Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

nedjelja, 29.09.2013.

Ako piješ, ne seksaj se

"To je bilo silovanje jer ona nije mogla dati pristanak na seks dok je bila pijana."

Uobičajeno je u medijima povremeno vidjeti zgražanje nad sudskim odlukama gdje je optužba za silovanje odbačena jer je žrtva bila pijana. Pretpostavljam da je sudska logika u takvim slučajevima otprilike ovakva:

A) Nema tjelesnih tragova nasilja, prijetnje ili opiranja ->
B) Bez tih tragova, potrebno je dokazati da je žrtva eksplicitno odbila seks ->
C) Sve se svodi na riječ protiv riječi ->
D) Riječ osobe koja je bila u alkoholiziranom stanju je još manje pouzdana nego inače ->
E) Optužba pada zbog manjka dokaza (iako bi pala i da nije bilo alkohola) ->
F) Zgražanje!


Na vrlo razvijenom zapadu je u ovom području ostvaren priličan napredak. Tamo ne samo da žrtva ne može biti smatrana manje vjerodostojnom zato što je bila pijana pa se ne zna na što je pristala, već je i to što je bila pijana čini žrtvom. Pogledajte ovaj poster:


"Pitaj me za moje trijezno 'da'. Pijano 'da' nije pristanak. Bez stalnog pristanka, to je seksualni napad."

Dok bi se za prvi slučaj koji sam opisao moglo dati neke opravdane primjedbe - recimo, ako je sudska praksa smatrati riječ osobe koja je bila alkoholizirana manje vjerodostojnom, može se sumnjati da će zbog toga sud u malom broju slučajeva nepravedno zanemariti druge, opravdane dokaze - ovaj drugi je već pomalo bizaran. Dok bi u prvome još mogla postojati nekakva bojazan od diskriminacije žrtava, ovaj s postera diskriminira sve optuženike time što ih čini odgovornima za potpuno iste stvari za koje žrtve same nisu odgovorne. Usput, budući da je jasno koji je cilj ovakvih jednostranih kampanja, idemo se riješiti maske i nazvati počinitelje muškarcima, a žrtve ženama.

Ovakve kampanje (koje se poslije kroz utjecaj feminističkog lobija pretaču u stvarne zakone i policijsku prisilu) stavljaju muškarce u nemoguću situaciju da mogu biti krivi bez obzira na to što se zapravo dogodilo, samo na temelju nečije riječi. Ako je žena bila pod utjecajem alkohola, samo je na muškarcu teret da to utvrdi. Žena nema nikakve odgovornosti.

Time je njena riječ kao svjedoka stavljena u superioran položaj samim time što je žena - pardon, žrtva (dobro znamo da ovakav zakon nikada ne bio primijenjen u obrnutom slučaju jer "svi znaju" da žene ne mogu silovati muškarce). Ako ona tvrdi da nije rekla "da", nije važno što nema nikakvih dokaza za to - ona je bila pod utjecajem alkohola i on je automatski kriv, čak i ako je ona popila piće prije nego što se našla u njegovom društvu. Alkohol je u ovom slučaju postao bog i batina, konačni faktor koji uvijek preteže spor na stranu žene (isto kao i optužba za nasilje kod razvoda, ali nemojmo sad o tome).


Ženin anđeo čuvar

Ovo bi možda još bilo razumljivo kada bi u našem društvu postojala nekakva općenita politika tretmana alkoholiziranih osoba kao svetaca koji ne mogu učiniti ništa loše, ali ona ne postoji. Pogledajte ove primjere:

- Ako se osoba napije i izazove prometnu nesreću, ona je više, a ne manje, kriva zato što je pila alkohol. Čak i ako se ništa ne dogodi, opet je kriva samo zato što je bila pod utjecajem alkohola.
- Ako se osoba napije, počne vrijeđati ljude i potuče se s nekim, ona je kriva što se napila i išla raditi probleme.
- Ako se osoba napije i kupi nešto što joj zapravo ne treba, ne može dobiti povrat novca i trgovac nije odgovoran što je primio novac od pijane osobe.
- Ako se osoba napije i nekome na ulici da svoj novčanik, iz toga ne slijedi automatski da je opljačkana
- Ako pijanog pješaka zgazi auto, ne podrazumijeva se da je vozač mučko đubre koje je samo čekalo priliku iskaliti se na prvom pijanom prolazniku


Ali, ako je osoba žena i ako je stvar u pitanju seks - jasno je da je ona morala biti iskorištena, da ne snosi nikakvu odgovornost, te da netko treba biti kažnjen zbog toga.

Ono što je ironično je to što upravo ovaj pristup infantilizira žene, smatrajući ih bezumnim objektima ili nedoraslom djecom, bez ikakve osobne odgovornosti za svoju konzumaciju alkohola. To bi trebala biti antiteza feminizma koji (u teoriji) tvrdi da su muškarci i žene jednako sposobni za sve i imaju jednaka prava.

Iako donekle razumijem galamu koja se diže na sudske odluke koje kao argument spominju da je žena bila pijana (pretpostavljam da bi jedini argument trebao biti "manjak dokaza"), ne mogu se oteti dojmu da je to vrlo klizava strmina, kao što vidimo iz primjera naših bogatijih susjeda čije degenerirane pojave pomalo prodiru i kod nas.

Oznake: feminizam, alkohol, silovanje


- 14:27 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.09.2013.

Što je to romantika?

Pogledajte ovu sliku koju sam skupio s Facebooka:


Što ste prvo uočili na slici? Uzmite si vremena i pogledajte je još jednom. U glavi poredajte stvari koje vam se čine kao glavni elementi slike.

Jeste? Super.

Ne znam za vas, no meni je prvo zapela za oko lijepa mlada djevojka. Iako je diskretnom kompozicijom smještena u gornji dio slike, ona je centralna figura. Vidjevši lijepu mladu djevojku, čovjek na njoj uočava detalje: čini se tužna. Sjedi u nekakvoj nostalgičnoj, zamišljenoj pozi. Svoje osjećaje ova lijepa mlada djevojka izražava kroz simbol izrađen od rasutih ružinih latica, te buket cvijeća kojeg je obujmila rukama poput žive osobe. Želi nam prenijeti svoje osjećaje. Što joj se dogodilo da ima takve osjećaje, bez obzira na to kakvi su zapravo? Voljeli bismo znati.

Pogledajte sada ovu sliku:


Je li se vaš um uhvatio za neki detalj istom brzinom i redom kao i kod prve slike? Okladio bih se da nije. Prva stvar koja mi privlači pozornost je hrpa bijelih papirića (ili latica). Oko te hrpe vidim okvir od crvenih latica i prepoznajem da ima oblik srca. Budući da znam da je srce simbol za romantiku, prepoznajem da slika pokušava prenijeti taj osjećaj. Ali osjećaj je odsutan. To su samo objekti, obojani i razbacani po podu, koji nas žele asocirati na nešto ali ne nose sami po sebi neku emociju. Nedostaje im nešto što bi im davalo smisao. Nedostaje im kontekst; na slici nema nikakve kuke za koju bi se mogla zakačiti naša empatija koja po slici traži emocioalni naboj.

Drugim riječima, nedostaje im mlada lijepa djevojka.

Romantika = osjećaj na neki način vezan za mladu lijepu djevojku

Netko bi sada mogao reći da to ne mora biti mlada lijepa djevojka. Može biti i mladi zgodni dečko. Ali mladi zgodni dečko koji sjedi pored srca od crvenih i bijelih latica ne inspirira istu znatiželju kao i djevojka. Možda se pitamo što radi, ali slika njegovog zamišljenog profila neće u nama inspirirati osjećaj romantike. Dapače, mladi zgodni dečko bi mogao raditi ne znam što, biti okružen srcima, ljubavnim porukama na crvenom papiru i diskretnim svijetlom, i opet ne bi njegova slika sama po sebi imala taj naboj.


Nema šanse.

Znate li kada bi imala taj naboj?

A) Kada bismo se pitali zbog koje lijepe mlade djevojke se smjestio pored tih simbola romantike i uspijeva li mu udvaranje
ili
B) Kada bismo u sliku pored njega dodali mladu lijepu djevojku koja je u nekom odnosu (bilo pozitivnom bilo negativnom) s njim


Romantika: pitamo se što lijepa mlada djevojka osjeća i što će se dogoditi

Romantika = osjećaj na neki način vezan za mladu lijepu djevojku

Mora li biti lijepa mlada djevojka? Što ako je stara i ružna? U tom slučaju bi slika također neminovno izgubila direktni osjećaj romantike koji ima original. Romantika bi i dalje postojala kao asocijacija do koje dolazimo logičkim procesom, isto kao i kod slike bez iti jedne osobe i kod slike sa zgodnim mladim dečkom, no ne bi više bila tu da se naša empatija instinktivno uhvati za nju i percipira sliku kao romantičnu na prvi pogled. U ovom slučaju, asocijacija bi očito bila temeljena na ovom pitanju: čega se to ta stara ružna žena prisjeća - što joj se dogodilo dok je bila lijepa mlada djevojka? Kako je živjela život dok je bila lijepa mlada djevojka? Što osjeća zbog toga što više nije lijepa mlada djevojka?


Mora da je jako volio tu mladu lijepu djevojku kada su ostali zajedno 50 godina

Romantika = osjećaj na neki način vezan za mladu lijepu djevojku

Iako postoji određena šansa da se radi samo o unikatnom načinu na koji ja poimam ovu sliku pa mi se čini da i svačiji drugi um mora tako funkcionirati, s oprezom bih se usudio dodati da to vjerojatno nije slučaj. Naposljetku, isto kao što su se različite (a opet tako slične) religije izdigle iz ništavila u geografski izoliranim regijama svijeta, tako i ljudski um slijedi određene zajedničke obrasce poimanja stvarnosti.

Jedina mogućnost alternativnog pogleda mogla bi dolaziti od homoseksualno orijentiranih osoba, no čak i kod bi to bila mala šansa. Ako ste primijetili, i žene i muškarci jednako reagiraju na sliku lijepe mlade djevojke, odnosno sliku na kojoj nema mlade lijepe djevojke. Osjećaj romantike koji ih privlači nije temeljen na tome bi li promatrač, bez obzira na svoj spol, htio spavati s tom mladom lijepom djevojkom. Umjesto toga, po nekakvoj biološkoj osnovi naš mozak jednostavno zna da je mlada lijepa djevojka = romantika.

Ovo nije nešto loše. Naprotiv! Osjećaj romantike je nešto što ispunjava život i vezuje ljude u konstruktivne odnose koji stvaraju civilizaciju. U idealnim okolnostima, muškarci mu pridonose time što stalno otkrivaju nove načine slavljenja romantike i njenog pridobivanja; žene tako što se rađaju s ogromnim potencijalom za to da postanu upravo lijepe mlade djevojke i paze da takvima ostanu. Ljudska vrsta je evoluirala za taj jednostavan zadatak.

Oznake: romantika, žene, ljubav


- 14:31 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 18.09.2013.

Moj nikada prežaljen seks u troje

"Ignisse, moramo ti nešto priznati," rekla je jedna od moje dvije poznanice. Sjedili smo za stolom tijekom jednog od naših veselih nalaženja i pijuckali osvježavajuće bezalkoholno piće. Treperavo popodnevno svjetlo plesalo je po dnevnoj sobi, razigrano propuhom koji je lelujao čipkastom zavjesom. Lijenost je plutala u zraku poput duhanskog dima.

