Belle epoque

petak, 29.06.2012.

Stiže 4. Supetar Super Film Festival!

4. Supetar Super Film Festival održat će se od 10. do 14. srpnja 2012. Tijekom pet festivalskih gledatelji će imati priliku i čast prisustvovati otočkim, domaćim, ali i regionalnim premijerama filmova koji su raspoređeni u tri različita programa. Filmove međunarodnog programa izabrao je Oliver Sertić, selektorica izbora švedskih filmova je Agneta Morgen. domaćih dokumentarnih klasika samo za vas odabrao je Đelo Hadžiselimović. Već tradicionalno projekcijama filmova glavnog programa prethodit će projekcije kratkih televizijskih dokumentarnih reportaža o otoku Braču u programu „Brački dnevnik“.

Nakon uspješnih suradnji sa škotskim i češkim filmskim institutom, ovogodišnja zemlja partner je Švedska i ugledni Tempo Film Festival, čija producentica Agneta Morgen, ujedno i selektorica programa švedskog filma dolazi na sam festival. Upravo je švedski film „Muškarci koji plivaju“ odnio nagradu publike prošle godine, a ove će godine švedskog filma biti predstavljen niz filmova, među kojima su i filmovi renomiranih redatelja poput Tore Mĺrtens.

Festival se otvara hrvatskim premijerama filmova Kiss Bill i Kid and the Clown. Kiss Bill je film mladih švedskih redateljica Emelie Wallgren i Ine Holmqvist koji prati dvije obožavateljice banda Tokio Hotel u njihovoj namjeri da posjete berlinski muzej Madame Tussauds i fotografiraju se sa figurom pjevača banda. Kid and the Clown je priča o borbi šestogodišnjeg dječaka s rakom i bolničkim klaunom Angusom koji pokušava uveseliti njegov život ispunjen bolničkim tretmanima. Film je režirala mlada danska redateljica Ida Grřn.

Prvi put u Dalmaciji bit će prikazan film Regretters (Pokajnici) redatelja Marcusa Lindeena koji predstavlja liberalnu Švedsku, odnosno dvojicu muškaraca u 60-ima koji su odlučili ponovno promijeniti svoj spol, odnosno vratiti se na prvobitni, biološki spol. Film je predstavljen na nizu uglednih festivala (Göteborg, AFI Silverdocs, Documentary Fortnight at MoMa), a hrvatski gledatelji imali su ga prilike vidjeti u Dokukinu u Zagrebu.

Regionalne premijere imat će švedski filmovi I'm my own Dolly Parton i Bye Bye C'est Fini. Film I'm my own Dolly Parton švedske redateljice Jessice Nettelbladt prati producenticu i grupu pjevačica koje su inspirirane životom i glazbom country zvijezde Dolly Parton, te im njen uzor pomaže da se bore sa vlastitim problemima. Bye Bye C'est Fini je kratkometražno ostvarenje Tore Mĺrtens, redateljice koja se predstavila na gotovo svim uglednim filmskim festivalima u svijetu. Film govori o 73-godišnjoj Lini iz Rio de Jainerea koja danju vodi normalan život, dok noću uživa u zabavi sa mladim ljubavnikom.

U međunarodnom programu bit će predstavljeno osam filmova, među kojima je i pobjednik ZagrebDoxa po izboru publike te dobitnik Posebnog priznanja žirija na istom festivalu Nije ti život pjesma s Havaja redateljice Dane Budisavljević koji govori o ponovnom susretu jedne obične, četveročlane obitelji. Film će na SSFF-u imati svoju otočku premijeru.

Prvi put u Dalmaciji bit će prikazan film Pismo ocu srpskog redatelja Srđana Keče, čiji su filmovi prikazivani na brojnim uglednim svjetskim sveučilištima. Pismo ocu je redateljevo obraćanje iznenada preminulom ocu i povratak u obiteljsku prošlost, ali i prošlost Balkana i brojnih ratova koji su utjecali na njihove živote. Film Ambasador Madsa Brüggera predstavljen je na Sundanceu i ZagrebDoxu, a prati lažnog diplomata i njegove afričke avanture.

Posljednja dalmatinska premijera SSFF-a je Film mobitelom bosanskohercegovačkog redatelja Nedžada Begovića. Lanjski pobjednik dokumentarne konkurencije Sarajevo Film Festivala izrazito je originalne forme i tehnike snimanja – redatelj snima svakodnevne telefonske razgovore , te na taj način gradi originalnu „špijunsku priču“.

Festival će i ove godine posjetiti brojni gosti iz regije i Europe. Dolazak na festival već su potvrdili su Nedžad Begović, Christina Höglund, Emelia Wallgren i Ina Holmqvist.

