđu u kratkom razmaku od 5 min, a ja boje zida :-)). Ili kad netko skače kroz prozor (nisam, ali k'o da jesam :-)) ). No, davno sam početkom svojih 30-tih (i face boje zida) zaključila da više stvarno nemam živaca za to. U bolja vremena ne bih mijenjala boju. Face, ne zida, zid je odavno zreo za farbanje :-)).

A na netu? Tja, tko će me kontrolirati. Kome sve majlam, s kim sve chatam, kome šaljem izjave vječne ljubavi i vjernosti uz obećanje kuhanja doživotnog? Digresija: Nikome, nakon spominjanja kuhanja svi, ali baš svi bježe :-)).

Sjećam se prvog bloga u Hrvata i nickice koja je svaki tekst završavala zahvalom Njemu Jedinom. Dvojica su bila uvjerena da su Oni Taj. Koliko ja znam, dvojica, morti ih je bilo i više.

Primjera ima i preveć, tko zna možda sam u nekom od tih glavna likica. Ali, što napraviti? Upozoriti buduće, sadašnje žrtve? Imala sam takve samaritanske porive. Jesam li se opekla, mislim da ne. Nekako je ostalo na eventualno blagim upozorenjima.

Gledajući, čitajući po netu nam najdražem došla sam do vrlo vjerojatno krivog uvjerenja: Svakome svoje. One/oni koje sam željela upozoriti na kraju su ispali slični krivcima. Naravno, to je samo moje iskustvo. Ima puno priča, uz to mrzim, mrzim kriviti žrtvu za zločin. Nismo krivi kad nam se nešto ružno dogodi. Nismo krivi kad nam netko slomi srce, poj**e i odj**e.

Ali ... uvijek postoji jedan ali. Možemo pokušati neku damage control, pojadati se i poslušati kojeg frenda ... Ovo sad zahtijeva novi ulomak digresijskog karaktera :-)).

Digresija: Kako je Zlica poslušala frenda. Daklem, stara priča koja se kao nastavlja. Nick se malo upucava, malo okoliša, Zlica sama ne zna kaj bi. I to okolišanje postane tim veće čim je Zlica zainteresiranija (poznato, nije li :-)) ). Nakon jedne okolišne eskapade, Zlica se žali frendu. Frend me pita dokle to mislim trpjeti. Predlaže da OkolišnoDoKućnomNicku kažem da sam u vezi, tj. u početku veze.

Kad mi se idući puta (odmah drugi dan, očito propali planovi :-)) ) javio, otipkam moju "priču". Reakcija mu je bila takva da sam se doslovno odmaknula od monitora i počela cendrati. Buhuhuhuhuhuhuhu, zašto ti me mrziš, što sam ti učinila da mi ne želiš sreću? U tom trenutku sam potpuno zaboravila da mi je priča izmišljena, uživjeh se.

Poanta: Nakon toga za mene više ne postoji. Gotovo. Točka. Ok, možemo reći da ni nisam previše zagrizla. Ali, svi vi koji grizete zapitajte se koliko ste stvarno zainteresirani, a koliko navučeni?

Da se vratim na ono prije: Imajte frendove suprotnog spola, izjadajte im se i poslušajte ih! Duboko vjerujem u ravnopravnost te da smo isti, no drugi spol ipak vidi ono što sami ili u društvu istog spola ne vidimo. Kulturne razlike ili već kakve, da ne baljezgam više od uobičajenog :-)).

Na netu smo. Chatajte, majlate stvarajte krug nickova i nickica koji imaju neke druge interese osim romantičnih. Plačite na svim ramenima koja se daju :-)). I stanite pa razmislite koliko je srce slomljeno, a koliko taština. Koliko boli to što nisam ja Ta, a koliko boli jer volim. Nekoga koga zapravo ni ne znam.

Voli me k'o što nikad nikoga nisi volio ... :-))
Mene i još njih 5 ... :-))
Koliko net izdrži ... :-))

- 12:44 - Komentari (22) - Isprintajte - #



četvrtak, 01.01.2015.


Kad mi se pomiješaju offline i online :-))

Onda mi se hard, tj. mozak zblesira :-)). Ne mislim na divne trenutke kad se onlajn ostvari oflajn, to je sve onlajn, nego kad konkretno moj pametni bratić mi ostavi komentar na Fejsu da dolazi iz Slovenije u Zg s nećacima. Mojim nećacima, njegovim sinovima :-)). I to komentira u 5 ujutro – familija. Kaj je najgore, to mi je najdraži bratić, ostali su daleko bolji :-)).

No, ne običavam fejsati ranom zorom tako da sam bila potpuno nesvjesna njegovih planova sve do trenutka kad sam u nedjelju u 9 ujutro izašla iz haustora i vidjela ih .-)). Mislim, stvarno :-)). Na sreću, jedna od obiteljskih vrlina nam je prilagodljivost pa sam na licu mjesta, preciznije u autu prema Tehničkom muzeju osmišljavala dan usput pokušavajući nećacima pokazati nešto od Zga pri tome objašnjavajući razlike između kajkavskog, štokavskog, čakavskog, ekavice, ijekavice, ikavice čak se dotičući davno zaboravljenog jata :-)).

Komplicirano, zar ne :-)). Nadam se da su dečki preživjeli :-)).

Dan je bio prekrasan. Pretprošli vikend je bila 60-ta godišnjica Tehničkog muzeja uz besplatan ulaz što mi je bratića predragog ponukalo da dođu. Malo Tehničkog, malo Zga. Obilazak svih bitnijih adventskih događaja. Jedan od nećaka je uspio iskoristiti Zagreb Be there te dobiti šalicu. Drugi ima Windows Phone, a aplikacija radi samo na Ios i Androidu kaj je čista diskriminacija. Nije fer, zakaj oba nisu dobila šalice.

U Tehničkom smo uz rudnik, Teslin laboratorij bili u Planetariju. Fantastično :-)). Nismo dovoljno razgledali muzej, željela sam da vide Zagreb.

Čak sam ih pred kraja dana odvukla u Areninin centar, bio mi je zadnji dan za iskoristiti jeftini Windows Phone. Priča za sebe. Osim što je bio red, nisam jedina koja želi povoljnu ponudu, bila je po cijelom centru gužva. Nikaj, ostave me u redu, oni se odu malo prošetati, uzmem broj pa ću ih nazvati kad sam gotova. Uzmem broj jednog nećaka, moj najpametniji bratić nema moj broj iz jednostavnog razloga što svoje brojeve mijenja brzinom svjetlosti i u svakoj toj promjeni ostane bez mog uvijek istog :-)).

Dođem na red, zemem mob, čak bijeli mada bih najradije zeleni, ali bijeli je daleko ljepši od crnog i počinje show. Moram dobiti novu sim karticu jer je moja velika i stara pa ne ide u novi mob. Objašnjavam liku da mi je tu familija iz Slovenije i da ih moram moći nazvati. Uzvraća kako ta zamjena traje do 24 sata, na kaj odahnem prije nego sam čula da može nastupiti odmah. Nastupila je :-)).

Počnem divljati :-)). Negdje su tu, sva trojica, na jednom od katova, hodnika, nečega u pregužvastoj gomili. Stavljam novu karticu kako bih ih nazvala, narafski broj koji nije sejvam nestaje. Skupa s mojim živcima :-)). Drži ne daj, pokušavaju mi preseliti brojeve na novu karticu, ne ide. Ozbiljno razmišljam da odem do informacija i tražim da ih pozovu na razglas: Milena familijo od 80+ god svi skupa, budite dobra dječica, teta vas čeka kod izlaza prema Vrapču :-)).

Uz to je i vruće :-)). Bilo i njima pa su došli vidjeti u kojoj sam fazi :-)). Živčanoj :-)). Kako mi bratić ima puno iskustva sa živčanim ženama (svaku iživcira do krajnosti :-)) ) tako ga to nije diralo.

Uopće ne moram naglašavati kako su mi odlično došli, samo sam dečkima uvalila oba moba, obje kartice te su brojevi preseljeni začas, stavljena kartica i baterija u novi i radi, vidi čuda :-)). Inače, ne znam jesam li u životu pet puta vadila/stavljala sim karticu to je problem divovskih razmjera :-)).

Obišli Lush, sjeli, popili nekaj, vratili se do grada, pogledavši još jednom fontane :-)). U gradu smo još malo hodali, puno ih tupila posebno naglašavajući gdje smo već svuda prošli, u stilu sad to već znate :-)).

Zapravo je dan prebrzo prošao :-)). Dođite opet :-)). I ima li itko ideju koga mogu lijepo namoliti još jednu Zagreb Be There šalicu -trep trep trep- :-)).

Narafski, koristim ovu prigodu kako bih Vam svima poželjela najljepšu godinu ikad :-)).

Zagrebe, poseban si ... :-))
Kad želiš ... :-))
Uz zvjezdano nebo ... :-))

- 22:44 - Komentari (18) - Isprintajte - #



petak, 12.12.2014.


Moje cvjetne paranoje :-))

Ovaj tekst kasni koji mjesec, dobro je da nije pol god, kako sam ažurna :-)). U zadnje vrijeme pokušavam poloviti zaostatke, statutirala sam na Fejsu popis knjiga koji dugujem valjda od ljeta, puknula na Iskričin Weblog isto tako dugo dugovani tekst. Konačno, blog.hr :-)).