Zagledao sam se u nju. "Da?"

"Mi smo lezbijke."

Podigao sam obrvu, pomalo bez riječi. Danas bih vjerojatno refleksno odgovorio namigivanjem i nečim tipa "Pali li to na svim dečkima?", no u tim danima je moja igra tek bila u razvoju, i jedino što mi je palo na pamet bilo je suzdržati se od neke glupe izjave kojom bih izrazio svoje oduševljenje tom kinky, seksualnom činjenicom kao što bi se očekivalo od jednog (naizgled) izgladnjelog Bete. Bolje išta nego ništa. Ah, bio sam tako ponosan na sebe.


Mirta je bila ležernija i vrckavija od te dvije prijateljice. Njena valovita plava kosa i duge lijepe noge odvlačile su pozornost od pomalo običnog lica. Pomalo agresivna ali dobrodušna, bila je svakako opušteni duh koji je živio u tom trenutku i uvijek imao na pameti sljedeći nestašluk. Martina, s druge strane, bila je ozbiljnija i smirenija, ali u kombinaciji sa svojom prijateljicom jednako nestašna. Iako također neuglednog izgleda, s pomalo šiljastim crtama lica i prćastim nosom, izvanredno je pazila na sebe i uvijek se nosila s nekakvom zaigranom aurom oko sebe koja ju je činila vrlo privlačnom. Obje su bile pametne i marljive, s rekao bih tipičnom (umjerenom) potrebom za igrom. Sve u svemu, provoditi vrijeme s njima bilo je vrlo zabavno i uvijek se s ugodom prisjećam tih trenutaka.

"Vjerojatno si primijetio da smo jako bliske... da se volimo maziti," nastavila je Mirta.
Moj mozak se vratio iz hibernacije i stresao sam glavom. "I? Sve žene se vole maziti. To je standardno 'girly' ponašanje."
"Ali... nemaš ništa protiv?" nastavila je ona. U pozadini se Martina samo smiješila.
"Nemam, što bih imao protiv," slegnuo sam ramenima. Nisam se osjećao ni neugodno ni zaintrigirano. Bila je to samo još jedna činjenica (u koju nisam ni vjerovao zbog tako neobičnog načina predstavljanja - činio mi se to nekako čudan način za izlazak iz ormara). Svejedno, dokazivati se o tome činilo se još besmislenijim, tako da sam pustio temu da izblijedi.

"Samo ti govorimo zato da ne bi bio šokiran ako se jednom poljubimo pred tobom," dodala je Martina.
"Mhm,"
promrljao sam, znajući bolje nego da ih izazovem da se ispred mene poljube. Sada sam bio potpuno uvjeren da me zezaju. Ali eto, pomislio sam, ako veselili mamiti me takvim stvarima, neka im.


Bila je to jedna od rijetkih stabilnih prijateljskih situacija u muško-ženskim odnosima. Ja sam nedavno bio prekinuo dugu vezu - jednu od onih ozbiljnih i slatko-gorkih situacija koje obilježe čovjeka - i sada sam uživao u svom usponu kroz orgiju upada, spojeva i neobaveznog hodanja (heh). Iako sam u to doba tek shvaćao koliko sam daleko od potpune vještine u nekim područjima (najviše zaključivanju) i to me bacalo u depresiju, u drugim pogledima bio sam razigran i zadovoljan kao nikada prije u životu. Obožavao sam manevriranje, proučavanje, isprobavanje upada na razne načine i na raznim lokacijama, te vrtlog koji je oko mene stvaralo istraživanje šarenog svijeta igre.

Sve to spominjem kako bi čitatelj dobio bolji dojam o tome kako je situacija mogla izgledati s njihove strane. Iako sam prema njima pokazivao indiferenciju i nismo bili ništa više od prijatelja, moj život je bio zavijen oblacima kroz koji su samo nazirale egzotične stvari koje instinktivno ne bi očekivale od mene. Nisu čule da sam nešto popularan, nisam bio toliko zgodan da bih bio privlačan samo na temelju toga, nisam bio imućan... ali u razgovoru o seksu sam uvijek bio zaigran i pun razumijevanja kao da pričamo o šetnji. Znale su da se stalno petljam s nekakvim curama, i jednom sam im čak otkazao nalaženje zbog spoja koji mi je uletio baš u taj termin. Poslije su me gorljivo ispitivale kakva je ona i kako mi je bilo.

Sjećam se da sam negdje u to doba počeo pomalo provoditi pravu igru i na Martini. Iako je moje ponašanje prema i njoj i njenoj prijateljici ostalo isto - biti zabavan ali neuhvatljiv (dakle, standardna igra i "ono nešto" bez pokušaja eskalacije) - počeo sam se privatno nalaziti s njom i oprezno izvidjeti čega bi tu moglo biti. Dobio sam miješane signale - bilo ju je teško uhvatiti za spoj, ali uvijek je prihvaćala i nadovezivala se na svaku šalu koju sam joj uputio, flertovala i općenito ostala zarazno toplom osobom. Bilo bi pretjerano reći da sam se zaljubio u nju ili zbog nje odustao od svih drugih opcija koje sam u to doba istraživao, ali svakako mi je bila draga i bilo bi me u to doba razveselilo da je pokazala neki znak interesa za moj oprezni napredak prema nečemu više.

Iako sam zbog prijateljstva s Mirtom i našeg zabavnog nalaženja u troje bio vrlo diskretan, činilo mi se da je i Mirta nešto primjetila. Općenito, kako smo se sve više družili, naši razgovori postajali su sve otvoreniji; istodobno smo uveli običaj tijekom svakog nalaženja podijeliti bocu kvalitetnog crnog vina, što je dodatno pridonosilo opuštenoj atmosferi i zezanciji (uključujući i vrlo opušteno dodirivanje jedni drugih, pogotovo na Mirtin nagovor dok smo jednom snimali sliku koja će ona objaviti na svom profilu - sjećam se da se jednom zezala o tome kako bi izgledalo kada bi Martina flertovala sa mnom). S vremenom smo počeli ostajati budni sve duže, isprva možda do osam ili devet sati, što se pomalo rastegnulo do jedanaest, pa i do poslije ponoći.


Jedne od tih večeri, kada smo već bili pri kraju boce vina i pitali se bismo li trebali otići kupiti drugu, naše druženje poprimilo je potpuno drugu dimenziju. Donio sam svoj laptop kako bismo poslije gledali neki film ("poslije" je jako kasnilo jer nam je bilo toliko zabavno i bez filma) i razmišljao sam o tome što bismo mogli gledati kada je Mirta zijevnula. "Joj, baš sam umorna."
"Nema veze, znaš da možeš ostati ovdje spavati," rekla je Martina i isto zijevnula (živjela je u malom stanu s velikim bračnim krevetom više nego dovoljnim za dvije osobe). "Ali htjela bih prvo gledati onaj film."
"Mogli bismo i to," rekao sam. "Ali već je prošla ponoć i nemamo gdje kupiti još pića. Kasno je, vani je već previše hladno... možda bolje neki drugi put."
"Znaš što bismo mogli?" rekla je Martina. "Ja imam još malo pića kod sebe. Možemo to gledati i ako tada bude kasno da ideš doma, onda samo i ti prespavaš ovdje."
"Pa ne znam..." rekao sam, ne baš oduševljen idejom. "Ali do mojeg stana ima pola sata hoda, neće mi ništa biti da se vratim i tako kasno."
"Ne, stvarno. Baš bi nam bilo drago da ostaneš," rekla je Mirta. Mogao bih se zakleti da mi je namignula.
"Hvala, ali čini mi se nekako.... nepotrebno. Uostalom, gdje bih spavao?" ogledao sam se oko sebe po maloj kuhinji u kojoj smo sjedili.
Mirta se zagledala u Martinu, zatim u mene, pa opet u Martinu. "Pa u krevetu s nama, naravno."


Refleksno sam pogledao u taj krevet. Vidi stvarno, baš je velik. "..." ostao sam pomalo zabezeknut tim prijedlogom ali vrlo brzo sam se oporavio. "Šališ se."
"Ne," rekla je Martina poslije trenutka tišine. "Bilo bi mi drago."
Iako nisam imao ništa protiv ideje - nisam mislio da ću se osjećati iskorištenim na bilo kakav način bez obzira na implikacije toga čina i što bi se moglo dogoditi - svejedno sam osjećao nekakvu nelagodu. Nešto je tu smrdilo. "Oprosti, ali meni to ne zvuči tako dobro. Nekako je neprikladno."
"Neprikladno? Zašto?"
"Pa, pretpostavljam da je za vas (i za bilo koje druge prijateljice) normalno spavati u istom krevetu, ali meni baš nije. To je nekako pogrešno. Nisam nikada tako prespavao negdje."
"Nisi? Ali mislila sam da...."
"Naravno, spavao sam u krevetu s curama. Ali to je bilo drukčije," objasnio sam kao da držim predavanje, trudeći se ne zacrveniti od ovako čudnog razgovora. "Nešto bismo radili i onda bismo zaspali. Ne sjećam se da sam ikada spavao u istom krevetu s curom s kojom nisam prije imao nešto. A s dvije još manje."
One su se pogledale i nasmiješile. "Ali Ignisse, što ako ti kažemo..." počela je Mirta, "... da bi i ovdje moglo biti nečega prije spavanja?" Skrenula je pogled prema meni, raširenih zelenih očiju.
"Ne znam. Bi li?" Nekim čudom, ovo šokantno otkrivenje primio sam prilično mirno. Moje držanje bilo je isto kao da svaki dan pričam s curama o tako čudnim stvarima.
"Pa da...." rekla je Martina i liznula svoje usne. "Sjećaš se što smo ti rekli..."
"Ako nam se momak jako sviđa, često podijelimo to iskustvo s njim," dodala je Mirta, ovaj put s osmijehom od uha do uha. U mojoj glavi počeo je zvoniti alarm. Ako.... često... nešto je u meni vikalo 'bullshit'. Nešto tu nije valjalo.
"Nikad se ne zna što bi se moglo dogoditi, znaš..." rekla je Martina i nježno položila ruku na moje bedro.

Po dotadašnjem opservacijskom iskustvu koje je do danas znatno naraslo, seks u troje je za mene nešto što se najčešće događa u situaciji kada je muškarac već spavao s jednom ženom i onda je dovoljno avanturistična i bi-radoznala da isproba neku drugu na kojoj on upravo radi. Vrlo, vrlo je rijetko da muškarac istodobno prijeđe Rubikon s dvije žene, i da su k tome obje žene baš od te vrste koje su biseksualne i koje će se međusobno napaliti i poticati, a ne odpaliti i "štititi". Iz tog razloga je u meni počela zavijati sirena za uzbunu. Nešto u toj priči nije štimalo.

