Iako se koncert održao 12.06., znate već da je moj tempo vrlo neobičan, pa sam se tek sad uhvatio tipkovnice i teksta o koncertu fantastičnog čelističkog dua koji je svojom energijom ne samo napunio, nego i izvrsno zabavio zagrebačku Arenu. Kao što su i sami rekli, teško je vjerovati da su dva klasična instrumenta (makar i u električnoj verziji) sposobna privuči toliko obožavatelja. Upravo su 2 Cellos primjer svih blagodati koje internet donosi za glazbenike i izvođače svih vrsta i žanrova - oni jesu dvojica neobično talentiranih violončelista, ali njihov uspjeh bi teško bio zapažen među velikom masom ljudi (a to je , kad je riječ o Areni, 10-ak tisuća ljudi) da ih glazbeni producenti nisu prepoznali na YouTube-u nakon što su se sami promovirali.
Sam koncert u Areni bio je mudro koncipiran. Prvim djelom htjeli su predstaviti nekolicinu djela klasične glazbe, koja možda i nisu najreprezentativnija djela literature za čelo, ali su vrlo efektna - skladbe Ennia Moriconnea i Piazzolle (sjajnog argetinskog modernog skladatelja koji je uveo tango u klasičnu glazbu) koje nažalost nisu bile predstavljene publici, pa smo samo mogli naslučivati o čemu se radi. Nažalost, zbog veličine prostora sam orkestar zvučao je vrlo daleko i odsutno, pa čak i u svom solo nastupu, nakon čega je uslijedio onaj dio zbog kojeg je većina publike i stigla u Arenu.
Još jednom bih se samo osvrnuo na nepostojanje programa, što je doista manje bitno u ovom drugom dijelu, ali i na činjenicu da sami novinari nisu mogli otkriti koju je skladbu odsvirao sam orkestar, pa su napisali "Haydn" kao da je riječ o skladbi, a ne o skladatelju.
Dio posvećen crossover obradama koje su i proslavile 2Cellos prošao je sjajno. Zarazna energija mladih čelista zaista odgovara i pjesmama koje su izvodili, a koji su sjajno aranžirani. Za razliku od prilično kičastih crossover aranžmana koje često imamo priliku čuti (a za koje je najčešće odgovoran T.Huljić), aranžmani 2Cellos ističu predivnu boju tona i raznolikost njihovih instrumenata, ali i stvaraju zanimljivu igru između dvojice izvođača.
Nažalost, 2Cellos jesu duhoviti, ali nisu pretjerano vješti u komunikaciji s publikom, što će vjerojatno doći s iskustvom. Naravno, ne očekujem niti približno da od svojih koncerata naprave emotivnu priču kakvu očekujemo od Đoleta, ali malo više komunikacije od rečenice "sad možete raditi što hoćete" (koju je rekla i Zaz, koja ipak malo slabije vlada hrvatskim ne bi bilo naodmet).
Unatoč tome, uspjeli su dignuti Arenu na noge sjajnim obradama hitova "Smells Like Teen Spirit", "Smooth Criminal", "With or Without You", "Where Streets Have No Name", i meni najdražom sjajnom obradom "Californiacation" Red Hot Chilli Peppersa. U svakom slučaju, večer je bila sjajna, a svaka kuna nimalo jeftine ulaznice se definitivno isplatila...
________
Ljeto se nastavlja - početkom srpnja plovim prema Braču i novom izdanju Supetar Super Film Festivala - svi ste pozvani, od 10. - 14.07... Nadalje, planovi se još stvaraju :-)
Post je objavljen 25.06.2012. u 19:36 sati.