Dok je GP-Zagrebancije fotografirao uređivanje cvijeća i ja sam bila na Trgu. Ne baš ispod, ali u vidokrugu cvijeća. No, dok je netko gledao u lijepo, ja sam vodila raspravu o hackiranju Skypea.

Ili to se valjda može jedino meni dogoditi :-)). Naivno-nevino sjedim na jednom od stupova rasvjetnih glavnotržnih, Tabletić u krilu, malo pogledom surfam po netu, malo po Trgu gledajući u cvijeće, ne primjećujući nickove, ups ljude :-)).

Kad mi prilazi relativno mlada žena, nekih 30-tak god, pitajući me za Skype. Da, mogu na Tabletiću, ali nemam i ne, ne mislim instalirati. Ne mislim ni dati svoj Skype, ali sam to zadržala za sebe. Kaj je ispalo jako pametno jer nju muči paranoja. Skype paranoja.

Neki je bivši u igri koji bi se možda htio osvetiti plus još neki nick navodno u Indiji, je, nije, tko je on. Googlam malo, vidim da je Skype porozan k'o Icek nekoć, kaj znači da ga je naslijedio na više od jednog načina :-)). Vjerovali ili ne, nisam prije provjeravala sigurnost Skypa, znam koga imam, nove nekaj i ne želim pa me sve boli briga.

I tako to razgovaramo malo nas dvije, što se može napraviti, što ne može. Moj prijedlog rješavanja njezinog problema je klasično moj: Pobij ih sve, Bog će prepoznati svoje :-)). Odnosno, pukni nicka na ignore, makni sa Skajpa, nek' se slika.

Ne znam kako je završilo. Mislim da se tu radilo samo o paranoji, bez hackiranja. Tipkala dama s nickom, nešto joj se učinilo poznatim, nick nanjušio i počeo se zabavljati :-)). Par pogođenih tvrdnji, par nagovještenih sposobnosti, sve začinjeno dvosmislenostima i paranoja je tu. Vjerojatno ni taj bivši nije toliko zainteresiran kako bi netko. (Bivši nikada nisu zainteresirani koliko to naša taština želi, često su presretni da su bivši :-)).)

Kaj sve dovodi do razgovara s nepoznatima na suncu, na Trgu :-)). Samo mi recite kako buljenje u monitor udaljuje ljude :-)).

Ah, kad se sjetim svojih paranoja. Tko bi uložio puno truda, vremena zato da ... dopunite sami. Ali treba doći do toga. Do malenosti i neznačajnosti, a tako bismo TomBitnomUŽivotuNicku htjeli biti još bitniji :-)).

Ah, kako je lijepo bez paranoja :-)). Skoro kao gore fotografiran sunčan cvjetni dan.

Točno u podne ... :-))
Na glavnom gradskom trgu ... :-))
Paranoje ... :-))

- 14:12 - Komentari (10) - Isprintajte - #



ponedjeljak, 21.04.2014.


Kako god okreneš, neće ići :-))

Iliti nije okruglo k'o jaje na oko :-)). Zapravo, tekst nema veze s Uskrsom, kaj ne znači da Vam svima ne želim najljepši mogući i nemogući blagdan :-)).

No, kakve veze uopće ima tekst s vezom kao takvom. Nikakve, k'o i uvijek :-)). Već neko vrijeme mi se mota po onome kaj je kod normalnih ljudi mozak, a kod mene je skup urlova i ... urlova, no mota mi se nekaj o upucavanju na netu.

Ide mi beskrajno na žifce javno upucavanje na npr. blogu, ovom ili bilo kojem drugom. Imaš majl ili traži neki kontakt nekaj pa se upucavaj do mile volje, ne moramo pružati Urbi et orbi internetis pučku zabavu i mogućnost klađenja na ishod :-)). Kako obično ide, tu ima jedna kvaka, vjerojatno ih ima više od dvadeset i dvije, ali pokušat ću ostati na jednoj. Pokušati, ključni glagol :-)). Ta kvaka je da se zauzeti upucavaju «tajno», a slobodni javno.

Kako nisam od javnih izljeva mogućih budućih simpatija, tako ni nemam nekih pretjeranih iskustava. Svejedno mi se par puta omaklo. I kaj sam pametno zaključila, ovo pametno odmah prekrižite tu je samo zato što sam plaćena po broju riječi, da sam plaćena po broju slova otipkala bih inteligentno, zapravo zanemarite sve do nastavka:-)); nastavak, zaključila sam da je to javno upucavanje više izljev samodopadnosti nego simpatije. U smislu: Vidite mene poželjnog kako mi to savršeno ide.

Možda sam prestara, morti preplava, ali za mene je upucavanje nešto što ima neki cilj. Netko Vam se svidi pa ga poželite bolje upoznati u ne baš isključivo prijateljstvu. Bolje upoznati, kaj implicira i poneki susret, ako je izvediv, da tih dvoje koji kao nekaj kao nisu antipodi ... shvatili ste. Znam da niste, mogu obećati da ni nećete :-)).

Koji bi bio smisao nekog online javnog plaženja ako ne neka kava u doglednoj budućnosti? Ne znam. Odgovor još uvijek tražim, odnosno bih ga tražila da me zanima, samo znam da bježim od javnih simpatiziranja k'o od siteova gdje moram chatati uključene webkamere. Nije da ja ne bih, ali nitko onda ne bi htio chatati sa mnom ni ovako neće, kamoli kad me vide :-)).

Daklem, ne sviđa mi se kad me netko draga tako da svi vide. Znači, preostaje majl. No, kako već otipkah majlom se upucavaju zauzeti, a ja ne petljam sa zauzetima, ima dovoljno slobodnih. Kaj konačno dovodi do naslova, neće ići, ni na koji način :-)).

Nego, kad već tipkaram o upucavanju da Vas još malo udavim sa stvarima koje mi idu na žifčeke tanahne. Prvo, bilo kakva naznaka vrijeđanja, omalovažavanja, spuštanja. Ok, i glupa sam i debela i grda. Svjesna sam toga. Što ne znači da ću tolerirati ikakve nelijepe komentare tijekom tih kao upucavanja. Imaš dovoljno prekrasnih, pametnih, vitkih, dragih i savršenih pa se upucavaj njima, mene ostavi u mojoj groznosti :-)).

Zatim, ikakvo spominjanje seksa od muškaraca iznad 50 god. Pliz, poštedite me «škakljivih» doskočica. Doslovno su škakljive jer umirem od smijeha i prva pomisao mi je Viagra :-)). U tu skupinu, ovaj puta bez obzira na god spadaju i oni koji šalju fotke svojih intimnih dijelova umjesto fotki face :-)). Kao kaj je jedna chatterica davnih dana komentirala: S kim ću piti kavu? S tobom ili s tvojim q? Pošalji mi facu da te mogu prepoznati ako ćemo se naći na kavi ili ćeš mahati ... pa ćemo se tako naći :-)). Usput, u ovom visokomoralnom oflajnu oko našega nemoralnog onlajna takvi su vidljivi detaljčići kažnjivi :-)).

Okreni ... :-))
Obrni ... :-))
Vrati natrag ... :-))

- 05:02 - Komentari (35) - Isprintajte - #



utorak, 04.03.2014.


Cendrnet :-))

Cendravci, svi ih znamo, barem na netu :-)). Osobe kojima se uvijek nešto ružno događa, netko ih progoni, ne da im da uživaju, ima nešto protiv njih itd. Razne su skupine i podskupine, od onih koji se nikako ne mogu ni sa kim naći na pravoj, oflajn kavi, preko onih kojima su sve žene ružne ili sponzoruše, odnosno svi bi muškarci samo jedno, ponekima od tih koji bi samo jedno traže kuharice, drugima samo seks :-)).

Digresija: ružnima su svi ružni, onima bez love za kavu su sve sponzoruše :-)). A kaj je s onima koji se ne mogu naći ni sa kojom? Ne znam, dosadni su ili su si kriterije postavili tako visoko da ih ni oni sami ne ispunjavaju ni do pola :-)).

Digresija u digresiji: Svi smo na netu grdi, da nismo uživali bismo oflajn, a ne skrivali svoje troznamenkaste kilice iza monitora, koji je ionako premali jer ni nemamo para, da ih imamo bili bismo vani, a ne tipkama zavaravali neko jadniče koje će onda okolo cendrati kako su svi na netu bez para i debeli :-)).

Pa onda imamo one s teorijama zavjera, progona, stalkanja i generalnog: Mene nitko ne voli sindroma. Izostavila sam hrpe tih jednopostupnih koji valjda žive samo za to da bi njima zagorčavali život. Možda ih navedem kako mi padaju na pamet plavu i nejaku, mada sumnjam, nema dovoljno papira u Wordu :-)).

No, kad malo zagrebete ispod površine (upozorenje: ne grepsti po monitoru, nije to ta površina na koju mislim i nemam para za plaćanje odštetnih zahtjeva :-)) ), tj. ako imate vremena i volje (kaj sam drugo radila svih ovih silnih godinica koje fala chatterskim boginjama ostavih na netu), dođe se do zanimljivih spoznaja. Problem je uvijek u, ne izvan. Tako su ti svi koji se žale zapravo oni na koje se treba žaliti, jer su netolerantni, ne dozvoljavaju ičije mišljenje različito od vlastitog.

Kako onda uoće funkcioniraju na netu? Očito da se skupljaju u krda. Žalitelji jedni drugima tapšaju krzno, češkaju, trijebe buhice i tjeraju daleko, daleko bilo koga sa dezinsekcijskim sredtstvima :-)).

