28

utorak

listopad

2008

Gramatika ljubavi



Moj prijatelj Antonio zaljubio se u kolegicu s posla. Rade u istom laboratoriju. Osim sto je nekoliko godina stariji od nje, Antonio je i njezin nadredjeni u internoj hijerarhiji. Nedavno je skupio hrabrost i djevojci izjavio ljubav. Tu pocinju njegove ljubavne i gramaticke nedoumice.
Djevojka je Japanka, a Antonio je porijeklom iz Argentine. Mozda zato sto su njih dvoje od pocetka komunicirali na japanskom pa mu je to izgledalo sasvim logicno, ili mozda zato sto je htio ostaviti dobar dojam, Antonio joj je svoju izjavu ljubavi uputio na japanskom. Toliko je zelio djevojci otvoriti svoje srce da vise jednostavno nije mogao cekati.

Ona je reagirala iznenadjeno i zateceno, sto je on naravno i ocekivao. Kad se vec bio poveselio da stvari teku povoljno za njega, ona se uspjela pribrati. Nastavila je pricati stalozenim tonom i birajuci rijeci. Tesko je bilo reci prihvaca li ga ili odbija. Govorila je ne rekavsi mnogo.
Nije se Antoniju toliko smezuralo srce od onoga sto mu je djevojka rekla, koliko zbog nacina na koji je to izrekla. - Zamisli - rece mi on - nastavila je sa mnom upotrebljavati keigo, kao da se nista nije dogodilo!
- Nema nade, ja je ne zanimam... - uzdahnuo je Antonio gledajuci ohladjenu kavu za svojom stranom stola u Starbucksu.

Mom prijatelju kao da su sve ladje potonule zbog izvjesnih gramatickih formi koje je u razgovoru upotrijebila njegova izabranica. Zvuci neobicno, premda je u kontekstu Antonio mozda bar malo bio u pravu. Keigo ili izrazi iz postovanja u japanskom jeziku nose ne samo cisto lingvisticko, vec i kulturoloski nabijeno znacenje koje je nerazdvojno vezano uz unutrasnju dinamiku japanskog drustva.

Japanci koriste keigo kad zele oznaciti postovanje prema sugovorniku ili trecoj osobi, u slucajevima kada je ta osoba starija po godinama, na visem stupnju u drustvenoj hijerarhiji, ili kad je ne poznajemo dovoljno da bismo joj se obracali normalnim nacinom. Keigo koristi ucenik u odnosu na profesora, zaposlenik u odnosu na sefa, mladji kolega u odnosu na starijega, i tako dalje. Upotrebljavajuci keigo u razgovoru, sugovornika podizemo na lingvisticki pijedestal. Pokazujemo respekt, ali i psiholosku distancu izmedju sebe i te druge osobe. Drugim rijecima, na drustveno prihvatljiv nacin spustamo se na nizu razinu od doticne osobe!

Ne mogu se oteti razmisljanju kako se Antonijeva izabranica tog fatalnog dana po svoj prilici posluzila nekim od sljedecih gramatickih oblika iz bogate riznice japanskog jezika (i time Antonija izbacila iz takta):


1. Pet arhaicnih honorifickih (keigo) glagola, cesto koristenih u svakodnevnom japanskom jeziku. Glagole iz razumljivih razloga treba upotrebljavati uvijek u odnosu na druge osobe, a nikako na samog sebe - jer ne prilici se vlastitu osobu uzdizati na pijedestal:
- irasshaimasu (umjesto regularnog imasu/ikimasu/kimasu = biti; ostati/ici/doci)
- gozaimasu (umjesto arimasu = biti/postojati)
- nasaimasu (umjesto shimasu = raditi, ciniti)
- osshaimasu (umjesto iimasu = reci, govoriti)
- kudasaimasu (umjesto kuremasu = dati)

2. Kao sto postovanje izrazavamo podizanjem respekta prema drugima, tako je moguce samoga sebe (lingvisticki) spustiti na nizu razinu, odnosno pokazati vlastitu skromnost (smjernost). To se postize upotrebom sljedece grupe glagola (koje - analogno prvoj grupi - koristimo samo za vlastitu osobu, a nikako prema drugim osobama):
- orimasu (umjesto regularnog imasu = biti; ostati)
- mairimasu (umjesto ikimasu/kimasu = ici/doci)
- itashimasu (umjesto shimasu = raditi, ciniti)
- mooshimasu ili mooshiagemasu (umjesto iimasu = reci)
- sashiagemasu (umjesto agemasu = dati)
- itadakimasu (umjesto moraimasu = primiti, dobiti)

Izjava ljubavi u keigo stilu? Hmmm...