Taj trenutak bio je otprilike poput onog trenutka kada je računalo naređeno da napravi Shut Down, ali kada i dalje ima otvorene neke programe koji se opiru. S jedne strane sam osjetio navalu adrenalina (iako ne i erekcije, vjerojatno sam bio previše zbunjen za to) na pomisao da bih stvarno mogao spavati s dvije cure, jedna od kojih mi je već od prije bila simpatična. Ispunila me nezamisliva toplina. S druge strane me preplavila sumnja. Poput onih tipova koji su u 50% slučajeva odbili curu koja im je na ulici prišla i ponudila im seks, pomislio sam očito: "Ovo mora da je neka zamka. Svi znamo da se takve stvari ne događaju. Samo te zezaju. Poslije će ispričati svima kako si se ponašao kao napaljeni naivac. Taj osjećaj me ohladio toliko da je onaj prvi ispario. Ne znajući što napraviti, posegnuo sam za prokušanim manevrom:

"Hej, ja nisam tako lak. Ako me želite iskoristiti, morate me prvo napiti ostatkom vina."
Obje prijateljice su se zahihotale. Mirta mi je pružila svoju čašu u kojoj je bilo još decilitar i nešto. "Evo. Ali znaš, ne možemo ništa garantirati," rekla je. "S nama nikada ne znaš hoće li biti nečega."
Jesam li aktivirao prtu-droljastu obranu, bilo stvarnu bilo fingiranu? Je li ovo bilo taktičko povlačenje? Ali odlučio sam zaigrati i tu igru: "Naravno, nemojmo se ponašati kao da radimo ugovor. Što bude, bit će."

Pola sata poslije, kada smo potrošili vino (istina, više su ga popile one nego ja), otvorio sam laptop i spremio na njemu Black Swan (film i meni i njima poznat po slavnoj lezbijskoj sceni). Kunem se da nisam to namjerno napravio. Stvarno mi se činio dobar film koji bi mogao odgovarati i muškarcima i ženama. "U redu," rekao sam. "Ali poslije filma stvarno trebam ići."

"Awwwww," rekla je Mirta. "A što je sa spavanjem?"
Namignuo sam joj: "Bit ću između vas pa se neću moći braniti ako me budete htjele zadržati."



Legli smo u krevet, po jedna od njih sa svake moje strane. I dalje sam bio uvjeren da je to bullshit i jedino što me zanimalo je, osim opreznog istraživanja može li tu biti nečega, ne ostaviti dojam da su me nekako namamile ili uplašile. Jedino gore za reputaciju u našem društvenom krugu od toga da su me uspješno izvozale mahanjem seksom u troje bilo bi da su me uspješno uplašile time da će možda biti seksa u troje. Bila bi to čista anti-preselekcija. Stoga sam bio odlučan da pogledamo taj film. One su legle uz mene, iako na pristojnoj udaljenosti. Nismo se dodirivali.

Negdje nakon deset minuta, podigao sam svoju trenirku, ispod koje je bila majica. "Meni je vruće. Imate što protiv da skinem ovo?"
"Naravno da ne!" rekla je Mirta i opet se onako krokodilski nasmiješila. I dalje sam bio uvjeren da se radi samo o Beta mamcu.
Meni je uistinu bilo vruće, no odlučio sam diskretno testirati teren. Dok sam spuštao ruke nakon svlačenja, ispružio sam ih na lijevo i desno preko njihovih ramena, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Obje su se automatski privukle malo bliže kako bi ih lakše obuhvatio. Mirta se nakašljala ali nije ništa rekla. Nijedna od njih nije poduzela ništa više ili rekla nešto pozitivno. Previše ošamućen sumnjom, ja nisam poduzeo ništa više od toga, i naš trenutak napetosti potrajao je još samo dvije minute, do kada je Martina ustala. "Moram na WC."

Pogledao sam u Mirtu. Iako mi se nije činilo da joj je neudobno, nije mi baš ni odavala dojam koji bih očekivao od jedne napaljene biseksualke spremne na vrući seks u troje. Nije se udaljila, ali nije se ni približila. Po mojoj ocjeni, da je bila zainteresirana, i ona bi mene dodirnula na neki način. Stoga sam skinuo ruku s njenih ramena i, nakon što se Martina vratila u krevet, nisam više ništa ispipavao do kraja filma. Ocijenio sam da je potencijal za negativne posljedice jednostavno previše velik i da se ne isplati riskirati. Kako ni one nisu baš ništa poduzele (iako nisam dobio ni dojam da im je neugodno), činilo mi se da sam pravilno odabrao.


Da su poduzele nekakvu eskalaciju već i puno manju od ove, rado bih bio reagirao

"Stvarno moraš ići?" pitala je na kraju Mirta i opet se onako pretjerano široko nasmiješila.
"Da. Znaš kako je," rekao sam i slegnuo ramenima. Namignuo sam joj. "Uživajte."
"Hoćemo, hoćemo," rekla je Martina, ali nije mi zvučala baš uvjereno.

Otpratila me do vrata i to je bilo to. Poslije sam se nastavio družiti s njima i otišao sam na jednu toplu ali nedovoljno toplu kavu s Martinom. S vremenom nas je put odnio svakoga na svoju stranu i u različite gradove i države, ali uspomena je ostala u mojem sjećanju kao poučna anegdota iz svijeta igre. No očito je ostala i još nekome, jer sam jednom čuo Mirtu kako na kavi s malo većim društvom spominje prijateljici da su se igrale sa mnom dok smo se još nalazili uz vino i da sam "ja mislio da će se nešto dogoditi" (iako nisam ničim dao takve naznake tijekom naše "zgode"). Po tome zaključujem da se ipak radilo o kompliciranom drama testu kojim će vidjeti jesam li stvarno tako seksualno uspješan kao što se isprva doimam.

Iako postoji 10% šanse da je to bila racionalizacija uzrokovana time što stvari nisu kliknule unatoč našoj zajedničkoj kemiji (jer ja nisam poduzeo više), vjerujem da je ostalih 90% šanse da se radi o sprdnji na račun jednog od Beta kojeg su pokušali namamiti potvrda da sam u to doba već imao adekvatan ubilački instinkt i da me se nije moglo vozati mahanjem lako dostupnim seksom pred nosom.

Oznake: priče sa seksualnog tržišta, seks, igra


- 12:58 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.09.2013.

Patrijarhija i civilizacija (Dio 3 - Zamka raja za muškarce)

U prošlim tezama objasnio sam zašto je patrijarhija nužna za razvoj i postojanje civilizacije, te zašto unatoč tome nisu sve patrijarhije civilizacije. To je bila prilično crno-bijela usporedba koja je bila temeljena na činjenici da matrijarhalna društva oštro naginju seksualno tržište prema ženama, što urušava civilizaciju. Kako bismo razumjeli suptilnosti te usporedbe, trebamo uzeti u obzir jedan egzotičan ali nipošto nemoguć slučaj:

Može li unazaditi civilizaciju to što je seksualno tržište te civilizacije previše naklonjeno muškarcima, a ne ženama?

Što zapravo znači da je seksualno tržište naklonjeno muškarcima? Smatram da se to može uspoređivati preko ovih pet indikatora:

1) sasvim je obična pojava da su ružni i neugledni muškarci sa zgodnim ženama ("test muške ružnoće")
2) postoji velika vjerojatnost da će žena ostati sama ili usidjelica ako se ne uda rano
3) prosječni muškarci (a ne samo Alfe) stvarno imaju slobodu "vrtiti žene"
4) stopa razvoda sastavljena je više od 50% muško-iniciranih razvoda
5) osobine poput vjernosti, stabilnosti, morala i skrbi za obitelj su među ženama iznimno važne i nose veću težinu nego igra (ne postoji sindrom dobrog dečka)


Ako provjerite ovih pet indikatora u slučaju recimo Hrvatske (da ne govorimo Amerike) i recimo Rusije, vidjet ćete da naše seksualno tržište nije nimalo naklonjeno muškarcima, dok rusko itekako jest:


Ova tablica naravno ne znači da ne postoji određen broj i Hrvatica i Ruskinja koje ne odgovaraju ovim osobinama, ili da su Ruskinje savršene žene (npr. dobro je poznata njihova tendencija da budu ljubomorne i stalno pokušavaju kontrolirati muškarca kroz dramatične scene)

E sad, kako seksualno tržište postaje naklonjeno muškarcima? Postoji mnogo razloga, među njima i kultura, no smatram da je glavni razlog demografska struktura po spolu. Kako sam pisao prije, manjak muškaraca u nekoj ne-izoliranoj sredini sam po sebi neće učiniti seksualno tržište naklonjeno muškarcima. No ako postoji manjak muškaraca svugdje, ne samo u tom malom kutku gdje se žene i dalje mogu zanositi fantazijama o bivanju u Alfa haremu, situacija se vrlo brzo mijenja.

Zašto Rusija ima manjak muškaraca? Kao prvo, II. svjetski rat, cca 25 milijuna ljudi ili cca 15% populacije (u obliku vojske sastavljene premoćno od muškaraca i od civila sastavljenih većinom od muškaraca). Zatim, Staljinove čistke prije i poslije rata, još cca 15 milijuna ljudi od klanja, gulaga i gladi, opet većinom muškaraca jer su oni prvi politički protivnici i zato što u doba gladi opet prvi umiru muškarci (jer se često žrtvuju za svoje obitelji). Ukupno možemo govoriti o oko 40 milijuna smrtnih slučajeva (dakle, nešto manje od 10 Hrvatski) u Rusiji između 1930. i 1953. kada je Staljin konačno umro, od čega je oko 30 milijuna muškaraca. Prosječan Rus koji danas uživa u plodovima seksualnog tržišta može se prvenstveno zahvaliti svojim nesretnim sunarodnjacima koji su dali živote kako bi on mogao spavati sa zgodnim, mladim, lijepim ženama koje ga cijene već zato što nije pijanica i ne tuče ih. Ako si bio živi Rus 1950. godine, bio si rock zvijezda koja je mogla birati između više lijepih djevojaka samo zato što postoji. Nije ni čudo da su Ruskinje poznate po ljepoti kada su se kroz tako brutalnu selekciju razmnožile samo one najzgodnije i najplodnije. Isto je (u manjoj mjeri) vrijedilo i za Poljsku, Ukrajinu i Njemačku.


Evo što je potrebno da žene počnu cijeniti vjernost i skrb za obitelj

Iako su užasi rata i Staljinov teror završili s dolaskom Nikite Hruščeva, kriza Sovjetskog saveza, sustavna korupcija te konačni raspad svega su nastavile uzimati svoj danak. Rusija je danas jedna od zemalja najpoznatijih po paraliziranosti korupcijom, kao zemlja gdje pošten čovjek ne može ništa napraviti i gdje oligarhi ili glavni oligarh neprekidno iskorištavaju pučanstvo. U tim uvjetima, nije ni čudo da Rusija ima ogromnu stopu alkoholizma i ogromnu stopu suicida. Obje stope većinom oduzimaju muške živote. Iako je i u svijetu uobičajeno da se muškarci ubijaju dvostruko češće nego žene, u Rusiji to rade šest puta češće. Zbog svega toga, dok je u svijetu normalni odnos spolova oko 1.03 muškaraca na 1 ženu, u Rusiji je taj odnos samo 0.86 muškaraca na 1 ženu.

