27

srijeda

veljača

2008

Drz'te lopova



Covjek je stao kraj oglasne ploce u nasem straznjem dvoristu i poceo petljati oko zastavice.

Dan je bio prohladan. Zelena tkanina zastavice kloparala je pod naletima vjetra. Ali covjeka to nije smetalo u namjeri da obavi ono zbog cega je dosao. Spretno i bez zurbe utaknuo je zastavicu u utor, uvjerivsi se da je dovoljno dobro pricvrscena. Potom je jos malo pricekao da vidi kako leprsa. Zatim se udaljio.

Covjek me valjda nije ni opazio dok sam ga motrila s prozora svoje spavace sobe. Odande puca pogled na mali park preko puta, pomalo zapusten, 'svaciji i niciji'. Pred zidicem parka je oglasna ploca. A sad tamo stoji i famozna zelena zastavica upozorenja.

'Stop kriminalu - cuvajte se otimaca torbica !' - pise na zastavici naizmjenicno plavim i crvenim slovima. Poruka koju je ostavio komunalac po sluzbenoj duznosti daje na znanje da nam se ulicni kriminal primaknuo jedan korak blize, da je vec tu u samom nasem kvartu, i da posten gradjanin prolazeci ulicom treba svoj novcanik stisnuti cvrsce pod misku.

Vise nigdje nismo sigurni.

'Hittakuri' ili otimac torbica lokalni je strah i trepet. Nema tome tako davno da je ulicama naseg grada harao famozni otimac torbica. Zrtvama se priblizavao na motociklu, i u naletu s ledja otimao cekere domacicama koje bi se vracale kuci iz trgovine, ne sluteci zla.
Zabrinuta susjeda Fumiko cak mi je darovala mrezicu za prednju kosaricu bicikla, u slucaju da se motorizirani nitkov drzne posegnuti u predio mog cekera gdje drzim novcanik, otprilike u pretincu izmedju spinata i glavice zelja.




'Hittakuri ni chui !' - Cuvaj se otimaca torbica


Sudeci po broju recentno postavljenih zelenih zastavica, u lijepom nasem Nipponu s rekordno niskom stopom kriminala sigurnosna situacija se pogorsava iz dana u dan.

Provalnici, prevaranti i dzepari, osobe lascivna ponasanja, sitni i krupni kriminalci - da su tu medju nama i da stalno vrebaju na nasu imovinu i sigurnost, na to nas na svakom uglu upozoravaju sarene zastavice, posteri i panoi. Postavljeni su obicno na strateski odabranim, dobro vidljivim mjestima: pokraj prometnica, u blizini stambenih zgrada, parkova i igralista. Redovito su u zivim bojama, s velikim sarenim slovima koja ne ostavljaju mjesta sumnji o cemu se radi - barem za one koji znaju citati.

Ako ih i zamijeti, obicnom turistu nevjestom japanskom jeziku i pismu takvi ulicni oglasi zacijelo ce se uciniti dijelom javnog dekora, tog nevjerojatnog japanskog sarenila, i nece im obracati preveliku paznju. No oni poput mene koji se Japanom smucaju dovoljno dugo, i cija je ruta u svakodnevnom slalomu od mjesta A do mjesta B i nazad (prva voznja, druga voznja) pokolcena sarenim zastavicama koje sve odreda porucuju nesto ozbiljno i vazno, prije ili kasnije postavit ce sami sebi pitanje: sto svo to znakovlje zapravo znaci, i kakav je efekt tih poruka ?

Umjesto odgovora na pitanje, zelim samo konstatirati da dasak zdrave pameti nekima koji su evidentno na meti napadaca ne bi bio naodmet.

Zloguki otimaci torbica po mom misljenju sami sebi otezavaju nemili zadatak. Zasto se upustati u vratolomije na slabo osvijetljenim cestama i pri velikim brzinama, kad je u svakom vlaku zadatak moguce obaviti mnogo lakse. Samo treba zavuci ruku u poluotvorene zenske torbice iz kojih novcanik proviruje i kaze: uzmi me.

Iz straznjeg dzepa muskih hlaca cuje se zov nabreklih novcanika koji zude promijeniti vlasnika.

Nadalje, djecja bi igra bilo pokupiti novac i druge dragocjenosti od pozaspalih putnika na kasnim vecernjim linijama vlaka.

Cemu krasti od domacica koje se u predvecerje vracaju kuci sa specerajem, kad se tek nesto malo kasnije navecer pred svakom stanicom vlaka klati barem jedan tresten pijan, kojeg je mnogo lakse opeljesiti za preostalih par tisuca u dzepu (rezerva za taksi do kuce).



Bilo kako mu drago, upozoreni smo. Zastavice leprsaju na vjetru, i dok priroda ne osareni sa skorog proljeca, one su nam jedino zelenilo usred kvartovskog sivila. Kao sareni amuleti, mozda nas ipak bar malo stite od nezgode. Zlu ne trebalo, stiscem ceker cvrsce pod misku i guram bicikl dalje uzbrdo.




U gradskom parku, znak upozorenja na lopove koji vrebaju povoljan trenutak da vam se usuljaju u kucu...




Samo nekoliko metara dalje, upozorenje na moguc nezeljen susret s osobama perverznih sklonosti ('chikan')

























<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se