3. Za ice i pice postoje posebni glagolski oblici postovanja:
- meshiagarimasu (gramaticka povisilica za glagole jesti/piti) i itadakimasu (snizilica za isto).

4. Prefiks o- ili go-: pred neke rijeci u japanskom jeziku stavlja se prefiks kojim se oznacava postovanje - prema sugovorniku, ne prema objektu koji se spominje! Na primjer: o-bento (japanski lunchbox), o-mizu (voda), o-sake (rakije, rakije amo), i mnogi drugi. Zanimljivo je da se prefiks o- stavlja pred rijeci japanskog porijekla, a go- se koristi za one kineskog porijekla (go-ryoushin = vasi roditelji; go-kyoudai = vasa braca, itd.).

5. Antonio nece biti sretan kad ovo cuje, no neodredjen nacin izrazavanja kakav je u intimnom razgovoru upotrijebila njegova izabranica, u nekim se situacijama moze shvatiti kao jos jedan od nacina izrazavanja postovanja. Cak i ako se doticna dama na taj nacin sasvim lijepo izvukla iz nezgodne situacije, ne osjecajuci se duznom dati ikakav decidirani odgovor!

Jos jedan primjer primijenjene lingvistike:
Kucanica ulazi u slasticarnicu kupiti kolaca. Za Muzica, Malu i sebe (ako nije na dijeti) namjerava kupiti po komad. Strepeci unaprijed ima li teta slasticarka u taj kasni sat na polici dovoljno kriski kolaca, Kucanica ce ljubazno zatraziti: - Mittsu hodo kudasai (oko tri komada, molim). Ne izjasnivsi se tocno koliko komada hoce, jer mozda su joj dovoljna dva a mozda i cetiri, Kucanica ce pokazati savrsenu uvidjavnost prema teti slasticarki, koja se nece morati crvenjeti ukoliko joj doista ponestane koji komad - i time ce spasiti obraz objema!


Ova lista gramatickih oblika postovanja u japanskom jeziku nema namjeru biti potpuna ni sveobuhvatna - dapace, neke vazne oblike nisam ni spomenula. To ionako nije ni bila moja namjera. Jednako se tako ne namjeravam raspisati o tome koliko je cak i Japancima, a kamoli nama strancima, tesko nauciti ispravno koristiti sve keigo oblike u svakoj prilici u izuzetno kompleksno organiziranom drustvu kakvo je Japan.

Ono sto se cijelo vrijeme spremam zapitati jest nesto sto se tice mog (ne?)sretno zaljubljenog prijatelja i izabranice njegova srca. Keigo i respekt po strani, ono sto ja zelim znati to je: bi li ishod one sudbonosne veceri bio drukciji u drugim okolnostima?

Da je Antonio te veceri sjedio s dragom u nekom kissatenu (japanskom kaficu) ili karaoke baru umjesto u svom laboratoriju za molekularnu biologiju, bi li djevojka uspjela nacas zaboraviti da je Antonio njezin stariji i nadredjeni kolega, spustiti se na istu lingvisticku i psiholosku razinu i jasnije reagirati na iskrene rijeci zaljubljena muskarca, ako ne i uzvratiti osjecajima?
Da je Antonio istih godina i u istom rangu sa svojom kolegicom i da izmedju njih ne postoji staleski zid, bi li ona duze oklijevala da mu kaze kako stvari doista stoje?
Da je Antonio umjesto na japanskom, svoju izjavu ljubavi uputio na engleskom ili cak svom materinjem spanjolskom jeziku (olé!), bi li cijela prica izgledala romanticnije, nesputanije, ili bar jasnije za njih oboje?

Teska pitanja. Jer, ako gramatika ljubavi i postoji, cini mi se da nije tako pravilna kao japanska gramatika...