Budući da žene u Rusiji znaju da ih muškarci u okrutnoj utrci biraju samo na temelju izgleda i potpornih kvaliteta, dakle ljepote, sređivanja, vitkosti, vjernosti, pouzdanosti, topline, kuhanja, brige, hraniteljskog instinkta, iznimno se trude paziti na sve to. Više je Amerikanki ostalo šokirano kada je posjetilo Rusiju i uvidjelo da se jednostavno ne mogu natjecati s lokalnim ženama. Jedna voditeljica odjela ljudskih resursa u velikoj banci ostala je poznata po humorističnom opisu na svom blogu: "Moraš shvatiti da nisam lezbijka... ali ovdje sam se svela na lizanje p***e."


Naše žene za Ruskinjama nimalo ne zaostaju izgledom, već potpornim kvalitetama

Iako su u Rusiji spolovi potpuno izjednačeni po legalnim pravima i za Rusiju se ne može reći da je patrijarhalna, takva neravnoteža na seksualnom tržištu nagriza provođenje raznih zakona. Recimo, kada je toliko muškaraca pijano i propalo u životu, mnogo je žena koje će odvagnuti opcije i zadovoljiti se nekim tko ih "ne tuče previše često" i neće prijaviti razne kriminalne aktivnosti. Također će mnogo žena odlučiti da im se ne ispati natjecati na tržištu rada u tako korumpiranom društvu i rado biti kućanica nekom Rusu (ili strancu) koji je donekle uspio u životu i ima stabilna primanja. Sve će se ovo možda promijeniti u budućnosti kako dolazak nove generacije pomalo izravnava neravnotežu spolova, no zasada je Rusija seksualni raj za muškarce. Ne da tamo nije potrebna Igra, naravno, ali sve što možete zamisliti je nagnuto u mušku korist, i žene se ponašaju sukladno tome. Razmaženost je na ženskoj strani istrijebljena.

Dakle, objasnili smo zašto manjak muškaraca rezultira seksualnom otvorenošću, kvalitetnijim i ljepšim ženama, te zlostavljanjem žena. Kako bi to moglo dugoročno djelovati na društvo? Evo kako: Rusija je slabo do srednje razvijena zemlja zaglavljena u nazadnosti . Njena populacija, iako i dalje sporije od ostalih zemalja istočne Europe, nastavlja opadati. Školstvo u Rusiji je užasno. Zdravstvo je katastrofa. Medije kontroliraju političari, ekonomija im je ovisna o fosilnim gorivima i rudarstvu, i njihova vojska je sjena onoga što je nekada bila. Psihološki i spiritualno, iako nije potpala pod destruktivni utjecaj feminizma trćeg vala, Rusija upravo izvršava vlastito samoubojstvo. Možda će se još nekako izvući iz tog blata, ali bit će to bolan i dugačak put. Evo još jednog razloga zašto:

Svi novinari vole pričati o ekonomskoj krizi, nezaposlenosti i kriviti korupciju za rašireni alkoholizam i bezakonje. Ja mislim da moramo uzeti u obzir još jedan razlog: neravnotežu seksualnog tržišta.

Ignissovo pravilo #14: Muškarci će za dolazak do seksa učiniti samo onoliko koliko moraju.

Kada muškarci ne trebaju učiniti apsolutno ništa da bi uživali u seksu s lijepim ženama (ili iluziji istoga), upravo toliko će i učiniti. Kada muškarac može biti pijanac, nasilnik i propalitet (bilo svojom bilo tuđom krivnjom) i svejedno ne živjeti u celibatu, upravo takav će i biti (to je među ostalim razlog zašto će sve više muškaraca kod nas biti seksualno uspješno unatoč kriminalnoj prošlosti).

Vjenčanje? Djeca? LOL. Civilizacija? Bolje da se civilizacija strpi, jer ruski muškarci imaju pametnijeg posla. Čemu raditi, žrtvovati se i boriti za nešto kada su ti pred nosom piće i lijepe, lako dostupne žene?

Bijeli vitezovi koji tvrde da su žene urođeno moralnije pa stoga civiliziraju muškarce su u krivu, no samo napola. Nisu žene, već impresioniranje žena, to što civilizira muškarce. Postoji zlatna ravnoteža koliko muškarci moraju napraviti za dolazak do seksa. Ako je to previše, kao kod nas, u SAD-u ili u Kini, to vodi do implozije sustava i ustanka izgladnjelih masa. Kada je za dolazak do seksa potrebno premalo, kao u Rusiji, muškarci će bez problema pustiti civilizaciju da se uruši svugdje oko njih dok se utapaju u ženama. Civilizacija je održiva samo u određenoj točki ravnoteže.

Stoga su tvrdnje da će Rusija (opet) ili Kina biti supersile pogrešne jednako kao i tvrdnja da je naša zapadna civilizacija više od prolazne točke u vremenu, poput Rimskog carstva. Nije moguće napraviti trajno i vrlo razvijeno društvo kada ti su ti svi muški članovi toliko ili seksualno zasićeni ili beznadni da nemaju motivacije išta poboljšati.

Oznake: teorija seksualnog tržišta, patrijarhija, kvalitetna žena


- 13:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.09.2013.

Patrijarhija i civilizacija (Dio 2 - Iracionalnost)

U prošlom dijelu sam objasnio da je, iako više ne živimo u patrijarhiji, svaka prednost nad muškarcima kojom se žene, feministi i bijeli vitezovi vole hvaliti zapravo rezultat muškog napora i dozvole. Kada to spojimo s činjenicom da je mogućnost seksualnog pristupa ženama iznimno snažan motivator za muškarce, a u matrijarhijama je u pravilu jaz između alfa i beta muškaraca ogroman, to gotovo implicira da svaka civilizacija mora biti barem utemeljena na patrijarhiji da bi imala šansu razviti se. Evo kako izgleda ta jednadžba:


Naša zapadna civilizacija je na papiru zlatna sredina, no u stvarnosti žene imaju znatno veću moć (jer je feminizam privremeno uvjerio muškarce da će tako biti bolje za sve i uspio uvesti razne privilegije za žene povrh njihove već značajne moći u obliku vlasti nad seksualnim odabirom) i stoga se neminovno mora uskoro ili vratiti u patrijarhiju, ili se urušiti i biti zamijenjena nekom drugom patrijarhalnom civilizacijom. Što će se od toga dogoditi možemo samo nagađati.

Treba napomenuti da "patrijarhija" i "matrijarhija" nisu moralni, već samo organizacijski pojmovi koji opisuju tko donosi više od 50% odluka / ima više od 50% utjecaja u nekom društvu. Društvo bi moglo biti potpuno patrijarhalno ili matrijarhalno, pa opet tako dobro donositi odluke i urediti odnose pojedinaca da svi budu zadovoljni i imaju osjećaj pravde.



Why Men Rule: A Theory of Male Dominance

Ipak, ne smijemo biti opijeni ovom jednadžbom i zaboraviti na postojanje ovog Vennovog dijagrama:



Dio koji nas danas zanima je ovaj dio crvenog kruga koji ne spada u zlatni krug - dio koji slijedi pravilo da, iako je svaka (uspješna i održiva) civilizacija nužno patrijarhija, nije i svaka patrijarhija civilizacija. Evo za ilustraciju primjera iz Jemena, jedne od najekstremnijih država svijeta po tom pogledu (i nažalost samo jedne od niza primjera u Africi, Indiji i Bliskom istoku:

Jemenska djevojčica umrla od unutarnjeg krvarenja prve noći svog prisilnog vjenčanja s mladoženjom pet puta starijim od nje

8-godišnjakinja je umrla u Jemenu od unutarnjeg krvarenja ozljeda koje je zadobila prilikom prve bračne noći, nakon što se bila prisiljena udati za muškarca pet puta starijeg od nje, tvrde aktivisti. Djevojčica koja je nazvana samo "Rawan" umrla je u plemenskom dijelu Hardh u sjeverozapadnom Yemenu, na granici sa Saudijskom Arabijom.

Običaj udavanja pred-pubertetskih djevojčica je u Jemenu raširen i privukao je pozornost međunarodnih grupa za ljudska prava koje pritišću vladu da zabrani takve brakove.

Jemenovo konstantno siromaštvo otežava napore da se eliminira taj običaj jer siromašne obitelji često nisu u poziciji reći 'ne' otkupninama za mladenke koje mogu iznositi i nekoliko stotina dolara za svaku kćer. Više od četvrtine žena u Jemenu udalo se prije 15.-e godine, ustvrdio je pregled Ministarstva socijalne skrbi 2010.

Plemenski običaji također igraju ulogu, uključujući i vjerovanje da se tako mladu ženu može oblikovati u pokornu ženu koja će nositi više djece i biti zaštićena od iskušenja.

U rujnu 2010. godine, 12-godišnjakinja djevojčica umrla je tijekom porođaja koji je trajao tri dana, rekla je loikalna organizacija za ljudska prava. Žene koje se porađaju prije 15.-e godine imaju pet puta veći rizik od smrti tijekom porođaja nego one poslije 20.-e.

Jemen je jednom imao 15 godina kao minimalnu dob za brak, ali parlament je poništio zakon 90-ih s obrazloženjem da bi roditelji trebali imati pravo odlučiti kada udati kćer.

ČItajući ovaj članak, čovjek je prirodno zgrožen i prirodno osjeća poriv da spriječi ovakve gadosti. No osim zgražanja, ne može se ne zapitati: zašto? Koji je vrag tim ljudima? Koju korist imaju od toga? Ako bi ekstremna patrijarhija bila nekakav ultimativni izraz muške dominacije nad ženama, naravno u korist muškaraca, ovdje bi taj test zasigurno propao zato što ovdje ne vidim motiv. Iako je za muškarce korisno i normalno biti privučen ženama od 18 godina i čak mlađim, to se odnosi na one koje pokazuju sve znakove plodnosti iako još nisu postale sposobne nositi djecu. Različite koristi od tog pristupa sam naveo ovdje. No vjenčati se s djetetom, koje još nije vidjelo ni P od puberteta i neće biti sposobno nositi djecu još 5-10 godina... to je ludilo. Ajde, mogao bih još i to razumjeti ako se time misli na nekakav odgoj o kućanskim poslovima (sad se već hvatam za slamku), ali za spolne odnose s djevojčicom od 8 godina? Koliko čovjek mora biti ne samo brutalan, već i glup i kratkovidan, da bi radio tako nešto?


Uzevši u obzir da će onaj muškarac koji se oženio 16-godišnjom djevicom gotovo garantirano početi dobivati djecu odmah poslije vjenčanja i nastaviti tako još mnogo godina, takav bi se nužno morao razmnožiti znatno više nego ovaj luđak koji pokušava imati djecu s 8-godišnjakinjom. Ovaj prvi ima (sa stajališta razmnožavanja) idealnu situaciju, dok ovaj drugi riskira smrt svoje žene (bilo to od silovanja bilo od poroda), riskira oštetiti je tako da nikada više ne može imati djecu, i čak i ako sve prođe idealno za njega i ona preživi sve te gadarije (a rijetko prođe, koliko sam informiran), opet mora čekati 5-10 godina! Tih 5-10 godina je 5-10 djece koje ova budala neće imati zbog svoje kratkovidnosti (uz moralni teret tretiranja druge osobe poput stoke).