Tako da imamo nekoga kome nitko ne želi pozirati tipku uz tipku s nekim kojemu je svaka žena s 2 grama mozga ružna. I ovo sve uopće nije fer :-)). Nedavno sam se pokušavala uslikati za Fejs, potrošila dosta vremena i sve su slikice grde. Odnosno nisu one grde, nego ja. Kaj god da radim, užas :-)). Vrhunskom stručnjaku bi trebalo nekoliko sata rada u PhotoShopu da ikaj napravi od mene. Uz to, nemam ni pola grama mozgića u glavi, stvarno nije fer, kome da se žalim :-)).

Mogu se jedino pomiriti sa stanjem stvari, obećati da ću na kavu doći sa škarniclom na glavi i šatorom oko vrata, uz to platiti svoju kavu te lijepo moliti da se smiluju :-)).

Narafski, mogu cendrati kako se nitko ne želi naći s grdom, starom, troznamenkastotežinskom čistačicom i da su svi muškarci praznoglavi, površni, lijeni, ne žele si dati truda pa otkriti moju unutarnju ljepotu. Srčeko mi je čist' hercig, veliko, stalno lupa, treba napumpati dovoljno krvi za mene cijelu :-)). Da, i preferiram na prvu kavu doći gladna te pričati o tome očekujući kako će me kavopozivatelj nahraniti :-)). Bilo bi mu jeftinije da me obuče :-)). Mada, nijedan mi to nije predložio, ah još jedan povod za cendranje :-)).

Besplatno cendram po netu :-)) ...
Ionako mi nitko neće platiti :-)) ...
Besplatna zabava za sve :-)) ...

- 00:29 - Komentari (27) - Isprintajte - #



srijeda, 28.08.2013.


Leksikon :-))

Baš sam uočila kako je nova igra na blog.hru. Čitah pitanja i nemam pojma što bih odgovorila. Ali, ionako me nitko nije pozvao, tako da čemu uopće razmišljati, to je ionako loše, opada kosa, dobijaju se bore :-)).

Kad vidi, vidi, ima me :-)). E. P. me spomenuo :-)).

11 je pitanja na koja trebate odgovoriti, vas četvero koje sam izabrala :-)). Naravno, i Vi dalje proslijeđujete, opet četiri blogera :-)).

1. Otkud želja da pišete blog?
Uh, davno je to bilo. Zapravo, nije počelo željom. Počelo je A. D. 2002. telefonskim pozivom jednog davnog chattera. Rekao mi je da je otvorio svoj portal, da imam kolumnu, mogu pisati o čemu želim, bitno je da se kužim u to kaj pišem. Panično sam odgovorila da jedino znam chattati. – Pa onda piši o chatu, čuo se rezignirani odgovor :-)).
I tako je to počelo, prvo na tom, davno umrlom portalu, zatim na Iskričinom Weblogu I na kraju, ostadoh tu :-)).

2. Omiljena knjiga.
U potrazi za izgubljenim vremenom.

3. Omiljeni film
Putnik

4. Najljepši trenutak u životu. Kad ste bili toliko sretni da Vam je sve bilo lijepo?
Više puta, nadam se i još više :-)). Pada mi na pamet trenutak na nasipu, trčeći s pogledom na sunce, nekoliko trenutaka u moru, kad je ispod pijesak, a more baš zeleno, čaša vina i tegla Nutelle :-)).

5. Najteži trenutak u životu. Kad ste bili toliko nesretni da vam je sve izgledalo beznadežno?
Više se sjećam Deus ex machina rješenja :-)).

6. Što ste spremni uraditi bez ikakvog interesa? Što je to što vas čini sretnim?
Nadam se puno toga. Uljepšati dan :-)).

7. Opišite sebe u tri riječi. Koje su osobine vašeg karaktera dominantne?
Tvrdoglava, nadam se razumna. I dosadna :-)).

8. Da li postoji osoba na čijem biste mjestu voljeli da budete makar neko vrijeme?
Ne.

9. Imate li uzor, nekog na kog se ugledate? Ako imate – zašto ste baš tu osobu izabrali?
Svatko tko je ljubazan, od prodavačice u trgovine na dalje :-)).

10. Da li ste zadovoljni poslom koji radite? Ako jeste – zašto; ako niste – koji biste drugi izabrali?
Ne. Neki na kojem se više uči :-)).

11. Gde biste voljeli da živite? Zašto?
Tu gdje jesam, u Zagrebu. Volim ovaj bezvezni grad :-)).

Šaljem dalje:
Belleepoque
Bookeraj
Maddog
Nebuloze moje
:-))

Piši, briši … :-))
Ali znaj … :-))
Na pitanja mi odgovaraj … :-))

- 17:54 - Komentari (25) - Isprintajte - #



petak, 14.06.2013.


Protiv nas :-))

Kao što već vjerojatno znate, svi koji još nisu odustali zbog mog netipkanja :-)), ima jedna online igra gdje sam već punih 5 god. I dalje sam i dalje manje-više aktivno igram, pljačkam koga stignem, lijepo se razvijam ... nije tema teksta hvalite me prstići moji kad nitko drugi ne želi :-)).

No, u tih 5 god više od 4 god sam u jednom jedinom savezu. Usput, uskoro će 5 god igranja sa Stocarom, ne znam koga tu treba žaliti :-)). Ubrzo nakon kaj smo ušli u savez, objavili smo rat tada, a i vjerojatno sada najjačem savezu na našem serveru. Objavili, izgubili, kaj i nije poanta. Poanta je da je cijelo vrijeme rata kružila fama kako nas modovi namjerno ometaju, dijele banove, presuđuju u njihovu korist, zato što Oni imaju veze među modovima i to je sve urota protiv Nas.

Ne ulazim u to koliko su takve tvrdnje bile opravdane, bilo je bananja, ali obje strane su banane. S razlogom, bez, čak sam i ja pokupila ban ni kriva ni dužna, maknut mi je nakon što je vođa objasnio modu koji me banao da je fulao. Na sličan način su micani i njihovi banovi. Svejedno, ostala je teorija zavjere.

Igra je tekla i teče dalje, pootvarali su se novi serveri pa sam svratila na jedan novi server i stjecajem okolnosti, našla se upravo u savezu Onih s Alfe. Zapravo, moj vođa me pozvao na taj server, dao mi svoj stari acc i uvalio me u taj omraženi savez :-)). Šef je ubrzo otišao u neki drugi savez, ja ostala.

Ostala sam jer su bili jako lijepi prema meni. Da, znali su otkud sam i tko sam, s ponekima sam i ratovala, pljačkala ih i oni mene. Naši su me stalno ispitivali jesam li ok, jesu li Oni dobri prema meni. Vođa je bio divan, čak smo i nekoliko puta malo više tipkali, složili oko stavova prema igračima 30+ koji se ponašaju gore od pubertetljija. Inače, Stocar je izuzetno protiv tog vođe, ima «The Thing» kad je dotični u pitanju :-)).

Zanimljivo mi je bilo to što je i u tom savezu kružila priča kako su modovi protiv nas. Isti oni modovi koji su bili protiv naših Nas, a za One. Sad kad sam postala Oni, opet su protiv nas :-)). Shvatili ste :-)). Teško :-)).

Opet su letjeli banovi sa i bez razloga, opet su kolale teorije zavjere. Kaj mi je sve bilo suludo smiješno, jer sam proživjela već jednom i nije mi se dalo ponavljati :-)).

Koja bi tu bila poanta, ako je uopće ima? Uvijek je netko protiv Nas, bez obzira koji smo to Mi :-)). Stocar je to drugačije formulirao, tvrdi da sam najobičniji izdajnik i da sam napustila svijetle tradicije Našeg saveza te prešla protivnicima :-)). Uz to sam i njub. Ah, stvarno mi je teška sudbina :-)).

Igra ide dalje, davno sam odustala od tog servera, prezahtjevno igraju. S nekima sam ostala u dobrim odnosima, ni sa kime u lošim. Digresija: Jedina osoba s Ikariama s kojom sam u lošim odnosima jest bila u mom savezu. Još jedna digresija: Tu se ne računa Stocar s kojim sam kronično u lošim odnosima, posebno nakon kaj pročita ovaj tekst :-)).

Ali, i dalje mi je zabavno uvijek kad netko spomene kako modovi preferiraju drugu stranu. Modovi uvijek vole One druge.

Konačna digresija u ovom tekstu, nadam se: Moje sjedenje na dvije ili više stolaca je trenutno jako aktualno. Naime, zaratila su se dva saveza. Haj'mo polako: Otok dijelim s jednim igračem s kojim sam već dugo u dobrosusjedskim odnosima. Pomažemo si, zajedno smo pljačkali, razvijali se i sve to. Pa je ušao u jedan savez te sam preko njega postala dobra s tim savezom, Stvarno su ok, odlični igrači, uskakali su mi i kad mi je trebalo i kad nije :-)).

U međuvremenu je promijenio savez pa se zaratio sa svojim bivšim savezom. Šefica njegovog novog saveza je u onom Njihovom savezu u kojem sam kratko bila i gdje smo se skompale.

Sad sam između dvije vatre, dajem garnizone i pomoć Njima i Njoj :-)). Sve čekam kad će mi se to obiti o glavu pa će skompati i zajednički me napasti. Onda me nema :-)). Ionako sam puna ressa k'o Gandra :-)).

Vojska i ratne vještine su mi na razini najgoreg njuba početnika :-)). I ziher će modovi biti protiv mene :-)).