EPILOG: prema Antonijevim vlastitim rijecima, umilna gejsa na koncu se pretvorila u opakog samuraja. Mislim da to dovoljno govori.












16

četvrtak

listopad

2008

Divni novi stanovi


Image Hosted by ImageShack.us


Ulazna vrata stana viđena u bezbroj japanskih filmova, ona iza kakvih se odvijaju životi milijuna urbanih Japanaca. S prednje strane je karakteristični prorez za poštu, iznutra je poštanski sandučić i špijunka. Japansko prezime stanara iz nekog je razloga ispisano latiničnim slovima.

Običan je to stan u zgradi kakvih u ovom gradu ima na tisuće. Tu su negdje i vrata mog stana u predgrađu. Gotovo su identična, osim što na njima ne piše naše prezime. Držimo se low profile. Naročito otkako je u kvartu zavladala invazija LJUC-a.

Skrivam se od njih i brižljivo zaključavam vrata za sobom, vodeći računa da me ne primijete kad ulazim u stan. U kući zatvaram prozore i navlačim zavjese. Ustručavam se paliti svjetlo, da ne privučem neželjenu pozornost nekog LJUC-a koji se zacijelo vrzma u blizini.

Nakon početnih miroljubivih kontakata s LJUC-om, spoznala sam da s njihovom vrstom više ne želim imati posla. Nemam im više što reći, niti oni mogu bilo što učiniti za mene. Neka mi više ne dolaze zvoniti na vrata. I neka više ne ubacuju one svoje proklete listiće u moj poštanski sandučić!

Uvijek u besprijekornim crnim odijelima i ulaštenim crnim cipelama, s povećom aktovkom pod miškom i penkalom na gotovs, Ljudi U Crnom (LJUC) posljednjih su se mjeseci kao kukci razmilili po hodnicima apartmanskih zgrada. Kucaju i zvone na svaka vrata s prorezom za poštu i prekidaju miran tijek običnih života iza njih. Unatoč krizi na tržištu nekretnina, ili možda baš zahvaljujući njoj, LJUC nikad nije bio zaposleniji oko prodaje stanova u supermodernim novim zgradama od kojih većina još nije niti izgrađena, ali koje su tako divne da bi u njima svatko želio stanovati.

Ljudi U Crnom mahom su mlađi muškarci u dvadesetim i tridesetim godinama s profesionalno usredotočenim izrazom lica koji daje naslutiti da rade za proviziju. U prospekciju novih kupaca kreću organizirano i individualno. Zvoneći na vrata, LJUC je uporniji od dostavljača robe, prodavača svega i svačega, poštara i Jehovinih svjedoka. Ne dobije li odgovor, u sandučić će ubaciti svoje blještave brošure sa slikama divnih novih stanova i vratiti se za koji dan. Otvorite li vrata, veliki su izgledi da ćete idućih desetak minuta biti primorani voditi ovakav razgovor s LJUC-om:

'Dobra večer, ja sam taj-i-taj i radim za agenciju tu-i-tu. Jeste li zainteresirani za novi MANSHON?'
Izgovara tu riječ važno i oprezno kao da je lozinka. Ili možda zato što nije siguran razumije li ova strankinja ijednu riječ japanskog, pa vrijedi ispitati teren.
'Manshon... New home, nice, very nice!' - i pokazuje mi letak, jer slika govori više od tisuću riječi.
'Aha, manshon, ovaj, pa znate, baš i nismo...'
'Big, very big! Molim vas, pogledajte. Vaš stan je unajmljen, zar ne? Koliko ste dugo u Japanu?'
Pokušavam mu dati do znanja da kao stranci na privremenom radu nismo zainteresirani za kupnju stana u Japanu, čak ni ovog velikog, divnog sa slike. Osim toga, dovoljno sam dugo ovdje da znam što je manshon (japanski tip obiteljskog stana u zgradi), a što mansion (razvratno prostrana rezidencija engleskog tipa).
No LJUC pred vratima neometano nastavlja dalje, njišući se na petama svojih crnih cipela:
'Uskoro možete posjetiti naš model room u blizini. Vrlo povoljni uvjeti! Idealna prilika! Možemo li razgovarati s vašim suprugom? Je li on Japanac?'
Plavokosa glava iza mene znatiželjno se progurne do vrata. Kažem Maloj da se vrati u sobu.
'Ah, tako... E pa, vidite, novi stanovi uskoro će biti izgrađeni i useljivi u kratkom roku, pa ako se želite predbilježiti, molio bih vaše ime i podatke za registraciju...'
'Žao mi je, ali nismo zainteresirani, mi smo tu samo nakratko... brošura? dobro, može...'