Moram priznati da mi nije jasno kako evolucijski pritisak nije eliminirao takve stvari iz bilo kojeg društva. Kulturne norme moraju biti izrazito jake kako bi se običaji koji sami sebe ubijaju mogli održati. Vjerojatno je i Europa u svojoj povijesti imala raznih bizarnih običaja, ali običaja koji sami sebi uništavaju mogućnost nastavka te civilizacije? Takvi se pojavljuju tek danas, a i za njih se ne može reći da stvaraju toliko jake evolucijske pritiske.

To me vodi do sljedećeg zaključka: one ekstremne patrijarhije koje nisu civilizacije - koje nemaju ustaljene zakone, jedinstvo ili suradnju potrebnu za razvoj, osnovna načela humanosti u obliku nekakve religije ili običaja - takve patrijarhije funkcioniraju potpuno iracionalno. Iako je nesumnjivo da su rezultirale potlačenim ženama, ne čini mi se da im je glavni cilj bio sadizam. Umjesto toga, jednostavno se bacakaju bez ikakve logike, koristeći svoju moć na iracionalan i auto-destruktivan način i jednostavno radeći što im padne na pamet u tom trenutku. Funkcioniraju samo po bestijalnom instinktu. Isto u nešto manjoj mjeri vrijedi i za naše društvo koje je već odavno prešlo Rubikon zlatne sredine i počelo se opasno naginjati matrijarhiji. Bilo zbog ekstremne patrijarhije ili ekstremnog feminizma, društvo poput Jemena je kao nekakav bijesni pas koji u ludilu grize i sebe i sve oko sebe.


Mislim da bih mogao podnijeti bilo kakvu diktaturu dok god ona ne bila temeljena na iracionalnosti.

Pogledajmo sada kako izgleda društvo u kojemu muškarci i žene i na papiru i u provedbi imaju jednaka prava (dakle, ne možemo reći da je patrijarhija), ali gdje je seksualno tržište zbog bioloških faktora nagnuto izrazito u mušku korist i zašto je to dobro ili loše (i za koga).

Oznake: patrijarhija, matrijarhija, teorija seksualnog tržišta


- 11:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 11.09.2013.

Patrijarhija i civilizacija (Dio 1 - Kome trebaju muškarci?)

New York Times nam je nedavno donio ovaj predivan članak gigantskog bijelog viteza.... pardon, "biologa i stručnjaka za krivično pravo" Grega Hampikiana:

Riječ "Homo" odražava sklonost znanosti muškarcima u znanosti 18. stoljeća.

Tu sklonost postaje sve teže održati kako muškarci postaju sve manje i manje relevantni za reprodukciju i roditeljstvo. Žene ne postaju samo jednake muškarcima. Prilično je jasno da je muški rod riječi "čovjek" pogrešan: neprekidna, intimna i nužna majčinska povezanost definira našu vrstu.

S razvojem reproduktivnih izvora, možemo očekivati da će se sve više žena odlučiti na reprodukciju bez ikakvih muškaraca. Na svu sreću, podaci o djeci koju podižu samo majke obećava. Kao što je pokazala sociologinja Sara S. McLanahan s Princetona, siromaštvo je ono što šteti djeci, ne broj ili spol roditelja.

Kao prvo, ovo je netočno. Velika studija iz Švedske, provedena na uzorku od 986 322 djece (da, milijun djece) i objavljena u prestižnom časopisu Lancet pokazala je da kod samohranog roditeljstva i dalje postoje znatni negativni efekti na djecu (npr. 200-300% veća šansa za psihičku bolest ili suicid i 400% veća šansa za alkoholizam i drogiranje) čak i kada se korigira za ekonomsko stanje, društvo i ostale faktore. Budući da je Lancet ekvivalent Naturea za medicinu, da je istraživanje iz Švedske koja je došla do podrške samohranom roditeljstvu više nego sve druge države svijeta (do te mjere da je siromaštvo eliminirano kao faktor). te da postoji još stotinu sličnih istraživanja s konzistentno istim zaključcima suprotnim ovom, upućuje na to da je Greg Hampikian budala koja ne zna tumačiti kvalitetu znanstvenog istraživanja.

To je u redu, budući da su žene istodobno i nužne i dovoljne za reprodukciju, a muškarci nisu ni jedno ni drugo.Od produkcije prve stanice (jajeta) do razvoja fetusa i podizanja djeteta, muškarci ne moraju biti tu. Mogu biti na poslu, doma, u ratu, živi ili mrtvi.
....
Ako žena želi imati dijete bez muškarca, treba samo osigurati spermu (svježu ili zaleđenu) od donora (živog ili mrtvog). Jedina tehnologija koja joj treba je slamka, i osnovna tehnika je uvijek ista. Kada bi svi muškarci na svijetu danas umrli, vrsta bi mogla nastaviti sa zaleđenom spermom. Da sve žene nestanu, izumrli bismo.

Iako je istina da su muškarci potrošna roba do te mjere da bi u slučaju katastrofe jedan muškarac mogao oploditi sve žene na svijetu, to ne znači da se može bez barem tog jednog muškarca. Sperma i dalje mora doći od nekamo. To što nije važno odakle je došla ne znači da se može bez nje. Po autorovoj bolesnoj logici, mogli bismo uzgajati dječake do puberteta, zalediti im spermu i zatim ih ubiti, jer za nastavak vrste s muške strane nije potrebno ništa više od kapljice sperme. No to onda znači i da bi muškarci mogli uzgajati žene do puberteta i zatim ih ubiti, zalediti im jajne stanice i kasnije ih oploditi i razviti u inkubatoru.

Austrijski silovatelj Friedl, koji je desetljećima držao ženu i kćeri zatvorene u podrumu i time dokazao da "jedan od spolova nije potreban za reprodukciju

U oba slučaja, nije moguće eliminirati komponentu začeća. Opet je potreban barem jedan izvor sperme i barem jedna izvor jajnih stanica, bez obzira na to što se poslije događa s njima.

Konačno pitanje je, treba li "čovječanstvo" zapravo muškarce? S tehnologijom za kloniranje ljudi odmah iza ugla i dovoljno zaleđene sperme na svijetu da stvori mnogo generacija, možda bismo trebali provesti cost-benefit analizu.

New York Times je dao platformu za propovijed uistinu poremećenom čovjeku. Usput, primijetite kako bi muškarci uvijek trebali biti vezani moralnošću i ne koristiti svoj povlašteni položaj kada ga imaju, ali za žene treba samo hladno provesti cost-benefit analizu.

Istina je da su muškarci tradicionalno uzdržavali obitelji. Ali žene čine većinu diplomanata još od 80-ih, i ima ih sve više. Istina je da muškarci u prosjeku imaju malo više mišićne mase od žena. Ali u doba rasprostranjenog oružja, onaj s više vatrene moći (i znanja zakona) pobjeđuje.

A) Fakultetska diploma !=! veća zarada
B) Diploma iz bullshit područja poput ženskih studija, komparativne umjetnosti japanske literature, sociologije i ljudskih resursa = bullshit
C) Snaga i sposobnost ratovanja su malo širi pojam od mišićne mase. Bojim se i pomisliti što bi se u ratu dogodilo vojsci sastavljenoj 100% od žena. Uostalom, nije mi jasno zašto bi iti jedna žena htjela doživjeti tako nešto.

U međuvremenu, žene žive dulje, zdravije su i manje je vjerojatno da će počiniti nasilan zločin. Da su muškarci auti, tko bi kupio model koji ne traje toliko, sklon je smrtonosnim incidentima i češće ga odnese pauk?

A) Žene možda žive dulje zato što su pošteđene opasnih i riskantnih poslova, zato što izazivaju više simpatija kada su u lošoj poziciji, zato što se ne moraju agresivnošću natjecati za naklonost suprotnog spola, i možda još neke stvari?
B) Broj muškaraca koji ikada u životu počini nasilan zločin je toliko zanemariv da ne vidim kako ovo može biti faktor

Kada sam sve ovo pojanio kolegici i pitao je smatra li da kod muškaraca postoji išta nezamjenjivo, rekla je: "Zabavni su."

Gospodo, nadajmo se da je to dovoljno.


Greg Hampikian, u pohodu za koji se nada da će jednog dana uroditi spolnim odnosom s iskusnim i magnetičnim feministicama

Ponos je uvijek najveći pred konačni pad. U ovom članku vidimo rezultat pola stoljeća ulagivanja feminističkoj misli. Ekstremni bijeli vitez je postao toliko hrabar da izađe u javnost - u najpoznatije novine na svijetu - i tu iznese svoje mizandrične stavove. No koliko god njegovi stavovi bili bolesni, uvijek se treba prisjetiti toga da je stvarnost protiv njih. Ne samo da su muškarci i dalje potrebni, već je i patrijarhija koju toliko mrzi jedini uspješan oblik civilizacije koji je ovaj svijet ikada poznavao (iako nije svaka patrijarhija dobra, o čemu će biti više riječi poslije). Evo nekoliko razloga zašto:

1. Tko je sagradio napredno zapadno društvo u kojemu živimo? Kada kažem "sagradio", mislim na i društveno uređenje sa svim zakonima i slobodama koje uzimamo zdravo za gotovo, i na fizički oblik?Tko stoji između feminističkog pokreta i nasilnog svijeta u razvoju koji gledamo na televiziji, gdje žene ne mogu voziti auta, a kultura silovanja i nasilja prema ženama je vrlo realna? Točno tako. Ovakvu društvenu organizaciju utemeljili su muškarci.

2. Tko održava i podmazuje kotače društva u kojemu živimo? Tko gradi i održava zgrade u kojima boravimo, ekološke kuće u predgrađima o kojima fantaziramo, i ceste na kojima vozimo? Tko osigurava da uvijek ima struje i da iz slavine teče (čista) voda? Tko je odgovoran za donošenje hrane na police trgovina i opskrbu restorana u kojima ovakvi pseudo-intelektualci rado ručaju?

A odjeća koju nosimo (i na koju žene troše enormne iznose novca) - tko je donosi ovamo? Tko je uopće razvio tekstilnu industriju i materijale koje ona koristi? Opet je odgovor muškarci.

3. Tko je donio i oblikovao zakone koji omogućavaju zapadnim ženama prava i slobode koje su uskraćene većini žena na svijetu? Tko je donio posebne zakone o pozitivnoj diskriminaciji kako bi se pod svaku cijenu podiglo žene na razinu koju žele? Naravno, patrijarhalno društvo.

4. Tko provodi ovakve zakone i osigurava da te slobode koje feminstčki pokret uzima zdravo za gotovo nisu pregažene nasiljem? Muškarci.

5. Tko štiti femistice i njihovu djecu? Ne samo u policiji, već i u obrani zemlje od onih koji bi je osvojili, spalili i silovali? Muškarci čine 99% vojske i većinu i vojnih i civilnih žrtava u ratovima.

6. Tko zapravo proizvodi sve oko nas, i opipljivo i neopipljivo? Tko je tiskao novine i magazine, podigao televizijske i radio tornjeve, položio kablove, lansirao satelite, kreirao pametne telefone, programirao Facebook, Instagram, Myspace i Twitter na kojemu neki cijelog dana pričaju ovakve gluposti i proglašavaju muškarce beskorisnima? Tko je izumio i proizveo sve kućanske aparate i prijevozna sredstva, od rudarenja osnovnih materijala do konačnog proizvoda? Tko ih doprema na mjesta korištenja?