U glazbenom programu nastupiti će zagrebački bend ABOP i supetarski bendovi među kojima i Beta Bombe, koje ove godine nastupaju na Terraneu. Dvije sjajne večeri priredit će nam i dva vrhunska dj-a – DJ Sero će još jednom organizirati urnebesnu Feštu balkaniku, a DJ Vanja sa Voi'Se, Festivala urbane glazbe koji se održavaju u Supetru. Edukativni dio programa nudi radionice za djecu, ali i za odrasle. Festivalski žongleri pomagat će djeci da savladaju osnove žongliranja, dok je za odrasle predviđena filmska radionica u kojoj će imati prilike naučiti ponešto o dokumentarnom filmu, bez obzira na prethodno iskustvo.

Novost na ovogodišnjem festivalu je festivalska i kamperska ulaznica. Kamperska ulaznica može se kupiti za 200 kuna, a u nju je uključen smještaj u kampu za dvije osobe (i njihov šator), ulaznica za sve filmske projekcije, te sve popratne glazbene i edukativne programe. Za ulaznice se može predbilježiti do 8.07. na Facebook profilu festivala (Supetar Super). Festivalski kamp smješten je u neposrednoj blizini plaže, tek pet minuta hoda od festivalskog bara te samog kina, što garantira izvrsnu zabavu , filmove i druženje uz festivalsku ekipu.

29.06.2012. u 20:34 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 25.06.2012.

2Cellos

Iako se koncert održao 12.06., znate već da je moj tempo vrlo neobičan, pa sam se tek sad uhvatio tipkovnice i teksta o koncertu fantastičnog čelističkog dua koji je svojom energijom ne samo napunio, nego i izvrsno zabavio zagrebačku Arenu. Kao što su i sami rekli, teško je vjerovati da su dva klasična instrumenta (makar i u električnoj verziji) sposobna privuči toliko obožavatelja. Upravo su 2 Cellos primjer svih blagodati koje internet donosi za glazbenike i izvođače svih vrsta i žanrova - oni jesu dvojica neobično talentiranih violončelista, ali njihov uspjeh bi teško bio zapažen među velikom masom ljudi (a to je , kad je riječ o Areni, 10-ak tisuća ljudi) da ih glazbeni producenti nisu prepoznali na YouTube-u nakon što su se sami promovirali.

Sam koncert u Areni bio je mudro koncipiran. Prvim djelom htjeli su predstaviti nekolicinu djela klasične glazbe, koja možda i nisu najreprezentativnija djela literature za čelo, ali su vrlo efektna - skladbe Ennia Moriconnea i Piazzolle (sjajnog argetinskog modernog skladatelja koji je uveo tango u klasičnu glazbu) koje nažalost nisu bile predstavljene publici, pa smo samo mogli naslučivati o čemu se radi. Nažalost, zbog veličine prostora sam orkestar zvučao je vrlo daleko i odsutno, pa čak i u svom solo nastupu, nakon čega je uslijedio onaj dio zbog kojeg je većina publike i stigla u Arenu.

Još jednom bih se samo osvrnuo na nepostojanje programa, što je doista manje bitno u ovom drugom dijelu, ali i na činjenicu da sami novinari nisu mogli otkriti koju je skladbu odsvirao sam orkestar, pa su napisali "Haydn" kao da je riječ o skladbi, a ne o skladatelju.

Dio posvećen crossover obradama koje su i proslavile 2Cellos prošao je sjajno. Zarazna energija mladih čelista zaista odgovara i pjesmama koje su izvodili, a koji su sjajno aranžirani. Za razliku od prilično kičastih crossover aranžmana koje često imamo priliku čuti (a za koje je najčešće odgovoran T.Huljić), aranžmani 2Cellos ističu predivnu boju tona i raznolikost njihovih instrumenata, ali i stvaraju zanimljivu igru između dvojice izvođača.

Nažalost, 2Cellos jesu duhoviti, ali nisu pretjerano vješti u komunikaciji s publikom, što će vjerojatno doći s iskustvom. Naravno, ne očekujem niti približno da od svojih koncerata naprave emotivnu priču kakvu očekujemo od Đoleta, ali malo više komunikacije od rečenice "sad možete raditi što hoćete" (koju je rekla i Zaz, koja ipak malo slabije vlada hrvatskim ne bi bilo naodmet).

Unatoč tome, uspjeli su dignuti Arenu na noge sjajnim obradama hitova "Smells Like Teen Spirit", "Smooth Criminal", "With or Without You", "Where Streets Have No Name", i meni najdražom sjajnom obradom "Californiacation" Red Hot Chilli Peppersa. U svakom slučaju, večer je bila sjajna, a svaka kuna nimalo jeftine ulaznice se definitivno isplatila...

________
Ljeto se nastavlja - početkom srpnja plovim prema Braču i novom izdanju Supetar Super Film Festivala - svi ste pozvani, od 10. - 14.07... Nadalje, planovi se još stvaraju :-)

25.06.2012. u 19:36 • 3 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 04.06.2012.

Pozitivan stav - nemoj biti minus!

Otkada je dvorana Boćarskog doma rasprodana, domaći mediji ne prestaju pretresati kvalitete i životopis mlade Francuskinje Zaz, a interes se samo povećao kada je Zaz rasprodala i puno veću Ledenu dvoranu Doma sportova. I analitičari i "glazbeni stručnjaci" pokušali su u nizu kolumna otkriti formulu uspjeha Zaz, a koju ne treba tražii niti u tekstovima (koje su, potpuno pogrešno, usporedili sa nekakvim stihovima Halida Bešlića), niti u samom glazbenom izričaju , nego u čistoj energiji i emociji koju Zaz donosi i na albumu, a posebno ne u deplasiranim usporedbama sa nekim drugim velikim zvijezdama koje odstupaju od klasičnih pop pjevačica današnjice.

Ali Zaz nije ni kopija Amy Winehouse (štoviše, ni blizu - njene pjesme zrače pozitivnom energijom, za razliku od melankolične Amy), niti je Adele (jer su njene pjesme fuzija raznih stilova, za razliku od sjajnog popa Adele). Njeno glazbeno iskustvo možda je slično onom Edith Piaf (budući da su obje glazbeno "odrasle" na ulici); ali njene pjesme su sjajna fuzija gypsy swinga, francuske šansone, popa i tko zna još čega.

Koncert u Domu sportova nije niti u kojem slučaju razočarao. Energičnoj Zaz prethodio je sjajan kvartet Damira Kukuruzovića koji svira isključivo gypsy jazz. O jednom njihovom koncertu pisao sam u studenom 2010. , i iako njihova glazba nije stvarana za velike dvorane, svojim obradama pjesama "Moja mala nema mane" i "Oči crne" uspjeli su dobro zagrijati heterogenu publiku, koja je, uzgred rečeno, varirala od učenika osnovne škole, njihove starije braće i roditelja, studenata i zaljubljenih pa sve do starijih ljubitelja šansone. Sama Zaz na scenu je stupila oko 9.10 i koncert otvorila pjesmom "Les passants".

Iako su mnogi očekivali kako Zaz neće uspjeti održati atmosferu tijekom čitavog koncerta, i iako to tvrde i neki kritičari u novinama, svatko tko je bio u Domu sportova sinoć imao je priliku doživjeti eksploziju njene energije koju ni jezična barijera nije mogla spriječiti. Zaz je naučila i pokoju riječ hrvatskog (skačite! plešite!), a vrhunac nastupa bio je i njen najveći hit - "Je veux" - koji je publika gotovo cijelog otpjevala, s malo izmijenjenim specifičnim francuskim samoglasnicima, ali Zaz je publiku rasplesala i sa "La long de la route" , "La Fee", a posebno intiman trenutak stvorila tijekom balade "Eblouie par la nuit".

Da je majstorica stvaranja atmosfere Zaz je dokazala i pozvavši zagrepčanku Irenu da joj pomogne dočarati Montmartre 30-ih godina prije izvedbe klasika Edith Piaf "Dans ma rue", a pop izlet bio je hit "I am so excited" u aranžmanu tipičnom za njene pjesme.



Naposljetku, prema mišljenju vašeg skromnog blogera, najljepši trenutak koncerta bio je bis, na kojem je Zaz uz akustičnu gitaru otpjevala možda najpoznatiju francusku šansonu - "La vie en rose". Pozornica je tijekom čitavog koncerta bila jednostavno uređena, a kako kaže naslov njenog live cd-a/dvd-a, Zaz je bila "sans tsou tsou", odnosno posvuda, te je i publiku na tribinama puna dva sata zadržala na nogama...
__________________________________

Izgleda da će lipanj biti mjesec sjajne glazbe - već sljedeći tjedan 2cellos u Areni, a postoji mogućnost da oko 22.06. odem u Beč na Luciu Lamermoor... :-)

04.06.2012. u 17:03 • 9 KomentaraPrint#

subota, 02.06.2012.