Kako se ovo radi? Nikad nisam bila dobra u zalupljivanju vrata ljudima pred nosom.
'Molim vas, samo još trenutak! Koliko plaćate stanarinu?'

Pristojno, ali odlučno zatvaram LJUC-u vrata pred nosom.

Ono što LJUC ne zna, to je da ja zapravo volim njegove letke i brošure. Sjedim za kuhinjskim stolom u svom iznajmljenom dainingu-kichin i dugo proučavam svaki detalj sa slika. Upijam blještavilo fotografija i obećanja sjajnog života u divnim novim stanovima. Svi su ti novi blokovi zgrada kršteni bombastičnim imenima zapadne provenijencije:
Gala Residence. Suncieltown. Leben Heim. New Concept Mansion Series No. 647.

Tu su i slike zgrade izvana i njezina točna lokacija: uvijek je to samo nekoliko minuta pješice od stanice vlaka, što je istaknuto velikim brojkama na kvalitetnom papiru (jer stan vaših snova nije samo luksuzno namješten, nego se sa svog balkona možete i kamenom nabaciti do stanice). Detaljni tlocrti prostorija u stanu otisnuti su zajedno s ukupnom cijenom i pogodnostima plaćanja.

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Manshon blokovi apartmana

LJUC je te večeri pozvonio triput. Znala sam da je već bio dolazio prije sat ili dva, jer sam u prorezu za poštu našla utaknute prospekte. Nisam ih trebala odmah izvući - sad spodoba u crnom pouzdano zna da sam kod kuće.
Pritajila sam se iza vrata i provirila kroz špijunku. On je, s kemijskom olovkom zataknutom u fascikl. Vrti se na peti.
'Konnichiwa, Kano desu' - zazove potiho.
Ha! Agent K razvio je novu strategiju, ali nisam ni ja od jučer. Pričekam još trenutak, zatim čujem kako zvoni na susjedovim vratima. Odustao je. Našao je novu žrtvu
.


Listam i gledam raskošnu unutrašnjost prostorija: velike i prostrane sobe, djevičanski čiste kupaonice, glanc nove kuhinje, smočnice i spremišta za sve moguće stvari.
I iako znam da perspektiva tih soba nikako ne štima i da posrijedi mora biti optička varka ili fotografski trik, jer imala sam priliku zaviriti u nove japanske sobe koje su više umjerenih dimenzija, ja uhvatim samu sebe kako sanjarim nad tim prospektima.
Nakratko zaboravljam da sam u Nipponu samo privremeno, da mi sve to ne treba, i sva se raspekmezim gledajući sličice dodatnih prostorija o kojima u svom malom iznajmljenom stanu mogu samo sanjati. A tek imena!
Dressing room. Powder room. Walk-in closet. Shoes-in cloak. Mrs. Corner, iliti kutak za listanje recepata. Sky Garden!
I naravno, slike nasmijane tročlane (katkad četveročlane) obitelji koja usred svih tih urbanih blagodati živi svoj natural and comfortable life.

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Ima nešto opsceno u tim glossy reklamama za nove stanove! Živeći u stanu u kojem ima svega samo ne mjesta, naučila sam ekonomizirati kao i većina Japanaca: presavinuti jednu stvar tri ili četiri puta, rastaviti nešto do najsitnijih sastavnih dijelova, pohranjivati sitnež u kutijama, pretincima i na kat. Nove stvari kupujem na kapaljku, a starudije se rješavam s gotovo perverznim užitkom. Sve je kod mene vrlo uredno i - komprimirano.

Blještavi prospekti divnih novih stanova završavaju u starom papiru.