7. Postoje osnovani prigovori da je puno muškaca nasilno, agresivno i sklono rizičnom ponašanju. Tko je učinio te muškarce toliko reproduktivno vrijednima? Koga muškarci pokušavaju impresionirati grabljenjem još više bogatstva pod svaku cijenu, osvajajući druge muškarce/narode, preuzimajući rizike i idući protiv ustaljenog mišljenja? Tko danas nagrađuje takve muškarce drastično većom šansom za ljubav, seks i razmnožavanje?

Pouka ovog posta nije da su muškarci na neki način bolji ili više vrijedni, već kritika nevjerojatne arogancije feminizma koja nas je dovela do točke da je prihvatljivo u najpoznatijim novinama svijeta pozivati na genocid. Poput razmažene djece, ovi luđaci vide samo malu sliku: žene pokreću svijet. Sve se vrti oko žena. Žene su bolje educirane od muškaraca, žive dulje, počinju više zarađivati i mogu se razmnožavati bez muškaraca.

Koji se problem tu pojavljuje? Kada raširimo sliku kao s ovih sedam točaka, shvaćamo da žene uživaju te privilegije samo zbog muškaraca. Svaki korak naprijed u "emancipaciji" koji naprave dolazi jer su ga dopustili muškarci koji donose feministički orijentirane zakone, dovode što više žena u parlamente, i svim silama se bore kako nitko ne bi došao i vratio žene u "zatucano" doba odnosa između spolova, gdje žene imaju barem nekakve obaveze i odgovornost i koje i dalje postoji u cijelom ne-zapadnom svijetu. Svaka sitnica kojom se žene mogu pohvaliti kao izrazom superiornosti - bila to sloboda samostalne reprodukcije, viši prihod, imunitet pred zakonom ili nešto četvrto - dolazi od muškaraca koji su je izumili, proizveli, organizirali i održavaju je.

Ne postoji niti jedna uspješna civilizacija koja nije nastala kao rezultat patrijarhije (iako to ne znači da je svaka patrijarhija automatski civilizacija i/ili uspješna, kao što ću pokazati poslije).

Poput razmažene djece, feministice i bijeli vitezovi (muški feministi) vide krajnji rezultat i pretpostavljaju da je to sve što postoji. Njihovi umovi su toliko opijeni moći da nisu sposobni pojmiti koliki su napor, krv , znoj i životi uložen u stvaranje tog rezultata, i u svojem bjesnilu napadaju one koji su odgovorni za taj rezultat. Upravo to posezanje preko svake granice će jednog dana biti stvar koja će izazvati imploziju pokreta. Previše ponosne i kratkovidne osobe poput Grega Hampikiana mogu naučiti lekciju samo kroz tragediju, upravo kao što to čine i razmažena djeca.

Sljedeći članak pozabavit će se manama patrijarhalnih društava i pokazati zašto patrijarhija nije sama po sebi nešto pozitivno.

Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, teorija seksualnog tržišta


- 11:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.09.2013.

Mit komplicirane žene

"A znaš, stari moj, ne možeš tu ništa. Žene su komplicirane."
- poznanik u nedavnom razgovoru o ženi koja ga je iznenada ostavila

Prije 150 i više godina, postojale su razne zablude o ženama. Recimo, "ženska histerija" bila je opća dijagnoza za gotovo svako žensko ponašanje koje se iz nekog razloga nije sviđalo nekome. Muž koji se često svađao sa svojom ženom bi to benevolentno objašnjavao frazom "ah pusti je, žene su komplicirane". U ovom slučaju, najčešće se mislilo na to da su žene djetinjaste, pa ih stoga ne treba shvaćati ozbiljno. Naposljetku, i poznati filozof Schopenhauer je rekao da su žene samo velika djeca (iako, vjerujem, nije time mislio ništa loše - dapače, rekao je da je upravo to ono što žene čini superiornima u odgoju budućih generacija).


Ovo objašnjenje, koje ću nazvati mitom komplicirane žene, bilo je seksističko i zasigurno nepravedno. Stoga smo ga se s napretkom civilizacije i znanosti riješili i zamijenili ga novim, boljim i pravednijim objašnjenjem...

... mitom komplicirane žene.

Čekaj, što?

Kada spojiš sve veću brutalnost seksualnog tržišta s ljudskom sklonošću racionalizaciji, rezultat je upravo ova nova paradigma: "Žene su komplicirane." No ovaj put ona ona ne dolazi iz benevolentnog mačizma, već iz koncentirane muške frustracije. Frustracije koja bi, kada ne bi bila racionalizirana po hitnom postupku vrijednim naporima muškog hrčka, mogla ozbiljno naštetiti egu.

Ono što je još luđe kod nove pojave mita komplicirane žene je to što si muškarci koji u to vjeruju (tj. sami sebe uvjere) aktivno pogoršavaju šanse za izlaskom iz takvog stanja. Ženama se nikada nije sviđala muška podložnost. U nekim razdobljima su možda tražile više dominacije, a u nekim manje, no nikada se niti jedna značajna grupa žena nije napalila na ropsko, slijepo obožavanje. Stoga, što muškarac dulje ustraje u ovoj budalaštini, to ima manju vjerojatnost da će ikada ostvariti zadovoljavajući seksualni život kakav je uživala većina njegovih predaka.

"Ali žene su emocionalna bića. Ne donose svoje odluke racionalno."

Iako u osnovi točno, ovo je još jedan oblik predaje. Kao prvo, ni muškarci ne donose svoje odluke uvijek racionalno. Kao drugo, emocionalnost i hirovitost žena je iskazana najviše u kratkom roku; na dugi rok su one orijentirane cilju jednako koliko i bilo koji muškarac (ako ne vjerujete, pogledajte statistike o razvodima koji se nikada ne događaju hirovito, već planirano s gotovo vojnom preciznošću i uzimajući u obzir potencijalne koristi od tog čina). I kao treće, inače racionalan sustav koji ponekad funkcionira iracionalno ne mora biti složen. Recimo, postoje generatori slučajnih brojeva temeljeni na atmosferskoj buci, ali nitko normalan ne bi rekao da je obični radio i uređaj za transkripciju signala nešto složeno. Da ne govorimo o tome da smo uistinu složene i često (s našeg stajališta) iracionalne sustave već uspjeli riješiti s razumnom sigurnošću: svako jutro otprilike znamo kakvo će biti vrijeme toga dana.

Sad kad smo to riješili, evo vam nekih stvari koje jesu komplicirane:












Znate li što je zajedničko ovim stvarima?

A) kao čovječanstvo nismo još 100% razumjeli sve njihove funkcije
ili
B) čovječanstvo kao cjelina je to učinilo, ali pojedinačnom čovjeku nije moguće savršeno poznavati apsolutno sve njihove detalje
i
C) unatoč A i B, za niti jednu od njih nismo racionalizirali da su "komplicirane", legli sa sve četiri uvis i prepustili im se na milost i nemilost


Pa ipak, mogu vam garantirati da danas u zapadnom svijetu postoji ogroman broj muškaraca koji navedenih šest kompliciranih stvari ne smatraju tako kompliciranima da bi im se samo predali i prihvatili sve što im te stvari donose kao nekakvu činjenicu na koju nemaju utjecaja. Istodobno, ti isti muškarci žene prihvaćaju kao komplicirane i nedokučive (iako urođeno pravedne i moralne), za koje se mogu samo nadati da će biti dobre prema njima.

Iz Hawkingovog zračenja ćemo ekstrapolirati gdje bi mogle postojati udaljene galaksije, ali iz vrlo nam dostupnih istraživanja i opažanja nećemo ekstrapolirati kako doći do žene koju želimo, već ćemo desetljećima nepotrebno filozofirati i racionalizirati cijelu stvar. Nekadašnju izreku "Božji su putevi nedokučivi" je naše društvo danas pretvorilo u "Ženski su putevi nedokučivi". Pa tko je onda tu lud?

Bože, (ili barem Ženo, ako te se danas štuje poput Boga), izbavi me od ovog cirkusa.

Oznake: beta, teorija seksualnog tržišta, žene


- 13:06 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 06.09.2013.

Knjiga "Umijeće Igre"

Sjećate se onog slavnog videa s početka ove godine? E, pa ispada da se Hitler više nema razloga živcirati. Knjiga je stigla u prodaju i u rukama imam primjerke za obitelj, prijatelje i sretnog čitatelja s Testa tvoje igre 4.


"Umijeće igre" je dugo očekivani Ignissov uradak: potpuni vodič zavođenja za muškarce, od početka do kraja. Knjiga je podijeljena u 7 glavnih dijelova:

- Interna igra: samopouzdanje i odlučnost koje su muškarcu potrebne za uspjeh, s opisima 4 najveće prepreke s kojima se muškarci suočavaju
- Pasivna igra: neverbalne osobine koje utječu na mušku privlačnost, savjeti o postavljanju prioriteta
- Rana igra: upadi, upoznavanja i ostvarivanje prve privlačnosti, podijeljeno na noćnu, dnevnu i online igru. 10 jasno definiranih i isprobanih fraza za upad, savjeti za razvoj daljnjih upada, 20 slučajeva prezentiranja sebe u najboljem svijetlu, prosječan tok jednog zavođenja u sve tri vrste igre, primjeri razgovora i online dating profila.
- Srednja igra: komunikacija i spojevi. Savjeti za SMS i telefonsku komunikaciju prije spoja i na spoju. Savjeti za lokaciju i vrijeme spoja. 6 tehnika koje vode do poljupca.
- Kasna igra: poslije uspješnog spoja, kako ga prevesti na intimniju i seksualnu razinu.
- Završna igra: tipične pojave i zakonitosti veza i brakova. Tehnike za izbjegavanje drame, održavanje privlačnosti i kemije sa živim primjerima.
- Post-mortem igra: što poduzeti u slučaju prekida i kako vratiti bivšu


Knjiga teče poput jedne velike priče koju je vrlo lako slijediti od početka do kraja. Modularna struktura s preko 40 uokvirenih dodataka omogućava brz i jasan pregled stvari na koje treba paziti, iznimki i neobičnih slučajeva, te izvlačenje korisnih stvari bez obzira na prijašnju razinu iskustva i karakterne osobine pojedinca.

"Umijeće igre" nije knjiga za žene, iako mi je drago da se žene educiraju o tome što muškarci moraju proći kako bi ih osvojili, zašto stvari funkcioniraju tako, te na koji način muškarci tumače neke njihove akcije. I naravno: kao prigodan dar muškim prijateljima i članovima obitelji.

