srijeda, 06.07.2016.
Kad ... :-))
Ne znam kaj mi je. Tekst koji slijedi nije u mom stilu, uz uvjet da stila uopće imam, kaj je i više nego upitno.
No, neki su me doživljaji, moji, tuđi, proživljeni, poslušani, pročitani ponukali na poneku misao. Možda nekaj i smislim, nisamBaltazarica :-)).
Ljubav. Kad ne završi kućicom u cvijeću, hrpom dječice, lijepe na mamu, pametne na tatu, i tako sretno do kraja dugog života kad će nas sve boginje oflajna i onlajna pretvoriti u dva stabla. Hoću biti voćka :-)).
Kaj kad ne završi tako. Pa počnu optužbe tko je kriv. Nije važno tko je kriv. (Duboko se ispričavam zbog citirane pjesme, ali stvarno nije važno tko je kriv.)
Ali, optužujemo. Prvo sebe, onda onu drugu stranu. Sebe jer smo idiJoti, jer smo dali vrijeme, lovu itd. Dali smo sebe. Možemo li dati manje? Ali to se ne navodi, navodi se ono preko čega smo prešli, izdali sebe (Ovo zahtjeva digresiju. Zapravo, ne zahtjeva, ali to mi onaj navodni stil :-)). Daklem: Digresija. Izdala sam sebe? Kako? Odustala od nekih principa upitne kvalitete? Pogazila ponos? Pala na surlicu? Malo klečala i sad ne mogu pokazati koljena u minici? I kaj onda? Neki su to možda i vidjeli. Pa ružno misle o meni. Da i? Ovak' i onak' ružno misle o meni te su tom mišljenju pridodali još malo svoje ružnoće. Njihov problem. Frendovi me izbjegavaju, ne da im se slušati po milijuntni put iste priče. Vratit će se. Ili neće. Zar je bitno kaj buju susedi rekli? Zlo onome tko zlo misli :-)).)
Optužujemo drugu stranu. Ovo počinje zvučati k'o sudski proces u najboljoj kafkazijanskoj maniri. I je. Da je on/a drugačiji. Je l' bismo voljeli drugačijeg? Ima drugačijih. I nismo ih zavoljeli. Točka :-)).
Da, boli. Prokleto boli. Preživjet ćemo. Možda ni nećemo. Nikad više nećemo biti isti. Ali, svakim danom, svakim dahom nismo više isti. Možda ćemo se promijeniti na bolje. Možda na gore. Možda to možemo sami birati. Možda :-)).
Npr. konačno sam postala suosjećajnija prema tuđim ljubavnim patnjama. Svojedobno sam slovila kao najbolje rame za plakanje nakon prekida. Frendica mi plače na ramenu, a ja mrtva-hladna počnem recitirati sve kaj ju je žifciralo, smetalo, kaj sve na i u njemu ne valja. Frendica pobjesni, zaključi da joj je bolje bez njega i sva sretna ode. Pa to traje do prve usamljene noći :-)).
Tada to nisam razumjela. Srce ima svoje zakone koje razum ne priznaje. Sad razumijem. Ili preciznije, sad osjećam. Pa sam sućutnija, možda i draža. Možda me promijenilo na bolje. Možda :-)).
Ovo što tipkaram je kamilica. Ima, može biti jako ružnih posljedica. Ono, patim, šižim i tražim izlaz. Izlaz je novo. Novi muškarac. Male su šanse da tako šiznuta naletim na nekog ok. Naletjet ću na predatore. Traže ranjene. Privlači ih krv. Nema tu pameti, nema savjeta, nema manuala. Možemo se nadati, moliti onome u koga/što vjerujemo da nas čuva. Samo da ne bude trajnih posljedica. Samo da ne bude.
Plathicom preko glave ... :-))
Cigarete i cuga u blizini ... :-))
I prijateljske duše ... :-))
- 17:33 - Komentari (29) - Isprintajte - #
-
Jedino ona u koju sad sigurno ne vjerujes pomaze, garantirano pomaze "Vrijeme lijeci sve rane, pa i nama emotivnim budalicama" :)
builderica - 06.07.2016. - 17:51
-
Builderica, točno :-)). Ne vjerujemo u vrijeme. Jedino pomaže :-)).
Zlica - 06.07.2016. - 17:56
-
Super si to rezimirala:-))) Sve je baš tak nekak...U vezama u prekidima, u ljubavi prolazimo jedan ćušpajz emocija...i najvažnije je da svaku tu emociju proživimo, bez potiskivanja, jer jedino kad su sve dobro prožvakane, možemo dalje...i da, tu se slažem s buildericom....vrijeme je na našoj strani.
dnevnikJR - 06.07.2016. - 18:41
-
Vrijeme ne liječi nego zaliječi. Ali tako zalječena imaš šansu naći novu,bolju,sigurniju i iskreniju ljubav.E tek tada možeš reći da si staru ljubav spremila u jednu lijepu kutiju sjećanja :))))
Just me - 06.07.2016. - 19:09
-
Bila si sjajno rame za plakanje, takva prijateljica je dragocjena
kad patimo. Takva bi i tebi dobro došla. A što kad sve prođe?
Izvući pouku, i zaključiti da je ustvari bilo lijepo dok je trajalo.Lastavica - 06.07.2016. - 19:42
-
Dnevnik, nekima lakše, nekima teže u tom čušpajzu :-)).
Just, vjerujem da nas stara ljubav otvara za novu :-)). Ljubavi se zbrajaju, množe :-)).ZlicaOdOpaka - 06.07.2016. - 19:42
-
Lastavice, mogla sam manje racionalizirati, više tješiti :-)).
Zlica - 06.07.2016. - 20:13
-
Najbrži način da netko shvati da je to bila pogrešna osoba,
jeste baš tvoj. Nema tu utjehe. I meni su tako dvije prijateljice
pomagale i vrlo sam im zahvalna na pravom prilazu.Lastavica - 06.07.2016. - 20:15
-
Lastavice, ili smo mi pogrešne osobe :-)). Rekao mi je da samo želi normalnu :-)). Moram priznati da mi je bio potreban sav dobar odgoj da se ne počnem valjati od smijeha po podu kafića :-)). Opis mi ne odgovara :-)))))))))))))))))))))). Još uvijek se smijem :-))))))))))).
Zlica - 06.07.2016. - 20:40
-
Pazi, kad dvoje ne funkcioniraju, on je pogrešan za nju, ona je
pogrešna za njega, a u nekoj drugoj kombinaciji mogu biti
savršeni. To nije apsolutna, nego relativna pogrešnost.
Razlog zašto obično ostajem u dobrim odnosima s bivšima,
i kad prođe nešto vremena, ne zamjeram im ništa.Lastavica - 06.07.2016. - 20:46
-
dođoh i uživah u tekstu... drugo nije važno... divno je što si tu... :)
Dinaja - 06.07.2016. - 21:20
-
Hm, viš nije mi palo na pamet da se nakon osakacivanja moze postati gori...
Mozda se tako i usvaja predatorstvo...
Ono, salji dalje...Mi. Ljudi s rupama - 06.07.2016. - 21:44
-
kad ne završi kućicom u cvijeću... ah, kakav preslik... od jedne takve, koja je brda rušila, pa se u prah pretvorila, još se ne oporavljam... kako, zašto, sve više je takvih, svi pravi, a sve krivo... nisam ti ja pametna, draga...
kamena - 06.07.2016. - 21:56
-
Vidim, te su te tenisice žuljale već prije četiri mjeseca.
Nije lako naći svoj broj... i kalup.Klik - 07.07.2016. - 01:15
-
Dinaja, ne koliko ja u tvojima :-)).
Mi, rupičasti, što te ne slomi, to te ojača. Nije uvijek pravo, ponekad ode u krivo. Najčešće je bol uzrok. A posljedice? Možda možemo birati :-)).
Kamena, nema tu pameti ni ne treba je biti :-)).
Klik, tenisice su genijalne :-)). Metafora je ... kakva je :-)).ZlicaOdOpaka - 07.07.2016. - 08:52
-
:-))
kamena - 07.07.2016. - 10:24
-
najdraži su mi ti koji su mislili da žele normalnu, al to tek naknadno shvate :D,
znam,
nije ti do šale,
al i smijeh liječi poneke rane :).
ako želiš biti voćka čemu pristajati na manje.durica - 08.07.2016. - 09:39
-
Durica, neki divljak, šljiva, jabuka :-)).
Zlica - 08.07.2016. - 10:23
-
Hvala ti!
Frida - 08.07.2016. - 10:30
-
Alain de Botton je napisao da je jedna od najvećih pošasti i uzroka osjećaja nesreće modernog čovjeka ideal romantične ljubavi. Već u uvodu svog teksta navodiš poželjnu viziju finalnih rezultata ljubavne veze - kućica u cvijeću, dječica, skladan brak dok vas smrt ne rastavi. Pitanje je jeli to zaista ono što čovjeka ispunjava, ili smo naravi takve da tek kad prekinemo s nekim doživimo esenciju ljubavi kroz osjećaj patnje koju to donosi. Ako je ovo drugo ključ, onda možeš biti spokojna jer si osjetila nešto što mnogi ljudi umjereno zadovoljni realizacijom idile iz početnog pasusa nikada ne osjete. Sve ima, izgleda, svoj rok trajanja kao i salame iz dućana, na nama je da detektiramo taj trenutak kad rok ističe i hrabro krenemo u novo... ukoliko se išta novo uopće nudi.
Lou Salome - 08.07.2016. - 14:26
-
Lou, jedan moj frend obično kaže da je kvalitetan bubreg onaj koga ne primjećuješ. Isto tako cijenimo zdravlje. Možda nam je to u prirodi :-)).
Zlica - 08.07.2016. - 14:47
-
tek sad ovo vidjeh... a žao mi je, šta da ti kažem, nema tu riječi koje mogu pomoći: gubitak je gubitak i mora ga se preboljeti. cuga/cigareta/plahta preko glave/čokolada/knjiga... imaš se pravo razmaziti sada, em je ljeto, em šta te briga.
kontam da je trenutak kad si preboljela onaj kad si iskreno možeš reći: drago mi je da sam ovo prošla i ovo s tim normalcem proživjela, bili su tu i lijepi trenuci, ali kao što kaže lastavica - relativna pogrešnost, ili pogrešni trenutak ili pogrešne osobe jedna za drugo (i moje iskustvo je da to osobe u prekidu ne vole čuti - uvijek je netko kriv, onaj drugi, i treba ga blatiti). sreća u nesreći: otkrila si sad, a ne sto godina kasnije.Bookeraj - 09.07.2016. - 15:55
-
Bookeraj, ono što me najviše muči (ili zavaram sebe) da sam više dobila nego dala. Ali, ne mogu dati ako ne želi uzeti :-)). Ne, tu ne mislim na vezu i sl. nego na neke meni bitne stvari koje su se raščistile. Slikaj ga:-)). Naučit će :-)). Ili neće :-)).
Zlica - 09.07.2016. - 22:45
-
Zlic...tek sad pročitah.
Nema te ljubavne boli koju ne može zaliječiti: fini kolač, hladni prošek,
plivanje u moru, rijeci, jezeru, bazenu, boravak u prirodi s nekim ko se zna smijati...kad idemo na kolač?;-))))SarahB. - 10.07.2016. - 15:43
-
Vrijeme neće izliječiti ali malo "razvuče", pa ta razvlakuša
uvjeri ranjeno srce kako vremenom biva bolje. Da ti kažem
nešto pametno..., nema toga, samo ipak dalje od "predatora",
možda se zakačiš za nekoga 'ko zaslužuje "kvačicu". Imam
jednu koja je već postala fraza: "ako je netko otišao nije trebao
ni biti tu", koliko god to u startu bolno bilo:))malo ti malo ja - 10.07.2016. - 16:35
-
Sarah, kolač, sladoled, kava ili bilo kaj :-)). Jedva čekam :-)).
Malo ti, možda nije ni došao na dugo :-)). Možda sam ja samo svratila :-)).ZlicaOdOpaka - 11.07.2016. - 01:07
-
Znaš što...? Mrzim kamilicu :))
Bolje jedna ljuta i sve stresti sa sebe...hrabro, tako da začudiš i samu sebe!Takva - 11.07.2016. - 20:11
-
Gle, nemam pojma za druge i nisam rame za plakanje. Nedam rame. Nisam nikome plakala jer kada sam donijela odluku to je bilo najbolje što sam napravila. Nisam se pokrila dekicom. Otvorila sam prozor, vrata i udisala slobodu. Konačno ponovo svoja i slobodna za sve što je bilo NE. I sada sam tu, i lijepo je i mirno je, i nema moraš, nema ne smiješ, nema. Sve je mirno i po slobodnom izboru. Ovako se može. Tebi pozdrav uz pivicu bez cigarete (ona ubija, vidjeh iz prve ruke kako gadno)
Demetra - 12.07.2016. - 10:20
-
Srce ima svoje zakone koje razum ne priznaje. - ova mi se rič nekako urizala u misli!
sewen - 15.08.2016. - 19:53