Zazvonio je telefon. S druge strane začujem kratki formalni uvod i dobro poznatu lozinku. Pred očima mi zatitra slika muškarca u crnom odijelu. LJUC se drznuo zvati me telefonom!
Slušam sebe kako lažem:
'Žao mi je, ali nismo zainteresirani za kupnju stana. Da, znam da je cijena povoljna. Ali znate, iduće godine vraćamo se u svoju zemlju. Odlazimo iz Japana... Europa... da... da. Hvala vam. Doviđenja
.'
Sad me puštaju na miru.












































02

četvrtak

listopad

2008

Zabavljac


Nastavljam svoje tumaranje po hramovima u tokijskoj okolici. Mjestasce Shibamata u prefekturi Chiba pamtit cu po velicanstvenom hramu Taishakuten Daikyo, ali i kao mjesto na kojem sam se - prilicno neocekivano - odlicno zabavila i nasmijala do suza. Za to je bio zasluzan nevjerojatni zabavljac, izvodjac japanskih tradicionalnih vjestina. Samo s nekoliko jednostavnih rekvizita i uz puno vlastitog umijeca, ovaj je dzepni artist pred ocima posjetitelja stvorio pravu malu caroliju. Virtuozan koliko i brbljiv, odlican komunikator, savrseni animator, ubrzo je k sebi kao magnetom privukao svijet zeljan ne toliko zivotnih pouka u vidu izrezbarenih scena iz Lotus Sutre, koliko instant zabave u jednom kutku hrama...


Za pocetak, mladic je iz svog nevelikog kovcezica izvukao japanski kisobran.
'Dame i gospodo, dobrodosli na ovu malu predstavu! Potrudit cu se da vas ne razocaram. Za pocetak, zelio bih vam pokazati cemu sve moze posluziti kisobran. Naravno, kao sto znate, on nam prvenstveno sluzi za zastitu od kise. Ali kao sto sigurno jos znate, nas japanski kisobran vrlo je cvrst i moze podnijeti mnogo toga. Moze sluziti i za igru obrucima, na primjer! Vidite li kako ovaj obruc dobro klizi po rubu kisobrana? Naravno, ovo je dosta tesko i jako se trudim da mi obruc ne sklizne, moram biti vrlo pazljiv... vrtim ga u svim smjerovima, pogledajte kako klizi... pogledajte...'

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



'Pljesak, molim! Hvala lijepa! Hvala lijepa! Odmah krecemo dalje... Oh, samo izvolite, molim! Japanese traditional performance!'
Mala i ja priblizile smo se da bolje vidimo predstavu - dvije strankinje koje nisu mogle promaci budnom oku Zabavljaca. Uzvratila sam malim naklonom.

'Hvala lijepa! A sad pogledajte ovo, molim. Necu jos spremiti kisobran, jer mi treba za igru sa cajnom salicom - Japanese tea cup! Pogledajte, molim, kako salica lijepo klizi po rubu kisobrana! Cvrst je nas japanski kisobran, i otporan, zar ne? Ipak, moram biti vrlo pazljiv! Oprostite mi ako pogrijesim! Hvala vam na bodrenju, mnogo vam hvala! Arigato gozaimashita!'

Publika pljesce. Spremio je salicu i iz kovcega izvukao cetvrtastu drvenu kutiju, tradicionalni japanski suvenir. Ne micuci pogleda s kutije ni trenutka, ali ni ne prestajuci pricati, Zabavljac se razmahao u svim smjerovima dok je kutija putovala po rubu razapetog kisobrana:
'Dame i gospodo, pogledajte kako ova cetvrtasta kutija savrseno klizi! Naravno, ovo je prilicno tesko i jako moram paziti sto radim, ne smijem odvojiti svoj pogled ni trenutka! Nadam se da se dobro zabavljate dok ne gledam! A vrtim li kisobranom jos malo brze, uvjerit cete se kako cetvrtasta kutija pred vasim ocima postaje okrugla! Pljesak, molim! Arigato gozaimashita, arigato gozaimashita!'

Image Hosted by ImageShack.us


Uslijedio je trik sa stapovima, popracen novom bujicom rijeci:

Image Hosted by ImageShack.us


Izvadivsi nove rekvizite za sljedecu tocku, Zabavljac je sveudilj brbljao. Na celu i licu izbile su mu krupne graske znoja.
'Pogledajte ovo, molim, dame i gospodo! Sad cu pokusati izvesti nesto za sto mi je potrebna savrsena koncentracija. Nadam se da ce mi uspjeti. Hvala vam na bodrenju! Mnogo hvala! Dakle, pokusat cu postaviti ovu casu na vrh stapa tako da se ni kap vode ne prolije iz nje... sto nije nimalo lako, vjerujte mi! Oprostite ako malo predugo traje, stvarno se trudim... Izvolite!'
Vidjevsi najnoviju vjestinu, publika je bila na vrhuncu odusevljenja.

Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


'Dame i gospodo! Na vrhu palca! Izvolite, molim! Hvala lijepa!'


Image Hosted by ImageShack.us


'Dame i gofpodo! Drfim ftap u uftima! Fljesak, molim!'


'Ovo postaje sve teze, ne znam koliko cu jos izdrzati ali vjerujte mi, strasno se trudim! Ipak, ipak! Uspjelo je, molim vas pogledajte: drzim casu na razapetom koncu! Hvala vam, puno vam hvala!'

U tom trenutku, netko je usao u kadar. Zabavljac je primijetio da se nesto dogadja u publici. Neki muskarac istupio je iz mase i poceo prilaziti sve blize. Izgledalo je kao da zeli omesti ovaj one-man show.
'Trenutak, molim... Sto se dogadja? Gospodine, molim vas, ne prilazite...'


Image Hosted by ImageShack.us


Zabavljac je jos uvijek odrzavao delikatnu poziciju s casom na vrhu stalka razapetog na komadu konca. Pricao je sve brze i nervoznije. Casa je ostajala u ravnotezi. Nije micao pogleda s nje.
Ono sto Zabavljac nije mogao vidjeti ali publika jest, to je da nepoznati muskarac nesto drzi u ruci! Dosao mu je vec sasvim blizu...

'Gospodine, molim vas, moze li to malo pricekati? Samo malo, molim vas... ovo je teska pozicija', vrpoljio se Zabavljac, ocito u blagoj panici.
Bez ikakve namjere da ga poslusa, muskarac je prisao Zabavljacu, skinuo casu vode s vrha stalka i na njeno mjesto stavio - limenku piva, koju je, kako se pokazalo, sve dotle drzao u ruci!
Publika je prasnula u smijeh, a ni Zabavljacu nije preostalo nista drugo.
'Ha-ha, u redu, zamijenili smo vodu pivom, mozda nije losa ideja za rashladjenje, vruc je dan... Dame i gospodo, ispricavam se... Ali cekajte, gospodine, sto to radite? Necete valjda popiti tu vodu? Nemojte, molim vas! To vam je voda iz WC-a! Toire no mizu desu yo!'

Image Hosted by ImageShack.us


Muskarac se nije dao smesti. Iskapio je casu i vratio je Zabavljacu mrtav-hladan. Drzala sam se za trbuh od smijeha, a Mala je kliktala od odusevljenja.
'Ali... sto sad da radim? Ova je tocka predvidjena za casu s vodom. Jako mi je zao, ispricavam se. U redu, lijepo ste to izveli. Hvala vam. Nastavljamo dalje, vec smo skoro pri kraju...'
Ne trepnuvsi okom, muskarac je uzeo limenku i Zabavljacu natocio pivo u casu. Potom se povukao u publiku, necujno kao sto je i dosao.

Image Hosted by ImageShack.us


'Dame i gospodo, zar ovo nije bilo zgodno! Danas mi stvarno nije bilo lako, ali nadam se da ste se dobro zabavljali. Buduci da je u casi pivo, moja zadnja tocka bit ce: pivo za kraj! Pogledajte kako pivo strca iz case dok vrhom brade vrtim stap!'
Sve je opet izveo kako je i ispricao. Cetvrtasta posuda posluzila mu je za ubiranje novcanih priloga.
'Bili ste odlicni! Hvala vam na paznji i dovidjenja! Arigato gozaimashita, arigato gozaimashita!'


Posjetitelji su se polako razisli. Zabavljac je pokupio svoje stvari i potom se i on povukao. Samo je njegov sareni kovcezic rasiren ostao lezati na sredini dvorista, kao da ceka sljedecu predstavu.
Bila bih se kladila da su Zabavljac i 'nepoznati' u stvari kompanjoni, i da sada zajedno negdje u debelom hladu ispijaju svoje zasluzeno pivo.










<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se