Iako moj blog ima skoro pola tisuće postova (od čega otprilike polovica u obliku korisnih savjeta za muškarce) i lako bi sam ispunio jednu opsežnu monografiju, naglašavam da "Umijeće igre" NIJE KOLEKCIJA KOPIRANIH POSTOVA. Knjiga se sastoji velikom većinom od originalnog materijala pisanog tako da prati prosječan tok zavođenja. Dijelovi preneseni s bloga - obrađeni, modificirani ili baš kopirani ako koncept apsolutno nije bilo moguće drukčije opisati - ne čine više od 25% knjige. Pogledajte detaljni sadržaj i uvjerite se sami:

SADRŽAJ ::







"Knjiga je super, kao što sam i očekivao." - čitatelj P

Knjiga je u tiskanom izdanju dostupna u prodaji ovdje. Cijena knjige je 89,00 kn. Knjiga je ovim putem dostupna za kupnju svugdje u Europi i svijetu, naravno s proporcionalno većom poštarinom ako niste iz Hrvatske. Narudžbu je moguće platiti pouzećem, karticom ili uplatom na račun (ako ste izvan Hrvatske, onda samo karticom ili uplatom). I sam sam puno puta kupovao od Webknjižare i mogu jamčiti za njihovu kvalitetu usluge. Također ih možete direktno kontaktirati ovdje.
U rijetkom ali teoretski mogućem slučaju da naručite knjigu i nitko vam se ne javi da vam procesira ili potvrdi narudžbu, obavezno me kontaktirajte pa ću provjeriti gdje je zapelo.


Q: Je li ovo tiskana knjiga ili e-knjiga?
A: Knjiga je dostupna u oba oblika. Tiskana.izgleda točno kao na ovoj slici te se tiska i šalje istog dana kada zaključite narudžbu u webshopu. E-knjiga je dostupna online u obliku PDF-a.

Q: Radije bih naručio e-knjigu. Kako to učiniti?
A: Knjigu je ovdje moguće kupiti online u PDF obliku.

"Moram ti se pohvaliti, pratio sam uputstva iz knjige i smuvao devojku iz odma!" - Čitatelj 'D'

Neću vas sada vabiti senzacionalističkim izjavama tipa "kupi prije nego nestane". Budući da knjiga funkcionira po principu tiska na zahtjev, to znači da ne postoji koncept zaliha. Knjige ima u neograničenim količinama; tiska se onog trenutka kada je naručite i šalje vam se istog radnog dana kada je naručite (tj. uplatite po virmanu, ako ste odabrali taj način).

Umjesto toga, samo ću reći da je ova knjiga važno postignuće u povijesti i ovog bloga i razvijanja koncepta igre na našim predjelima. Nadam se da će što više muškaraca pročitati "Umijeće Igre", iskusiti poboljšanje svog ljubavnog života, i preporučiti ga drugima koji i dalje tragaju za kvalitetnim savjetima. Ako dobijem samo jedan mail s izrazom zahvalnosti i potvrdom da je nečiji život uistinu postao sretniji - kao što sam ih za blog od oba spola dobio preko stotinu - svrha ove knjige biti će ispunjena.

Ugodnu igru i kvalitetne žene želi vam vaš Igniss.

Oznake: knjiga, umijeće igre, igniss, ignissova grimizna knjiga, zavođenje, igra, savjet


- 07:22 - Komentari (25) - Isprintaj - #

utorak, 03.09.2013.

Igra može spriječiti genocid

Daily Mail nam donosi izvod iz knjige "Mladi Hitler kojeg sam poznavao" koja, napokon prevedena s njemačkog jezika, baca novo svjetlo na najpoznatijeg diktarora svijeta. Knjigu je napisao njegov prijatelj August Kubizek, koji je u druženju s Hitlerom proveo svoje mladenačke godine i pred II. svj. rat bio zamoljen da napiše kratku Hitlerovu biografiju pod imenom "Sjećanja". Iako je istu stvar već spomenuo i u prvom izdanju, ona je detaljno objašnjena u opsežnijoj verziji knjige koju je nakon mnogo nagovora objavio 1957. godine, malo prije svoje smrti. Od tada je Kubizekov pogled na Hitlerovu mladost doživio još četiri reizdanja, no ipak je ostao manje više njemačka knjiga, poznata jedino povjesničarima i možda nekim obožavateljima.


Adolf Hitler, malo poslije I. svjetskog rata (desetak godina stariji od vremena ove priče)

Većina knjige tiče se njihovog međusobnog odnosa u umjetničkom smislu, te nešto malo politike. Kubizek je kao student glazbe bio profesionalno uspješniji od Hitlera kojeg su odbili na akademiji umjetnosti i nikada se nije uspio probiti svojim slikanjem. No dio koji je meni posebno zanimljiv je opis njegove mladenačke zanesenosti djevojkom po imenu Stefanie Isak. Da, dobro ste pročitali, to je prilično židovsko prezime (iako ona sama nije bila židovka, no to nitko nije znao u to doba - dapače, nitko nije znao ni njeno prezime).

Kubizek je prvi kontakt s Hitlerovom zanesenošću Stefanie ostvario jedne večeri u Linzu 1905., kada je Hitleru bilo 16 godina. Izašli su u šetnju kroz Landstrasse kada ga je Hitler iznenada uhvatio za ruku i uzbuđeno rekao:

"'Gustl, što misliš o onoj djevojci koja tamo šeta ruku pod ruku s majkom? Vidiš je, ona vitka plava? Moraš znati da sam zaljubljen u nju," rekao je odlučno.

Kubizek, koji nije otkrio njeno prezime 'Isak' kada je knjiga prvi put izdana u doba III. Reicha s dosta cenzure, sjećao se da je ona stvarno bila lijepa djevojka. "Imala je predivne oči, vrlo jasne i ekspresivne. Odijevala se lijepo i njeno držanje ukazivalo je na to da dolazi iz dobre obitelji."

Ipak, to je bilo sve što su dvojica tinejdžera znali o Stefanie, tako da su uveli običaj stajati u pokrajnjoj ulici svakog popodneva oko 17h i čekati da ona prijeđe most do glavnog trga.

"Bilo bi nepristojno reći nešto Stefanie," prisjećao se Kubizek, "jer nas nitko nije upoznao s mladom damom. Morali smo je samo gledati umjesto da je pozdravimo. Od tog trenutka nadalje, Adolf nije mogao skinuti oči sa Stefanie. U tom trenutku bio potpuno promijenjen i ne baš sasvim svoj." No za nekoga tko je prezirao društvene buržoaske običaje i često ih kritizirao, Hitler im se prilično podrobno pokoravao kada je u pitanju bila Stefanie, možda zbog sramežljivosti koja ga je ostavljala bez riječi.

Hitlerova igra: sramežljivi pogledi iz daljine. Ah, tko od nas to nije radio?

Landstrasse je bila glavno okupljalište u Linzu. "Tamo se odvijalo dosta flertovanja i mladi armijski časnici bili su posebno dobri u tome," dodaje Kubizek.

Vidjeti mlade oficire kako pričaju sa Stefanie bacalo je Hitlera u bijes. Kubizeku je bilo iskreno žao. "Siromašni, blijedi mladići poput Adolfa jednostavno se ne mogu natjecati s poručnicima u njihovim zgodnim uniformama." No umjesto da je pokuša privući humorom i šarmom, Hitler je samo stajao u sjenama i kipio. "Uobražene budale," rekao bi o svojoj konkurenciji.

Kubizek dodaje da je Hitlerova mržnja prema časnicima dijelom dovela do njegovog beskompromisnog negativnog stava o svim časnicima bilo gdje, te zatim i o vojsci općenito. Užasno ga je živciralo da se Stefanie družila s takvim muškim bitangama koje su, tvrdio je, nosile korzete i koristile parfeme.

Beta muškarci iz dna duše mrze Alfe na koje su ljubomorni i ogovaraju ih koliko god mogu. Nekada su tu ulogu imali mladi časnici s parfemima, a danas je imaju oni kreteni koji provode cijelo vrijeme u teretani ili disku, ili oni šminkeri s autima, ili oni igrači sa svojim rutinama. Čak i ako se radi o nekom uistinu banalnom faktoru privlačnosti koji ženama uopće ne bi trebao igrati ulogu pa je stvarno loš (npr. privučenost kriminalcima), Bete i dalje odbijaju prihvatiti da su žene tako odabrale. Kada ne bi bilo tih časnika/kretena, žene bi nam pale u krilo, zavaravaju se oni.

Na svu sreću, dok se zabavljala i čavrljala sa svojim najdražim Austrijskim časnikom, 17-godišnja Stefanie nije imala pojma da je Hitler toliko prati. "Stefanie nije imala pojma koliko je Adolf zaljubljen u nju," nastavlja Kubizek. "Smatrala ga je još samo jednim sramežljivim i vjernim obožavateljem."

"Kada je osmijehom odgovorila na njegov upitni pogled, bio je sretan i njegovo raspoloženje postalo je bolje nego što sam ga ikada prije vidio.

No kada bi Srefanie, što se događalo jednako često, samo hladno ignorirala njegov pogled, bio je shrvan i spreman uništiti i sebe i svijet."


Hitler je uskoro uposlio Kubizeka da mu pronađe sve što može o Stefanie. Njena majka, saznao je Kubizek, bila je udovica i živjela u obližnjem Urfahru, dok je njen brat studirao pravo u Beču. Sljedeće četiri godine (između 16 i 20), niti jedna žena osim Stefanie nije postojala u Adolfovim očima. Ona je za njega predstavljala svu ženstvenost svijeta.

Jednoitis.

U očima Beta muškarca, ljubav - uspješna, obostrana ljubav - se isto kao i kod žena "jednostavno događa". Ako mu se ona nasmiješila, što je više potrebno? Ostatak će se "jednostavno dogoditi".

E sad, Jednoitis nije nešto loše. Gotovo svatko je to proživjeo barem jednom. I ja sam u srednjoj bio beznadno zaljubljen u curu koju sam (isprva) gledao izdaleka i koja je znatno utjecala na moje raspoloženje. Na svu sreću, nisam nikada radio stvari kalibra Hitler:

Hitler bi uspoređivao operne pjevačice koje su mu se sviđale sa Stefanie, pretpostavljajući da i ona automatski ima glas i talent da bi sama mogla biti velika operna pjevačica, samo kada bi to htjela. Njen izgled sličan Valkiri nikada nije inspirirao u njemu ništa manje od nevjerojatnog entuzijazma. Isti taj entuzijazam inspirirao ga je i na pisanje bezbrojnih ljubavnih pjesama posvećenih Stefanie, s naslovima tipa "Himna mojoj obožavanoj".

Možda je sreća što više ne postoje, budući da se Kubizek sjeća kako mu je Hitler recitirao jednu u kojoj "Stefanie, plemenita dama sva u modrom i grimiznom, jaše na bijelom konju preko livada u cvatu, raspuštene kose u zlatnim valovima na svojim ramenima; čisto plavo nebo bilo je iznad nje i sve je bio čisti ushit." Kubizek se sjeća kako je Adolfovo lice sjajilo kada je recitirao takve stihove.

Ipak, tijekom sve četiri godine koje je obožavao Stefanie, Hitler nikada nije niti jednom skupio dovoljno hrabrosti da joj kaže iti jednu jedinu riječ.

Napraviti upad na ovaj ili onaj način nije nešto što će samo izvaditi muškarca iz Beta pakla, ali bez toga nikada ne može biti ičega. Nažalost, Hitler je bio previše Beta čak i za jednu riječ.

Usput, "izgled sličan Valkiri" mi se čini pretjeran na temelju ove prastare fotografije Stefanie gdje se doima malo dječački, ali ne sumnjam da je bila vitka, imala dugu kosu, i zračila mladenačkim zanosom. Muškarcu ne treba više od toga kako bi se zaljubio do ušiju.