London calling ... (2)

Sa obilaskom Londona stali smo na National Gallery, a nastavit ćemo jako važnim segmentom londonskog života - kazalištima.

Svi koji su češće dolazili na blog znaju da je kazalište jedna od mojih najdražih umjetnosti, a London je definitivno grad kazališta . Počnimo od rekonstrukcije najslavnijeg - Shakespeareovog Globea, kroz koji vas svakih pola sata mogu provesti mladi vodiči/studenti koji osim što zaista sjajno poznaju bogatu povijest britanskog kazališta sjajno barataju i tipičnim engleskim humorom. Samo kazalište rekonstruirano je pred kraj prošlog stoljeća, a danas se u njemu, u relativno autentičnim uvjetima izvode Shakespeareove drame, ali moguće ih je vidjeti i u suvremenim inscenacijama, ali s minimalnom scenskom tehnikom. Uz samo kazalište stoji i muzej, koji prikazuje brojne Shakespeareove inovacije u engleskom jeziku.

Uz Globe smo posjetili i sjajan mjuzikl Dreamboats and Petticoats, koji možda nije jedan od najpoznatijih mjuzikla na West Endu, ali je podjednako zabavan i raskošne produkcije. Smješten je u 60-e, radnjom podsjeća na slavni Briljantin, a obilježen je sjajnim izvedbama rockabillyja i "zlatnog popa" upravo tog razdoblja. Iako dramaturški nedovoljno zaokružen, mjuzikl je zabavan i privlači sjajnim glazbenim izvedbama, a valja napomenuti još jedan detalj - čak i na najboljim mjestima u parteru, gledatelji su potpuno normalno obučeni za hrvatske standarde, vjerojatno i za engleske, bez bundi i ehofona, bez pertjerivanja. U Londonu su naravno poznati i brojni drugi mjuzikli, i da sam sam mogao izabrati , išao bih na "Les Mis" (uskoro stiže i film), "Mamma mia!" ili "Fantoma u operi", ali ponekad se ipak treba žrtvovati... Naravno, cijeli London živi kazalište - 70% reklama u podzemnoj je za kazalište, posebno za mjuzikle koji već odbrojavaju pokoje desetljeće na West Endu. Osim toga, karte za mjuzikle možete kupiti na stotinama mjesta - od suvenirnica do niza prodavanica karata.

Od Globea smo otplovili nizvodno Temzom do Greenwicha, predivnog mjesta koje je danas sraslo s Londonom, a bilo je jedno do omiljenih odmarališta Henrika VIII. i njegovih nesretnih supruga. Tamo se nalazi slavna zvjezdarnica i oznaka nultog meridijana, te jedan od rijetkih interijera koji je kreirao Sir Cristopher Wren, arhitekt divnog i raskošnog katedrale sv. Pavla. Osim zvjezdarnice na Greenwichu se nalazi i Nacionalni pomorski muzej, te šarmantna kuća kraljice Anne, Pomorski koledž te sjajan Greenwich market, koji je čak šarmantniji od Notting Hilla, i iako manji, bogatiji knjigama. U Greenwichu smo naišli i na sjajnu hranu (ovog puta meksičku).


London Eye jedan je od skupocjenijih objekata, ali ga se apsolutno isplati posjetiti. Sama šetnica uz Temzu prepuna je uličnih zabaljača, ringišpila, te je jedno od najživljih mjesta u gradu, a pogled s London Eyea divan te zaista vrijedi gotovo 20 funti koliko košta puna cijena karte... Uostalom, pola sata odmora usred londonske gužve i jurnjave dobro dođe.

Posljednji doživljaj Londona je iz zaista sjajnog British Museuma, malenog raja za sve ljubitelje antike. Kad zanemarite da nijedan od predmeta u British Museumu nije britanski, (štoviše, odnesen je nepravedno iz Grčke i drugih zemalja) možete se prepustiti uživanju u British Museumu - od sjajne egipatske kolekcije (sa čitavom prostorijom očuvanih mumija), do Grčke (60% partenonskog friza koji je donio lord Elgin), Babilona i ostalih mezopotamskih kultura, te meni posebno dojmljive galerije posvećene Japanu. Iako još uvijek malenog opsega, potpuno odudara od ostatka muzeja (drvena garnitura, malo posjetitelja, potpuno smireno) te izlaže nekolicinu zanimljivih predmeta koji prate Japan od antike do suvremenog doba.


Naposljetku, našao sam sjajan način da s vama podijelim i fotografije! Do zime mirujem, ili se zadržavam u granicama Lijepe Naše :-)


Created with Admarket's flickrSLiDR.

02.06.2012. u 23:21 • 6 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se