20

četvrtak

ožujak

2008

Sasvim obicna nedjelja



Tokyo Tower

Palo nam je na pamet popeti se na Toranj. Konacno. Nakon tri godine u Japanu, prohtjelo nam se opet malo biti turistima.

Na prvi pogled prilicno nalik svom pariskom braticu Eiffelu - od kojeg je visi za 13 metara i laksi cak 3000 tona - Tokyo Tower ove godine slavi 50-godisnjicu postojanja. Pridruzili smo se cestitarima koji su se okupili u dugom redu za lift.

Glavni vidikovac Tornja smjesten je na 150 metara visine. To je otprilike na polovini konstrukcije. Odatle se u svim smjerovima pruza zastakljen pogled na Tokyo.
S te visine automobili na ulicama cinili su se kao djecji autici. Nogometasi na obliznjem igralistu gmizali su kao buhe po zelenom platnu biljarskog stola.
Kroz mjestimicno ostakljen pod, pogled mi se survao u dubinu brzinom od koje zazebe u zelucu.

Nakon kraceg razgledavanja i kupnje suvenira, Muzic je zakljucio da smo vidjeli dosta i da na Posebni vidikovac (250 metara) nema potrebe ici, jer to je ionako 'samo za klaunove i turiste'.






Film za referenciju: 'Always' (Sanchome no yuhi, redatelj Takashi Yamazaki, 2005)




Ocekivala sam da cu na Tornju naici barem na neki znak, poveznicu u vidu suvenira ili kakvog zgodnog filmskog plakata, ali nisam nasla nista. To me malo razocaralo, ali mozda nema previse razloga za to. Spremam se, naime, pogledati upravo izasli drugi nastavak ovog prekrasnog, nostalgicnog filmskog ostvarenja smjestenog u kasne 50-e godine, u doba kad je Tokyo Tower gradjen. Kako je Toranj nicao u visinu, tako se mijenjalo lice velegrada i percepcija njegovih stanovnika.

Po silasku, veselo su nas pozdravila braca Noppon. Nije bilo tesko pogoditi; to su maskote Tokyo Towera. Nalik su na... hm, sto ? Povrce daikon, mozda ?
Muzic se opet morao cuditi cinjenici sto gotovo nijedna javna atrakcija u Japanu ne moze bez maskote. Razvezala sam mu pricu o japanskoj tradiciji animizma, i kako ta bica u kontekstu mogu biti sarmantna i onima starijima od 12.



Braca Noppon, maskote Tokyo Towera



Desnicari

Samo sto smo sisli s platforme Tornja i poceli se spustati ulicom nizbrdo, nedjeljnu idilu prekinuo je prasak iz zvucnika. Dostigla nas je ekstremna verzija japanskih 'raspjevanih kamiona' . Wagnerove Walküre galopirale su zestokim decibelima. Crne karoserije automobila bljestale su na popodnevnom suncu kao oklopi kukaca.

Japanski desnicari ! Iz nekog razloga, na pamet mi je pao film 'Ratovi zvijezda'. Borbenu muziku odjednom je prekinuo glas iz zvucnika. Darth Vader je sjedio negdje unutra, nevidljiv i oklopljen, i cujno je disao. Osjetila sam kako me podilaze zmarci. A onda je semafor skocio na crveno i... Darth Vader je morao cekati skupa s ostatkom kolone, nekih desetak vozila ili vise, da gaijini prijedju preko zebre. Zacepili smo usi da se zastitimo od buke. Presli smo preko ceste. Muzika je trestala iz zvucnika. Nije se dogadjalo nista.

Semafor je pokazao zeleno. Policajci preko puta ceste signalizirali su prolaz koloni. Zajahavsi Walküre, sile tame produzile su dalje. Na nedjeljni domjenak, ili godisnju konvenciju.


Kineski restoran

Kad su nas crni automobili opet poceli dostizati nize niz cestu, na vrijeme smo uspjeli pronaci mjesto za rucak. Odmah s vrata se osjetilo da je tu nesto drukcije. Posluziteljica nas nije docekala s cvrkutavim frazama kao obicno. Za susjednim stolom je sjedio samo jedan par. Govorili su engleski.
Case s vodom dobili smo gotovo uz tresak.
'Nismo jos narucili', rekao joj je Muzic kad je za dvije sekunde osvanula za nasim stolom. Okrenula se bez rijeci i povukla u svoj kut. Nastavila je stapicima nabadati nesto nalik na vlastiti rucak.

Vratila se i primila narudzbu. 'Nije lose, za promjenu', rekoh Muzicu. 'Konacno, evo jedne kojoj se na licu cita da bi ove nedjelje popodne radije radila nesto drugo, umjesto posluzivala nas ovdje. Zena od krvi i mesa !'
Pocela sam se osjecati ugodno, kao u stranoj zemlji.

Iz kuhinje je dopiralo sistanje hrane u loncu. Nekim proustovskim nacinom, u nosnicama sam prepoznala miris davnog pecenja iz jednog restorancica u Hangzhouu, u istocnoj Kini. I tamo je kuhar dimio i pekao u oblaku vatre, nakon sto je na biciklu dojurio s potrebnim sastojcima, a rezultat je bio vrlo egzotican, i nadasve ukusan.

Pojeli smo u slast. Nedjelja je trajala dugo, dugo.
















<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se