Jesu li stvari možda mogle ispasti drukčije da mu je bio dostupan ovaj blog ili nekakav Alfa mentor, koji će ga ili uputiti kako ostvariti želju svoga srca ili mu reći da se ponaša kao budala? Nažalost, niakada nećemo saznati. No jednostrana romansa ne završava tu. Čitajte dalje:

"Za tako savršena ljudska bića poput njega i Stefanie", rekao je Kubizeku, "nije bilo potrebe za običnim komuniciranjem riječima iz usta: savršena ljudska bića će se intuitivno razumjeti." Štoviše, Hitler je sam sebe uvjerio da je Stefanie ne samo dobro poznavala njegove poglede i ideje, već i da ih je entuzijastično dijelila. Bio je toliko zaljubljen da je smatrao da bi ona mogla biti sposobna za telepatiju. Kada je Kubizek izrazio sumnju u to da Hitler može znati što Stefanie misli o ičemu, uzevši u obzir da nisu nikada pričali, razbjesnio se i povikao: "Ti jednostavno ne razumiješ jer ne možeš shvatiti pravo značenje savršene ljubavi!"

Hitler se također nekako uspio uvjeriti da je Stefanie samo glumila interes za druge dečke kao diverziju kojom će skriti svoje vatrene osjećaje prema njemu.


Ono za što nikada nije smogao hrabrosti bilo je jednostavno se predstaviti Stefanieinoj majci na jednoj od njihovih šetnji i pitati je za dopuštenje da otprati njenu kćer, što je u to doba bio normalan način upoznavanja.

Tako ti svega, Adolfe! Ti si muškarac. Muškarcima (u pravilu) stvari ne padaju u krilo. Znam, to je mnogo teže nego ženski život, ali moraš se malo potruditi.

Budući da je bio samo siromašni slikar, Hitler je osjeaćao da bi njenoj majci zanimanje bilo važnije od imena i da bi neminovno bio odbijen. Umjesto toga, nastavio je fantazirati da Stefanie nije imala nikakvu drugu želju u životu osim čekati dok joj on ne priđe i pita je da se uda za nju.

A) dobra stara zabluda/racionalizacija "Žene samo žele novac"
B) manjak vještine prepakiravanja. Od doba Werthera pa nadalje (pa i prije), nema nikakvog razloga da umjetnik - makar i samo črčkao gluposti u bilježnici - ne bi mogao inspirirati žensko zanimanje svojim zanimljivim pogledom na svijet.

U Hitlerovu obranu, iako je njegova sramežljivost bila nevjerojatna, bolesna i destruktivna, te bi samo reći nešto već bilo dovoljno da mu da barem neku šansu (dakle, nije bilo potrebno puno igre), nije baš da je mogao googlati nešto o ovim temama i doći do rješenja. Pričati s roditeljima bi vjerojatno dovelo do "samo budi svoj". No svejedno, mislim da bi svatko normalan morao barem znati prepoznati kada njegova strategija ne daje nikakve rezultate. Ljudska vrsta je nastala na (podsvjesnoj ili ne) cost-benefit analizi i uspješnom prilagođavanju okolnostima. Hitler za to nije bio nimalo sposoban. To ga kao reproduktivno sposobnog čovjeka čini neuspjelim okrajkom evolucije. Naravno, i dalje je mogao biti prilagodljiv što se tiče politike i imati druge vrline, ali eto.

Hitler je bio uznemiren kada je saznao da Stefanie voli plesati, što je bilo jednako suprotno njegovoj prirodi kao pušenje ili ispijanje piva u baru. Kubizek je u šali sugerirao da Hitler krene na tečaj plesa, no njegovom prijatelju se to nije svidjelo.

"Zamisli prepunu plesnu salu," Hitler je rekao, "i zamisli da si gluh. Ne možeš čuti glazbu po kojoj se ti ljudi kreću, i tako promatraš njihov bezumni napredak, koji ne vodi nikamo. Nisu li ti ljudi potpuno ludi?!" Kada se Kubizek pokušao suprostaviti tom mišljenju, Hitler je počeo vikati na njega: "Ne, nikada! Nikada neću plesati! Razumiješ li? Jednom kada je Stefanie moja žena, neće imati ni najmanju želju za plesom!"

Upravo se u ovoj stavci ogleda esencija Beta muškarca: apsolutno odbijanje da poduzme nešto, ma koliko to nevino i lagano bilo. Dokle god te to što privlači žene ne degradira kao osobu (npr. ekstremna kretenska igra), ne kvari vam budućnost (npr. ulagivanje feminizmu trećeg vala) ili nije nemoralno samo po sebi (npr. tučnjava i droga), koga briga o čemu se radi? Ja bih se bez problema uhvatio vježbanja capoeire ili učenja diferencijalne geometrije kada bi to bilo nešto što će mi donijeti ženu mojih snova. Ne u ružnoći, ne u sramežljivosti, ne u nespretnosti, već u slijepom idealizmu, nalazi se srž Beta muškarca.


Morao sam naučiti igru jer Hrvatice ne šire noge za tipove koji znaju ovakve stvari.

Naravno, moguće je reći da se nekome to ne isplati s obzirom na to što danas može dobiti s obzirom na uloženi napor. Ali ako bi nekome imati seksualni život, ženu i obitelj donijelo veliku količinu sreće, i još k tome može nešto poduzeti bez pretjeranog napora, kriminalno je samom sebi to uskraćivati i umjesto toga se prepuštati racionalizaciji do kraja. To je muški hrčak.

Upravo je depresija izazvana saznanjem da Stefanie voli plesati dovela Hitlera do nove vizije budućnosti. "Pala mu je na pamet luda ideja: otet će Stefanie. Objasnio mi je plan sa svim detaljima i rekao mi da držim njenu majku zabavljenu razgovorom dok on otme djevojku."

Nakon što je plan napušten zbog opetovanog Kubizekovog negodovanja i manjka sredstava za život mladenaca poslije njihovog bijega, Hitler je razmišljao o samoubojstvu. "Skočio bih u rijeku s mosta nad Dunavom," objašnjavao je Kubizeku. "I to bi bilo to. Ali Stefanie bi morala umrijeti sa mnom," inzistirao.je.

Da se razumijemo, Hitler je očito bio samo Beta, bez onog uobičajenog dijela "dobar dečko". Za njega kao zavodnika ili njega kao političara nema nikakvog moralnog opravdanja, iako osobno imam razumijevanja za njegov ljubavni problem.

I usput, planirati da netko razgovara s metom dok je ti otimaš zato što nsii sposoban razgovarati s njom je isto kao da gradiš svemirsku postaju za grijanje kuće koju nisi sposoban zagrijati ugradnjom solarnih ćelija. To je ludilo.


Sve to zato što ne znam ništa o termalnoj izolaciji.

Ipak, prije nego je mogao biti izveden bilo kakav očajnički plan protiv Stefanie, Hitlerovo raspoloženje se popravilo. U lipanj 1906. godine na Festivalu cvijeća u Linzu, on i Kubizek promatrali su paradu s ruba ulice Schmiedtorstrasse, koja je bila tako uska da su kočije s djevojkama nakićenim cvijećem morale proći blizu njih.

"Stefanie je okitila svoju kočiju ne ružama kao većina drugih djevojaka, već običnim ali raznobojnijim cvijećem s livade," sjećao se Kubizek. "Vedar pogled pao je na Adolfa. Stefanie mu se nasmiješila i, uzevši u ruke .jedan cvijet, bacila mu ga u ruke."

Efekt koji je to imalo na Hitlera bio je nevjerojatan. "Nikada ga nisam vidjeo tako sretnog kao tog trenutka."

"Voli me!" rekao je svom prijatelju. "Vidiš! Voli me!"

Jedan čin ljubaznosti je, bez da je to znala, spasio Stefanie od mračnih fantazija. Hitler je poslije toga sačuvao cvijet i držao ga u ukrašenoj kutijici još godinama.

Ipak, nastavio ju je stalkati i prisluškivati. Jednom je rekao da Stefanie ima lijep soprano glas jer ju je slijedio iz bliza neko vrijeme i čuo joj glas, nešto što bi se većini ljudi učinilo potpuno poremećenim. Zatim je u renesansnom stilu naslikao kuću u kojoj će jednog dana živjeti sa Stefanie, uključujući sobu s klavirom. Nastavio je visiti po tim dvama ulicama u nadi da će ponekad dobiti osmijeh. I kada je napustio Linz, inzistirao je na izvještavanju o Stefanie putem razglednica.

Uvijek je govorio da će "popričati s njom sutra", ali sutra nikada nije došlo, a tjedni, mjeseci i godine prošli su bez ikakvog pokušaja da promijeni stanje koje ga je tako mučilo. Naravno, da je ikada došao u priliku popričati s njom, uvidio bi da je Stefanie obična tinejdžerka, a ne reinkarnirana Valkira koja dijeli njegove nade, ideale i planove. No to bi ga vjerojatno razbjesnilo, jer u njegovom umu ova inače sasvim obična austrijska djevojka bila je savršena, i bilo kakvo odstupanje od tog ideala bi ga bilo ispunilo neizrecivim jadom.


Molim minutu tišine za najveći Jednoitis na svijetu.
...
...
...

Unatoč svom prezimenu, Stefanie nije bila ži0dovka. No Hitler i Kubizek to tada nisu znali, što pokazuje da budući organizator Holokausta nije imao ništa protiv toga u to doba, i pokazuje da mu kao mladiću židovi nisu smetali. Je li možda cinično izmislio svoju mržnju prema židovima kao koristan alat za stjecanje moći u Njemačkoj poslije I. svjetskog rata? Ovo objašnjenje kako se zarazio anti-semitizmom je možda najmračnije od svih.

Ne znajući za sve ovo, Stefanie se uskoro udala za jednog oficira i živjela s njim u Beču, gdje je umrla malo poslije II. svjetskog rata.

Naravno, nisam naivan pa da vjerujem da se II svjetski rat ne bi dogodio da je Hitler imao igru (tj. ne imao ovakvu anti-igru). Kao prvo, mnogi diktatori i koljači su uz to imali igru i bili uspješni sa ženama. Kao drugo, II. svjetski rat je bio poravnavanje računa iz I. svjetskog rata i izazvan mnogim geopolitičkim utjecajima. Holokaust je u sklopu svega toga bio tek vrh ledenog brijega i nije bio samo Hitlerova fiksacija, već produkt stoljetne mržnje prema židovima.

No evo što mogu vjerovati: da je Hitler imao igru i time dobio ljubav koju je priželjkivao od Stefanie, možda ne bi bio toliko lud; možda bi živjeo običnim građanskim životom u kućici s bijelom ogradom, i ulogu ratnog vođe prepustio nekome drugome čisto zbog manjka vremena za to. Možda bi rat bio manje destruktivan i krvav, i više temeljen na racionalnim političkim i vojnim odlukama nego impulzivnošću jednog luđaka. I možda bi Holokaust ostao samo na razini opće diskriminacije i otimanja imovine židovima umjesto pokolja.

A za sve one muškarce koji ne planiraju biti diktatori ali imaju problema s baš onom koja ih neće, jedini racionalan odgovor bio je i ostaje učenje igre.

Oznake: igra, beta, hitler, politika, omega, pokolj, muški hrčak


- 11:47 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu