Prošli tekst je bio gadan napad podsvijesti :-)). Ili možda napad mislećega dijela mozga: Zlica, misli, misli, misli; dok je ostatak plivao u otopini serotonina i dopamina.
Daklem, skakanju/neskakanju kroz prozor te faci zidne boje pridružih čeone graške znoja u prohladno jutro, ne moje, samo sam čudeći se gledala sve dok se nije moja vlastita Glupost strmopizdila i opalila me brzinom munje isparavajući onako usput onu bljakastu otopinu. I bolje da je isparila :-)).
Zapravo bi mi bilo draže da je znoj moj, ljepše je biti kriv nego nekriv. Ili kako je okusiti drugu stranu, koja god to kriva strana bila. U ovoj priči nijedna nije prava :-)).
Tako da mi je umjesto muljanja i izvlačenja ostala zakonski kažnjiva Glupost te surlica uvis kojom pokušavah dohvatiti neke nepoznate visine, neku damage control. Ono, ne di bih ja bila šokirano/iznenađeno preneražena, samo brojim zvijezde po nebu usred bijela dana :-)).
Dok mi je pamet oporavljala i dumala zaključih da stvarno ne mogu sama. Pa poslušah vlastiti savjet iz prethodnog teksta, potražih muško rame za plakanje/savjet/jadanje.
Nepovezano tipkaranje da učinim još nepovezanijim, dodajem digresijicu :-)).
Mala slatka digresija: Davnijeh dana, jedna moja frendica imaše nekih problemčića sa tadašnjim. Kad mi je oflajn frend naletio na kavu, čitaj vino/rakiju, počnem mu o njezinom problemu. Jedva da sam počela priču frend me prekine i odmah da rasplet. Bio je u pravu :-)). Frendici pokušah nježno prenijeti njegovo mišljenje, nije se dala. Nakon godine i pol rasplet je bio točno onakav kakvog ga je moj frend iznio. Nakon godine i pol. Tja, ne želimo uvijek poslušati, ponekad ni slušati :-)).
Slično mi se dogodilo s onlajn frendom. Počnem priču, NekadBivšiSadaFrend odmah da rasplet :-)). Gdje mi je bila pamet pa nisam nešto prije pričala :-)).
Zapravo cijela priča se može svesti na egzistencijalno pitanje: Gdje mi je bila pamet. Udavljena, utopljena, izmaltretirana Glupošću. Na sreću trajalo je samo četiri tjedna. Valjda k'o vjesnik proljeća :-)).
Izgleda da mi se u zadnje vrijeme ostvaruju želje. I "želje". Zakonski kažnjiva glupost je kažnjena :-)). Zet i švercanje. Ne žalim se, dobro sam prošla. Tj. lijepo molim da je to sve :-)). Neću više spominjati ikakvu glupost :-)).
Za one koje (ne) zanima, cijela Glupost/surla do neba priča je čist offline. Ne snalazim se oflajn. Očito :-)). Fali mi prakse :-)). I ne, ne mislim je steći, radije ću se vratiti tipkaranju. Ne pitajte me zakaj mrzim oflajn, nema tu nikaj za nemalu neslatku chattericu :-)).
Ostalo mi je da se smijem sama sebi, kupim ostatke mozga, uživam u pravom proljeću i zaboravim čim prije :-)).
Je l' bilo lijepo? Ljepše u mozgu nego u stvarnosti. Je l' boljelo? Ne koliko me Glupost boli :-)). Je l' vrijedilo? Nije :-)). Ne ponovilo se :-)). Mozak u glavu i ništa više :-)).
Padni, pogledaj oko sebe ... :-))
Ustani, otresi prašinu s guze ... :-))
I pravi se kao da ništa nije bilo ... :-))
Post je objavljen 27.03.2015. u 11:01 sati.