Protiv mene ... :-)).
Protiv nas ... :-)).
Svi su protiv ... :-)).

- 00:02 - Komentari (17) - Isprintajte - #



subota, 26.01.2013.


Noć muzeja :-))

Volim, volim, volim veliki izbor :-)). Još više volim kad sam zadovoljna izabranim :-)).
Noć muzeja je stvarno ponudila puno toga za svakoga. Kao malo dijete u tvornici čokolade sve bih, sve. Zato sam i počela Svijetom igračaka, izložbom u Etnografskom muzeju. Ugodno iznenađena, zabavno, poučno i bučno :-)). Svega ima, od drvenih igračaka, vlakića koji se vrti ukrug do plišanih ljepota i puno mjesta za zavlačiti ruke :-)).

Iduće u planu je bila Mimara, ali mi se nije dalo. Umjesto Mimare, Muzej za umjetnost i obrt. Uz stalni postav, odlične fotografije i prijeko potreban čaj na izlazu :-)). Djeca su dobivala balone i bojanke, pokušah se ogrepsti, ali nije prošlo :-)). No, baš u potkrovlju MUO jedan je balon prsnuo :-)). Zvučalo kao petarda i to pokraj zvona, tako da sam mozgala kaj je zapravo bilo dok nisam vidjela ostatke balona :-)).

Pa jedno od dva ugodna iznenađenja, Arhiv Tošo Dabac. GP i Nepoznati, ako niste morate pogledati, nastojte uhvatiti i u Tomićevoj, mislim da je još preko vikenda. Obožavam fotografije Zga, uočiti promjene, pokušati se prisjetiti kako je bilo prije velikih uljepšavanja. Uz to, Tomićeva preko puta je izvrsna pozadina fotografijama.

Kad sam već kod Uspinjače, malo do Gornjeg grada. Klovićevi dvori, prevelika gužva, Atelijer Meštrović, taman, Muzej grada Zagreba, isto. Još mirišim testere eteričnih ulja, uvod u iduću izložbu Ja Jacobus apothecarius – od štacuna do industrije. Muzej grada Zagreba je jedan od muzeja koji obožavam baš svaki, svaki puta :-)).

Prevelika gužva pred Zagorkinim stanom, pričekat će drugu priliku. Jednako tako, Arheološki. Rep do preksutra, šmrc. Tako sam se veselila. Ali zato Galerija starih majstora i Smijmo se do suza uz biljne čajeve, baš sam bila žedna :-)).

Osim čajeva i smijeha, Knjižnicu HAZU moram pohvaliti zbog odlično osmišljenog prilaza/putokaza, svjetla na tlu. Ali, ne bilo kakva, nego bijeli papirnati škarnicl, unutra kamena kocka (baš me zanima jesu li to nekadašnje ceste :-)) ) i na kocki svijeća-tinjalica. Korisno, uz izuzetno efektno :-)).

Kratka šetnja do Umjetničkog paviljona, uživancija, pri izlasku Nescaffe i to 3 u 1 macchiato, prvi puta vidjela i probala :-)).

Šlag dolazi na kraju, Muzej automobila Ferdinand Budicki :-)). Drugo ugodno iznenađenje noći :-)). Ne znam što je ljepše, stari tutači, fotke gdje sve ima olupina, motori, modeli starih tutača, prastare role, zapravo koturaljke, zato jer nekaj tako staro se ne može zvati rolama :-)).

Sitni detalji poput -5 Celzijevih stupnjeva na Trgu što su najmanje dva stupnjića manje drugdje, gužve tamo gdje želim ići (ja i pola Zga :-)) ) nisu nimalo umanjili ljepotu. Iznenadilo me to da nisam naletjela ni na koga poznatog, kaj je presedan. Obično naletim na sve žive i mrtve :-)). Nije valjda da sam krenula prerano :-)).

Veni :-)) …
Vidi :-)) …
Musei :-)) …

- 02:26 - Komentari (23) - Isprintajte - #



petak, 06.07.2012.


Pljuckanje, pljuvanje, monitor i net :-))

Tekst je rezultat jednog drugog teksta (koje li stilske nekonstrukcije i jezične blamaže :-)) ) koji se buni protiv pljuvanja. Konkretno, jeftini Win 8, ljudi koji ih neće kupiti, ali zato pljuju po budalama koji ih hoće platiti.

Net je općenito savršeno mjesto za pljuvanje, vrijeđanje, omalovažavanje, uljepšavanje sebe, svog (ne)znanja, (ne)sposobnosti ... nadopišite sami. Net je isto tako savršeno mjesto za učenje, otkrivanje novog, usavršavanje starog, prijateljstva, ljubavi, priče, smijeh, ponekad i suze ... nadopišite sami :-)). Net je sve to, ni kriv ni dužan :-)).

Trenutno su na meti svi koji kupe nešto što mogu besplatno skinuti. Ne tako davno su bili na meti oni koji su bili tako glupi i uzeti kredit za stan u valuti koja je skočila, u međuvremenu ostali bez posla, rata je popela do Plutona, svi su im bili krivi. Prije toga su bili oni koji na radnom mjestu po cijele dane su na netu, dobivaju plaću za nešto to nemaju vremena raditi i još ismijavaju ostatak koji je preglup da si nađe takav posao.

Da, savršeno za dignuti tlak. Koristiš nelegalni OS, praviš se važan, uz to vrijeđaš one koji imaju legalni i legalno plaćeni OS. Zašto? Čemu vrijeđanje? Čemu pljuvanje na netu koje jedino rezultira tvojim prljavim monitorom? Ako zanemarimo dizanje tlaka svakom s dva grama zdravog razuma.

Nešto što smo vjerojatno svi iskusili, u oba oblika. Dogodi nam se nešto nelijepo, netko nam spusti, pojadamo se osobi s kojom smo dobri, bliski, već kaj i ta osoba nam se nasmije u lice i još pol krivnje za cijelu priču svali nama na leđa. Jednako kao što bismo, kad bi nam se netko izjadao, napravili sami, lijepo ga ismijali. Ili još gore ne ismijali u lice, nego iza leđa.

Jesmo li? Ja jesam. I opet ću, nažalost. Po meni to je jedna od nelijepih odlika ljudskog roda, stati na nekoga kako bismo bili viši, bolji, pametniji. Vidi mene pametnog, skinuo sam nelegalne Win, dok si ti preglup za to i moraš ih kupiti –plaženje jezika-.

Povod je potpuno nebitan. Volimo ismijavati, volimo pljuckati, volimo se praviti važni na nečiji račun. Zašto? Pa zato jer smo mali, jadni i nikakvi :-)). Pljuvanje nam daje iluziju vlastite veličine. Tko će priznati da nema neveliku svotu za legalne Win 8? Da nema! Kaj je uopće nevelika svota? I jedna kuna je velika kad u trgovinu nemaš za skuplju čokoladu, nego moraš kupiti jeftinju. Zato jer nemaš :-)). Kaj ćeš prositi pred trgovinom? «Molim Vas najljepše, fali mi 1 kn za finu čokoladu, budite tako ljubazni i dajte mi je, inače ću morati kupiti neku ne tako finu, ali jeftiniju.» Ostati dužan na blagajni kunu? Kako bih se bolje osjećala dok jedem jeftinu šmrc čokoladu, pljuvat ću po imenima, tvrditi da plaćam samo reklame, da su obje iste kvalitete, da su oni koji daju više love za marku budale, jedino ja pametno kupujem i blablalablabla.

Hoće li to sve poboljšati okus čokolade? Neće, ali ću se ja bolje osjećati, zato jer nisam jadnica koja nema, nego pametnica koja neće. Draga lisice, grožđe je uvijek kiselo :-)).

Koje je rješenje? Okrenuti glavu kad netko pljuje? Ispsihoanalizirati tu osobu, zaključiti da mu/joj treba povećanje određenih dijelova tijela pa će se bolje osjećati i bit će sretnije biće te ugodnije društvo? Pokušati se ne dovesti u situaciju gdje će netko stati na nas, kad smo ionako već u podrumu, umjesto nam pružiti rame za plakanje? Pokušati sami ne pljuvati, ne ismijavati, ne omalovažavati ikog drugog?

U međuvremenu, možemo se manje ili više zabavljati na račun onih koji pljuckaju pa malo pljuckati po njima pa onda pljuckati po onima koji pljuckaju po onima koji pljuckaju ... Monitore, mokar si :-)).

Urbi et orbi ... :-))
Vidi me savršenog ... :-))
Ispljuvka ... :-))

- 16:59 - Komentari (42) - Isprintajte - #



utorak, 24.04.2012.


Noć knjige :-))

Poneki znaju zašto mi je taj datum tako drag i zašto sam jedva čekala da se počne obilježavati. Da se prepustimo knjigama :-)).

Čime početi? Kako sam se prekrasno provela? Ili početkom, tj. početnim odabirom, što odabrati. U Zgu je izbor bio povelik te potežak. Posebno knjigomanima koji žele sve, sve :-)).

Najviše sam se bojala da neće biti k'o u Noći muzeja pa da neću moći ono što želim. Narafski, imala sam i rezervni plan. (Dobro, imala sam i plan uopće ne otići, ali taj sam odbacila k'o nevaljali :-)).)

Nakon dugog i mukotrpnog premišljanja (ovo zvuči k'o da sam birala hoću li orati ili kopati, a ne uživati :-)) ), prvi cilj mi je bio Zagorkin stan i odlično predavanje gđa Sanje Lovrenčić, Lidije Dujić uz recitiranje g. Ludwiga Bauera.

Imam samo riječi pohvale. Od čitanja djevojačkog dnevnika gđe Ivane Brlić Mažuranić, preko provansalskih trubadurki (svakome tko je čitao Pjesmu za Arbonnu je jako dobro poznato da nisu bili samo trubaduri, nego i trubadurke ili trubadurice :-)) ), mlade Jane Austin pa malo dnevnika: Dorothy Wordsworth, Mary Wollstonecraft i pjesme Marine Cvetajeve. Za kraj, hrvatske književnice :-)).

Skoro tri sata su prošla k'o tren :-)). Hoću još, hoću opet :-)). Po planu, nastavila sam u Profilu i stigla na početak Ljubavnog dvoboja. Amarukina stotina protiv ili uz Trubadure. Izvrsno, odlično koncipirano. Jedina zamjerka, čitači. Čitanje nije bilo, barem meni tako lijepo izvedeno, kao što je otčitao trio Lovrenčić – Dujić – Bauer. Bolja dikcija, ugodniji glasovi.

Je l' Vi vidite kako sam se brzo razmazila :-)). Još ću komentirati udobnost stolaca. Dobro, neću. Tj. hoću, bili su udobni, svi na kojima sjedih :-)).

I zadnje, novootvorena knjižara Antibarbarus. Uz izložbu najljepših korica, dijeli su vino i kolače :-)). Popila i pojela preveć :-)). Srela fotografa koji je bio kod Zagorke, ispričao mi gdje je sve bio pa malo dojmova. Uz fotografiranje, proletio je puno mjesta. Usput je ispravio moj krivi zaključak. Kako je kod Zagorke bila velikom većinom ženska publika mislih da je to do Centra za ženske studije. No, fotografov dojam je bio da je svugdje bilo više dama, a ponegdje i jedva koji kavalir. Što reći, osim da svugdje žene više čitaju i više kupuju knjige.

Ponoć je prošla ... :-))
Dan je gotov ... :-))
Do iduće godine ... :-))

- 20:30 - Komentari (26) - Isprintajte - #




Još malo o Fejsu :-))

Ne da mi se tražiti kad sam ga otvorila, ima tome dana i dana, posebno noći. Prvo sam se dugo odupirala, mrvicu me užasava ideja imena i prezimena na netu. Posebno na dijelovima neta kojima se krećem. Uvijek naleti neki bolesnik, a sasvim je druga priča hoće li mi se nakeljiti na nick najdraži il' na ono kaj mi piše u osobnoj :-)).

No, ne moram biti imenovanoprezimenova, mogu eskivirati. Mogu i ne staviti fotku, kaj obično ionako završi tako da je maknem. Dosadi. Dovoljno mi je kaj se moram tu i tamo pogledati u špigl, kud još da u sebe buljim i na netu :-)).

I tako to krene. Prvo sam bila tu i tamo. Svratih jednom u mjesec-dva-tri, vidim kaj sam sve propustila, kažem da više neću, neodlučna je l' neću propuštati ili uopće neću na Fejs :-)).

Zatim je počela familija. Volim ja njih sve, ali moja najzadnja nedoumica oko Fejsa baš ima veze s familijom mi najdražom jedinom :-)).

Svugdje gdje god sam na netu, mogu lajkati, šerati, komentirati itd. Mislim ono, sufram recimo najbezazlenijim tjubovima, poput redtjub (:-)) ) i slučajno lajkam. Kaj nakon toga? Da se vubijem sad ili odmah :-)).

Nije tu problem familija. Oni su svi divni, širokih pogleda, smisla za humor. Ali, di je tu moje osnovno pravo na intimu, privatni prostor? Propalo čim sam došla na Fejs?

Ili još gore, kaj ak' lajkam neko čudo od onih stvari koje se kao ne smiju radti? Skidati knjigice, programčiće, filmiće? Ionak' se pola tih sajtova redovito gasi pa me dočeka ono čudo od poruke o kršenju autorskih prava. Nije ni čudo, kad netko lajka.

Još zamjerki :-)). Kaj s onima koje imam, a nekako smo prestali komunicirati? Ne želim ih maknuti, jer eto, tko zna možda ćemo opet, a jednako tako se ne osjećam baš najljepše kad čitam o detaljima iz njihova života koje bismo trebali raspredati na kavama.

Za taj moralni problem otkrih rješenje koje mi Fejs nudi, da se ne pojavljuju mi na zidu. Savršeno i za mog ljubljenog i bedastog bratića koji zaspama mi čitav zid pa onda da nađem ono kaj me zanima :-)). Nećeš više, gnjavi neku drugu, znam te otkada sam se rodila :-)).

Sve u svemu ... :-))
Navukoh se ... :-))
Prstićima na Fejs ... :-))

- 20:11 - Komentari (2) - Isprintajte - #



nedjelja, 22.01.2012.


Žarulje :-))

Shvatila sam, konačno sam shvatila :-)). A kaj? Pa, čemu zapravo služi like na Fejsu. Ekvivalent: «Nemam zapravo kaj reći, ali želim da vidiš da te vidim i čitam i eto». I zato mi je trebalo koliko god Fejsa i neta? Mislim, k'o da sam došla na net sa «Hoću internet» biserima, kaj njima, k'o da sam čula da na Iskrici ima seksa pa kupila komp i spojila se na net u nadi da će mi se netko smilovati pa se onda Iskrica počela plaćati, a usput sam nekaj čula o Faci pa odoh tamo dok je besplatno, sve u nadi koja umire zadnja, u teškim mukama :-)).

Kad sam otkrila Arhimedov zakon, toplu vodu i Ameriku, počele su raznorazne primisli. Ok, like je jednostavan, morti mrvicu bezličan, morti malo preovlaš. Ali, kad malo bolje razmislim, zar je ono obično: «Kako si?», bilo online bilo offline drugačije? Ne bih rekla. Kad nekoga pitamo kako je očekujemo odgovor; dobro, ok, odlično, genijalno, hvala na pitanju te protupitanje na koje jednako odgovaramo.

Mislim, nitko ne želi kad nekoga pita kako je čuti istinu. U stilu: «Upravo me ostavilo ljubavnica-k, tako da se spetljalo s nekom tv-zvijezdicom, otišlo na neki novi Big brother ili već kaj, tamo pred kamerama izjavilo da me ostavilo jer mi je onaj dio tijela po kojem se žene razlikuju od muškarca nikakvo, smežurano, grdo i nelijepo miriši, uz to ne mogu svršiti dok ne odurlam Internacionalu, potpuno bez sluha, dok susjedi lupaju po zidovima. Kaj je notorna izmišljotina, zato jer nježno pjevušim Marseljezu i kaj mi je trebalo da se spetljam s nekim tko ne razlikuje Marseljezu od Internacionale. Marseljeza je na francuskom :-)).»

Nakon tog monologa, oni koji su pozvani kao blizak krug na zadnjem kraljevskom vjenčanju uspijevaju golemom snagom volje, pomrmljati: «Ah, kako tragično.» dok se ostatak nepozvanih valja po podu i urla od smijeha jedva čekajući da ustanu i nađu nekoga kome može ispričati tu priču da se širi dalje :-)).

No dobro, želim reći da to nije očekivani niti priželjkivani odgovor na ovlaš postavljeno pitanje. Digresija: Ako se, ne dale sve Netovske boginje, Vama nekaj tako dogodi, suosjećat ću. Nakon kaj 5 min krepavam od smijeha. Dajte mi tih 5 min, nakon toga dobite rame za plakanje, rakiju, čokoladu i svu moju pažnju. I šutnju, narafski. Ali, molim prvo 5 min :-)). Najbolje je da takve vijesti dobim chatom. Da me ne vidite i da dođem k sebi i uključim to da ste mi dragi i da nikako ne želim nikaj loše.

Nije ni taj like tako loš, zaključak :-)). Kako sam otkrila njegovu svrhu postojanja, koristit ću ga, zloupotrebljavati čak :-)). K'o smajliće :-)).

Ako niste primjetili, naslov je množina. Ako ste zaključili da to znači da mi se upalilo više od jedne žarulje, u krivu ste :-)). I ta jedna je čudo :-)).

Nije se upalila, nego mi se ugasila žarulja u kupaonici, usput izbacivši osigurač. Zatim sam otkrila da je, očito krepnula žaruljica na probirštifu, jer mi ziherunzi nisu svjetlili, čak ni onaj na kojem je Najljepši plus modem.

No, promijenih žarulju, ziherung, frend mi je dao žaruljicu za probirštif, zakolutavši očima na izraz. Nju još trebam promijeniti :-)).

Jedna upaljena :-)) ...
Dvije promijenjene :-)) ..
Like :-)) ...

- 11:16 - Komentari (31) - Isprintajte - #



nedjelja, 01.01.2012.


Prvi :-))

I dan i tekst :-)). Kako je prvi, tako sam odlučila pametno ga provesti, sve u nadi da ću tako si začarobirati cijelu god pa će mi biti pametna i pametno provedena.

Čisto praznovjerje, znam :-)). Kako imam podosta Novih za vratom, tako sam uspjela neke od njih «pametno provesti». Ne, taj jedan dan nije bitno utjecao na ostatak godine. Narafski da nije, jedan dan ne čini godinu. No, nada umire zadnja, u teškim mukama :-)).

Kaj sve trebamo radimo na taj bitni prvi dan? Obući nekaj novo, napraviti nekaj kaj želimo raditi i ostatak god. Tja, između ostalog, zato će i ovaj tekst :-)).

Digresija: Jela sam leću, kao kaj vidite pokrivam sve opcije. Osim tih «lakših» zadataka (ne, tipkaranje tekstića ne spada u lako, ima nekih koji su se skoro pa sami otipkali, prstići su slijedili ćušpajz u glavi, trenutno ćuspajz je dupli, prstički i glavni) preostalo mi je smisliti onaj pametni dio.

Ideja je bila, nešto novo naučiti ili početi učiti. Uvijek učimo i uvijek trebamo učiti. Upravo mi pada na pamet plavu kako mi na tu istu već u rečenici spomenutu nije palo da npr. naučim peći kolače, kuhati nekaj kaj ne znam, k'o da ikaj znam kuhati osim čaja, a i on je upitan, zato jer ga u zadnje vrijeme, mrtva-hladna radim s vodom iz pipe, vrućom :-)).

Kad ću stići do poante, pitam se skupa s Vama. Ili ste se odavno prestali pitati :-)). Usput, ovo veliko početno v mi je pogrešno, ionako svima vama govorim ti. Pa bi vi bila množina, koja se piše malim slovom. Ali, haj'mo zamisliti da je to zapravo ona poštovanja vrijedna jednina :-)).

Postaje mi polako jasno kako mi je početna ideja o pametno provedenom danu bila stubokom kriva. (Stubokom = u potpunosti, iz temelja; prilog, ne deklinira se – naučite i Vi nekaj danas, uz uvjet da će to biti danas, još ipak imam solidno teksta za otipkati, a i smisliti pa ga onda puknuti na blog.hr te je malo preveć očekivati da sjedite pred/s/uz svojim najdražim uređajčićima čekajući hoće li nekaj se pojaviti kako biste mogli naučiti jednu novu riječ koja uopće nije nova nego je prastara i davno zaboravljena.)

Ideja je i dalje kriva, drugi dan godine ove se rapidno približava :-)). Nikako da dođem do pametnog dijela. Iz jednostavnog razloga jer ga zapravo i nema :-)).

Daklem, naučiti nešto novo. Web i PhotoShop. Web, često srećem .xhtml te kaj me spriječava da se malo udubim. To kaj sam skončala na XML i nakon površnog upoznavanja, razmijenili smo samo imena nit' godine nit' mobove nit' majlove :-)), prešla na brzinu na PS, sve u nadi učenja.

PS, moj ljubljeni, moja velika, nesretna ljubav, koju nikako da naučim kak' spada. U zadnje vrijeme najčešće ga koristim za skidanje vodenih žigova na (polu)ukradenim fotkama. Ovo polu je zato kaj ak' je nekaj na netu i može se skinuti, onda to nije krađa :-)). Di bi bila. Ali, to je za privatnu upotrebu, izvlačim se.

Googlam, tražim po tutorialsima i nađem super-mega-giga-ultra jednostavan način kako maknuti ta vodena čuda. Sva sretna, uz malo lupanja po glavi zakaj to nisam ranije, koliko bih si vremena i truda uštedjela, otvaram PS, biram slikicu i počinjem, prema uputama.

Tja. Rezultat i nije nekaj. Na uzorku to izgleda baš lijepo, ali kod mene a–a. Kod mene izgleda k'o da mu treba još dorade, po mogućnosti starim oprobanim načinima, piksel po piksel.

Tja. Tko zna, morti mi jednom dobro dođe :-)). Ne, ne želim izvlačiti nikakve zaključke o tome kaj to znači za cijelu ovu god. Ne znači nikaj :-)).

Najljepšu godinu svima :-)).

Prvi, prva, prvo :-)) ...
Ponekad mi je draže drugo :-)) ...
Da ne spominjem poslovične mačiće :-)) ...

- 22:01 - Komentari (21) - Isprintajte - #



srijeda, 05.10.2011.


Psi su zalajali :-))

Već mi je neko vrijeme u primozgu ideja za tekst potaknut stalkerima. No, dok u tom praznom prostoru dođe do tipkanja, prođe vrijeme :-)).

Stalkeri. Imamo ih svi. Ili smo ih imali ili ćemo ih imati. U jednu ruku, to je mjerilo popularnosti. U drugu, postoje oni koji ih više privlače. Zapravo, ne znam tko ne privlači stalkere. Dosadni, bez ijednog zanimljjivog retka. Ili možda, stvarno ugodne osobe koje svi vole. No, ne namjeravam tipkarati o tim (ne)sretnicima koji nisu stalkani.

O čemu planiram pisati? Moglo bi se to u dvije-tri rečenice, ali dugo me niste čitati pa ćete malo trpjeti :-)).

Kad god se netko brani od stalkera koristeći pri tome omiljenu taktiku: napad je najbolja obrana, uvijek se povede rasprava o količini vremena koju stalker troši na stalkanje. I ima li ta osoba svoj život, posao, obitelj, ljubav itd.

Da, slažem se. Stalker jako puno vremena troši na svoj hobi. Ali, koliko se prisjećam, iz onih davnih te nadam se nikad više vremena, kad bih privukla nekog takvog, koliko sam tek ja trošila vremena na stalkera. Jako, jako, jako puno. Vremena, živaca, svojih pa onda svojih frendova, svih živih i neživih koji su se našli u blizini.

Gdje god uočim sukob tih dviju strana, primjećujem skoro pa obrazac ponašanja. Odgovore, najčešće neduhovite, rasprave, pokušaje da se dotično neugodno stvorenje ukloni s neta, argumente, protuargumente, pravne savjete, kopanje i pozivanje na oflajn život koji tu nitko ionako nema jer su preveć okupirani ratnim strategijama i davljenjem slučajnih prolaznika. Začinite to sve nekom teorijom urote, zavjere, dodajte gmazovu krv i voila, možete utopiti sebe i sve prisutne:-)).

Zapitam se, čemu sve to. Sad slijedi ograda veličine Kineskog zida: Ne pada mi na pamet omalovažavati neugodnosti, osjećaj proganjanja, okretanje za vlastitom sjenkom koje je stalker prouzrokovao. Lako je meni pametovati, s odmakom od nekoliko god. Upitno je kako bih se sada ponašala da sam u takvoj situaciji, najvjerojatnije jednako glupo kao i prošlih puta.

Ovo nije tekst o tome. Ovo je tekst o poslovično prolazećim karavanama i lajućim psima. Koga u karavani zanima zbog čega psi laju? Samo žele da prestanu, kako bi mogli spavati, razgovarati, slušati glazbu, surfati, čitati nekaj zanimljivo.

Zanimljivo, a ne statistike koliko vremena i života netko troši na nekoga. Nekog s kim se ne slaže, nekoga tko mu nije ili možda ipak je zanimljiv, tko će to više znati :-)). Koliko li vremena je samo uložio statističar. Nažalost, tu se lako izgubi kompas. Pa nam se svijet svede na lajave pse. Isprika psima :-)).

Voajerski gledano, može biti zabavno, uz uvjet emocionalne neupletenosti. Gledati budale koje se svađaju je l' istok desno il' lijevo. Ak' je nos okrenut prema sjeveru, desno. Ak' je nosić gurnut tamo gdje se leđa prestaju pristojno zvati, onda lijevo :-)).

Tko zna, morti bi me trebalo zanimati zašto psi laju :-)). Digresija: Bit će jako zabavno, ako sam, po svom dobrom običaju pomiješala lijevo i desno :-)).

Ne pitaj za kim laju psi :-)) ...
Laju za tobom :-)) ...
Pametni psi za bedastim ljudima :-)) ...

- 18:25 - Komentari (33) - Isprintajte - #



nedjelja, 12.06.2011.


Srna i zmije :-))

Nedjelja, relativno rano jutro (za mene je 9 rana zora :-)) ), idealno za na Sleme :-)). Ikariamovac i ja se zaputismo, vode imamo, hrane nam ne treba, dobre volje imamo, kondicije, kako tko.

Stocar želi pogled na Zg svisoka, Zg na dlanu. Tako da mi je ideja bila Medvedgrad. Sat vremena do njega, malo okolo pa onda na Kraljičin zdenac i natrag do Šestinskog lagvića. Lijepa trosatna šetnja. I ja sam optimistica :-)).

Kako sam zadnji puta bila na Medvedgradu prije nekih 15-20 god, trebalo je otkriti pravi put do gore. Ne cestom, ni slučajno. Želimo prirodu, šumu. U roku 5 min i jednog upita, našli se na pravoj stazi i idemo :-)). Krepala sam u idućih 5 min.

Došlo mi je da lupam glavom o svako drvo pitajući se kaj sam napravila s kondicijom :-)). Propušila je i propila :-)). No, kaj je tu je, treba gore. Svakih 5 metara pauza od 5 min :-)). Usprkos svemu, stigli smo. Ali, pogled nije ono kaj Stocar želi. Mislim, njegov problem, gledaj Medvedgrad :-)).

Na Medvedgradu pokušavam otkriti put do Kraljičinog zdenca. Znam da postoji, išla sam njime. Opet krivi start, mali povratak i na pravom smo putu :-)). Krivi start je bio zato kaj znam da se put spušta prema Kraljičinom. Da, ali ne baš otpočetka :-)).

Cijelo vrijeme tupim Stocara kako je Medvednica uređenija od Maksimira, putevi širi, markacije, sve tip-top. On me zauzvrat tupi Sljemenom, Vidikovcem, pogledom prema dolje.

Našli Kraljiin zdenac, voda je još uvijek vrhunska :-)). Ali, pogled. Nikaj, idemo prema gore, u potrazi za pogledom. I tu počinje veselje :-)). Lijepo smo krenuli od Kraljičinog, slijedeći markacije. Uvijek slijedi markaciju!

Ali, tim putem izgleda da nitko nije prošao u zadnjih mjesec dana :-)). Uzak, sunčan, čudan. Frend ispituje o živinama. Zmija nema, a srna? Nema ni njih :-)). Penjemo se mi tako, neke manje vododerine, hlada u tragovima. Put mi je poznat, dam glavu da sam išla njime, prije dvadesetak god.

Pazite, ne mogu se izgubiti na Medvednici. Ne smijem se izgubiti na Medvednici! Ak' se izgubim, baka će mi ustati iz groba i udaviti me :-)). Cijelo djetinjstvo smo provele tu i sad da uprskam. No čens :-)).

Nismo se izgubili :-)). Ali tim putem svejedno ne prolaze baš ljudi. Kaj je ispalo jako dobro, šumske jagode :-)). Bilo ih je, popapali smo ih. Čak smo na kraju odustali od branja jagoda, trebamo ipak stići do vrha. Ljudi nema :-)). Jedino što bih prosoptala u pola glasa je bilo pitanje: Kad si vidio zadnju markaciju :-)).

Sretno ugledasmo toranj i pravi lijepi široki put kojime smo trebali doći. Zakaj nismo, pojma. Šanse da stignemo do tornja se rapidno povećavaju :-)). Kad, još sretnije ugledasmo srnu. Bila sam uvjerena da ih odavno nema. Srna je potakla Ikariamovca na monolog. Trebao je biti dijalog, ali druga strana nije imala snage za priču :-)).

Daklem, ako sam tvrdila da nema srna na Sljemenu, a ima ih, znači li to i da ima zmija, za koje možda jednako pogrešno tvrdim da ih nema. Moj argument da ako i ima zmija, nisu otrovne, nije baš prouzrokovao veselje, već više nastavak: Znači, ima zmija? Nema. Sigurno? Ne :-)).

Dočepasmo se vrha. Pogled, opet ne zadovoljava očekivanja. Kako sam odavno prestala biti polumrtva i umrtvila se skroz, nije me diralo. Ionak' nemam pojma o pojmu kaj smo to vidjeli :-)).

Dočepasmo se i staze za natrag, do Tunela :-)). Ideja mi je bila da prođemo kroz Tunel, nema smisla ići tim putem i propustiti ga. Pogađate li da smo ga zaobišli :-)). Narafski, prekrepani da ga simbolično prođemo. Idući puta :-)). Izlet se ionako neplanirano produljio na nekih 8-9 sati. Sitnica :-)).

Idući puta kad se dokopam nekih tragova kondicije :-)). Odbijam misliti na sutra :-)).

Bilo je lijepo :-)) ...
Bit će još :-)) ...
Jagode i srna :-)) ...

- 23:49 - Komentari (18) - Isprintajte - #



nedjelja, 08.05.2011.


Jedan od onih dana :-))

Znate li one dane koje je najbolje prespavati? Pokriti se plahticom preko glave, ušuškati, isključiti sve oblike komunikacije, uzeti neki hiper-sladunjavi ljubić, kilu čokolade, par boca vina i šteku cigareta :-)). Digresija: Pretjerala sam popisujući za dušu neophodne stvari. Ali, cijela poanta i je u pretjerivanju. Mom :-)).

No, provesti dan u krevetiću. Kakve sam sreće, strop bi mi opao na glavu :-)). Kaj ne bi bilo prvi puta. Prošli puta nije bilo na glavu, ali mogu to smatrati upozorenjem :-)).

Provela bih dan u krevetiću (opet ja tupim svoje :-)) ), ali T-koma me ometala. Pretpostavljam da me obavještavaju kako mi se svota fon računa uduplala u usporedbi s prošlim mjesecom pa imam čak 3 kn za platiti, umjesto uobičajene kune i pol. Živjeli automati :-)). I zato me bude u 2 popodne -duboki uzdah-.

Je l' mogu ostatak kaj sam izvela u ova dva budna sata opravdati naglim buđenjem –trep trep trep-. Sad slijedi malo posipanja pepelom. Neugodna sam osoba. Trudim se ne biti, trudim. Ne uspijevam. Stvarno bih voljela biti Melanie Hamilton, Fanny Price, Proustova mama, baka, bilo koji divni ženski lik. Usput, zakaj nema divnih muških likova?

(Ovo zahtijeva novi papus. Duboke isprike svima koji me čitaju, malo sam nepovezanija nego inače :-)).) Lijepa književnost je prepuna fino odgojenh dama, prelijepih manira, čistih misli, bez tračeva, zlobe i inoga. Gdje su takvi muškarci? Jedini koji mi pada na pamet jest Teo Sandoval iz I dođe ljubav i Belong to me. Zar je jedini? Ili nedovoljno čitam?

Koliko se mogu sjetiti, čak i u naj-hard-core-ljubićima, On je neugodan. On njoj prigovara, svađaju se, razvija se privlačnost iz tih sukoba bla-bla-bla. Po mogućnosti ima neku ljubavnicu, bivšu, nekaj protiv koga ili čega se Ona mora boriti i što mora tolerirati. Ima li kakva knjiga gdje je Ona nemoguća, a On trpi sve zato jer je dobar, fin, krasan, pravi Damac? Ako ima, hitno trebam :-)).

Daklem, kišni dan, buđenje, odlazak po cigarete baš kad je počela kiša u trenirci čije su nogavice mrvicu preduge, tako da su osim preduge postale i premokre :-)). Nisu li to dovoljni povodi i isprike za moje neugodno ponašanje? Jesu, zar ne :-)). Ali, sve kaj sam izvela, izvela sam prije toga. Ovo nabrojeno je samo šlag na torti :-)).

Na šlag dolaze čokoladne mrvice :-)). One su me konačno nasmijale i pokazale mi koliko sam komična u svojoj pretjeranosti. Mrvica je bio neki bezvezni nick koji je osjetio potrebu komentirati sve kaj sam izvela danas (danas je počelo poslije ponoći i još traje :-)). Koliko ću još zagrada ubaciti :-)).) Dobro, nije baš sve komentirao, najgori dio se ne usudim priznati, fakat sam pretjerala :-)). Nasreću, nedjelja je. Da nije, dobila bih otkaz, zato jer sumnjam da bih se na poslu ponašala umjerenije :-)).

I tako ja pretjerano otkantam nicka i počnem se smijati. Sama sebi :-)). Čime nisam uopće dotakla prethodno izvedene bisere, ali sam barem bolje volje. Ostatak će pričekati koji dan, možda dođem k pameti. Jest da će mi prije strop pasti na glavu, ali u nadi je spas :-)).

Pokrivena plahticom po glavi :-)) ...
Pokriven treba uvijek biti :-)) ...
U tome je sve, početak i kraj :-)) ...

- 16:29 - Komentari (22) - Isprintajte - #



ponedjeljak, 07.03.2011.


Gledati ili ne :-))

Po tko zna koji puta sam stvarno pretjerala ne pišući. Nije da nemam tema, vremena, ali nekaj me ne navodi na tipkaranje. Valjda mi treba jači poticaj :-)).

Koji se upravo dogodio :-)). Na Skypu. Motam se nekaj po stanu, spremam na spavanje, kad poziv. Odgovaram uopće ne gledajući nick, ziher je netko poznat. Nije :-)). Prvo počinjem kao polako, možda se znamo, možda je promijenio nick, možda ... Kad je rekao da se ne znamo, ali se možemo upoznati, zahvalih se i ugasih.

Za početak sam (opet) pogledala postavke, i ne, ne može me porukovati/zvati/gledati nitko tko mi nije među kontaktima. Kak' je ovaj to uspio izvesti? Duboko razmišljanje. Da, znam da se svi ti IM programi mogu shackati, provaliti, već kaj, ali odavno ne obraćam pažnju na to. Ne dirajte mi MSN, imam ga već više od 10 god i emocionalno sam vezana za njega. Skype mi je nov, Iceka mijenjam redvito, uz to ga uopće nemam instaliranog na Najljepšem.

No, jedino kaj mi pada na pamet jest stara priča jedne chaterice. Imala je webcam u doba kad većina nas nije. Prilikom jedne što reinstalacije MSNa, što sređivanja Wina, dogodilo se da je mogla primati pozive svih, ne samo poznatih. Chatala je o tome kako se nagledala muških tijela, tj. određenih dijelova tijela za čitav život, pitala želimo li da nam ih forwarda :-)).

Nikako ih nije uspijevala blockati. Pola chata je sudjelovao i pokušavalo riješiti misteriju. Blocka, ali prilikom restarta, opet su odblockani. To je trajalo i trajalo, na naše veliko veselje, sve dok je muž nije «ulovio» kako zatvara nekog golišavog :-)). Na njegovo pitanje kaj ne zna takve maknuti, odgovorila je da je tako pametna ne bi se ni udala za njega :-)). Pa je muž sredio cijelu stvar i lišio nas kasnonoćne zabave :-)).

Ne, s ovim slučajnim nisam došla do tog stadija. Ali, očito je da dotični želi nekog (neku) upoznati. Narafski, ako odbijamo one koje ne znamo, kako ćemo ikoga upoznati? Većina naših poznatih je u nekom trenutku bila nepoznata.

Samo, je l' mu način baš pravi? U zadnje recimo tri god, upoznala sam puno «nepoznatih» na netu. Ali, to nije baš bilo: Hej, ne znamo se, haj'mo se znati :-)). Malo stupidno, imam dojam da bi me većina otkantala. Isto tako, Skype ipak koristimo svrhovito, kako bismo se čuli/vidjeli/tipkali sa točno određenim osobama, a ne sa svakim i njegovim rođakom.

Ima drugih načina. Blog.hr je svakako jedan od tih. Još uvijek funkcioniraju raznorazni chatovi, dating-siteovi, mali milijun online igara, ne smijem ni zaboraviti Fejs :-)). Na kojem više nisam nego jesam. Baš neku noć mi je Ikariamovac objašnjavao kaj to znači bocnuti na Fejsu. Nisam shvatila smisao bockanja. Ekvivalent potezanju za kečke?

Ima li na Fejsu neki video chat? Onaj klasičan sam kao otkrila. Koristim ga jednom godišnje :-)). Ako nema, pojavit će se.

IM :-)) ...
TP = trenutni pogled :-)) ...
Radije bih: Treba polako :-)) ...

- 00:32 - Komentari (24) - Isprintajte - #



četvrtak, 30.12.2010.


Kako i zašto odabrati krive knjige za praznike, parodija :-))

Neke knjige zahtijevaju posebne tretmane prilikom čitanja. Atmosfera, rasvjeta, društvo. Npr. za potpun doživljaj Courts-Mahlerice, morate je čitati na plaži, s frendicom, naglas. Obavezno se cerekati nakon svake rečenice. Užitak pojačava dosadno odraslo stvorenje u blizini, mama, tata, baka, djed koje šokirano Courts-Mahlericom u našim ručicama, mrmlja o Krležinim Zastavama, koje su eto baš slučajno tu, pri ruci pa ako želimo neko lakše štivo, možemo ih uzeti. Naravno, idealno bi bilo da pročitamo Kierkegaarda ili Kanta. Kad smo već na odmoru, pitanje je hoćemo li tijekom školske godine naći slobodnog vremena.

Ako toliko inzistiramo na zabavi, tu nam je i Zola: Germinal, tako da nam želučeki izlete kroz nos. Argument koji se odbija jer:
Odrasla osoba (u daljnjem tekstu OO): «Ako možete piti i pušiti, onda Vam želudac može ponijeti i Germinal.»
Mi: «Ne može, ali nema veze.»
OO: «Može, može, a sigurno se i drogirate.»
Mi: «Ne drogiramo se.»
OO: «Da, da, tako sam i ja govorilo u vašim godinama, a zapravo .... bi-biiiiiiiiiip» :-)).

Nakon kratke stanke u kojoj nesmetano uživamo u ljubićima, OO se ponovno javlja. Ovaj puta vodi računa o našoj gadljivosti, eliminira Zolu uz prijetnje da će nam ionako biti u lektiri pa nam nudi Dostojevskog, da umremo od dosade.

Desetljećima poslije, vjerojatno će i stoljećima, ali do toga još nismo došle, to se ljeto spominje kao ljeto koje smo potratile čitajući neke bezvezarije, a mogle smo ... sve ono gore nabrojeno. I kad ćemo onda to pročitati, umrijet ćemo, a nismo pročitale i na grobu će nam pisati: «Umrla je, a Kanta čitala nije». I svi će nam zaobilaziti grob.

Trebalo je proteći puno Save ispod Savskog mosta da shvatim kad ljudi traže lagano ljetno štivo, ne traže Krležu. Da su to ljubići/krimići/kaubojci/fantasy gdje ona ozbiljno kaže da, nabadajući pritom grašak na vilicu dok hektolitri, bolje rečeno galoni krvi i viskija natapaju stranice prošarani kišom metaka oko rasnih plavuša/crnki/crvenokosih koje otimaju raznorazni Indijanci pa ih spašavaju opaki jahači na još opakijim konjima uz debelu pomoć vilinskih/patuljačkih/vampirskih moći začudo ne debelih nego otmjeno mršavih i blijedih. Suludo zabavno, ne propustite :-)).

To je sve ostavilo ozbiljne posljedice na moju krhku psihu. Znači, ako vidite nešto što tegli hrpu debelih knjiga na plažu, to sam ja. I ne znojim se od sunca, nego od muke što teglenja, što čitanja, što proklinjanja svoje nepameti.

Bezazlena posljedica. Usput mogu stojeći uspravno počohati si stopala, teške su knjige debelih korica zaslužene za to da me prolaznici nude bananama. Ili je tome kriv blago tupi pogled (ne zavaravajte se, čitanje ne izoštruje um, zamagljuje ga :-)) ) dok se odlučujem između dvije knjige. Uzeti li ovu, tako će-će rozih korica i mišičavog komada te pišljivih dvjesto stranica ili ovu drugu, od tisuću i koju stranicu nečitljivih rasprava o smislu života i Weltschmerzu. Pogađate koju sam uzela :-)).

Teža posljedica. Neki naivci me tu i tamo znaju zamoliti da im preporučim knjigu za odmor. Ono, puno čitam pa ziher znam neku knjigu koja bi im se mogla svidjeti :-)). Takvi su sve rjeđi i rjeđi. Prvo vrijeme sam ih posjećivala u Vrapču. Nakon kaj su me dovoljno puta izgađali debelim knjigama, osoblje me zamolilo da više ne dolazim. Ostali su bez Freudovih sabranih djela, u više primjeraka. No frks, donijet ću svog. Možemo i popričati o mojim simptomima, podsjećaju me malo na opisane u III. svesku, stranica 555 :-)). Zapravo, kad bolje razmislim, ima par simptoma koje nemam. Ne znam zašto ih nemam. U tom trenutku se pozivaju zaštitari koji me neceremonijalno izbacuju van gurajući mi u ruku popis knjižnica grada Zagreba. Na moje proteste kako taj popis znam napamet, ustostručuju napore i izguravaju me, zaključavaju vrata, bacaju ključ, duboko dišući te govoreći kako su me se konačno riješili, ne mogu više unutra.

No, to se sve nije dogodilo. Odnosno, nešto se dogodilo, nešto nije. Ali, sve se opisano moglo dogoditi da nisam otkrila šund :-)). Živio šund :-)).

Zahvaljujući lakoj literaturi, težinski lakoj, meke korice, malo stranica, jedini simbolizam o kojem raspravljam je znači li to što se Ona pojavila na prvoj stranici romana u bijelom rublju da će se udati na zadnjoj stranici. Znači :-)).

Jedino, kako se približavaju bilo kakvi praznici, možete me zateći na odjeljenju knjižnice: «Knjige koje nitko ne čita, a držimo ih samo zato da nam Vaši roditelji, praroditelji i ostali kulturno uzdignuti ne demonstriraju pred vratima». Stari grijesi imaju duboko korijenje i duge ruke :-)).

Umrla sam :-)) ...
Kanta čitala nisam :-)) ...
Spalite me i prospite pepeo :-)) ...

- 00:04 - Komentari (33) - Isprintajte - #



utorak, 28.12.2010.


Obična noć u životu jedne chatterice :-))

- Snimio sam ti film na dvd. Dat ću ti ga.
- U kaj da ga stavim?
- U Najljepšu?
- Najljepši je muškog roda i ne, ne mogu nikaj staviti u njega.
- Imaš usb?
- Imam.
- Onda je problem riješen.
- Kako?
- Kako misliš kako?
- Kako da dvd stavim na usb?
- Majko mila!
- Da?
- Daš meni usb, ja ga gurnem u Nijemog, presnimim ti film na usb, ti usb gurneš u Najljepšeg.
- Ali, onda nema smisla da mi daješ dvd?
- Ti to mene zafrkavaš?
- Pa rekao si mi da ćeš mi dati dvd s filmom?
- Zato jer sam mislio da ga imaš negdje umetnuti. Kako nemaš, neću ti ga dati.
- (Smijem se tako da susjedi lupaju po zidovima.)
- I ti se rugaš mom Nijemom.
- Čekaj da pogledam koje usbove imam.
- Oko 2 giga.
- (Umjesto da tražim usbove, palim cigaretu i tipkam.)
- Usb ti je ona mala kutija koja sliči na upaljač.
- (Moj smijeh se ponavlja, susjedi prijete murjom.)
- Našla?
- Nisam, nalazim samo upaljače.
- Mogu doći do tebe da ga gledaš na velikom.
- (Plazim jezik, uvrijeđena spominjanjem mog Najljepšeg u podcjenjivačkom kontekstu.)
- Jbt, za 15“ govorim da je veliki.
- (Komentar neotipkan: Muškarci.)
- 15,6“
- (Valjam se po podu od smijeha.)

Vjerovali ili ne, ovo je doslovan prijepis chata :-)).

Likovi, po redoslijedu ulaska na scenu:
Prvi lik: Stocar (Ikariamovac).
Drugi lik: Zlica (u kurzivu).
Treći lik: Najljepši, vezan uz drugi lik.
Četvrti lik: Nijemi, prvi lik tipka po njemu.

Nijemi i Najljepši sudjeluju jedino tako što omogućuju ovu divotu od dijaloga :-)).

Sve najbolje :-)) ...
Najljepše :-)) ...
Najnajnajstičnije :-)) ...

- 00:11 - Komentari (11) - Isprintajte - #



<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se