ponedjeljak, 25.06.2012.
2Cellos
Iako se koncert održao 12.06., znate već da je moj tempo vrlo neobičan, pa sam se tek sad uhvatio tipkovnice i teksta o koncertu fantastičnog čelističkog dua koji je svojom energijom ne samo napunio, nego i izvrsno zabavio zagrebačku Arenu. Kao što su i sami rekli, teško je vjerovati da su dva klasična instrumenta (makar i u električnoj verziji) sposobna privuči toliko obožavatelja. Upravo su 2 Cellos primjer svih blagodati koje internet donosi za glazbenike i izvođače svih vrsta i žanrova - oni jesu dvojica neobično talentiranih violončelista, ali njihov uspjeh bi teško bio zapažen među velikom masom ljudi (a to je , kad je riječ o Areni, 10-ak tisuća ljudi) da ih glazbeni producenti nisu prepoznali na YouTube-u nakon što su se sami promovirali.
Sam koncert u Areni bio je mudro koncipiran. Prvim djelom htjeli su predstaviti nekolicinu djela klasične glazbe, koja možda i nisu najreprezentativnija djela literature za čelo, ali su vrlo efektna - skladbe Ennia Moriconnea i Piazzolle (sjajnog argetinskog modernog skladatelja koji je uveo tango u klasičnu glazbu) koje nažalost nisu bile predstavljene publici, pa smo samo mogli naslučivati o čemu se radi. Nažalost, zbog veličine prostora sam orkestar zvučao je vrlo daleko i odsutno, pa čak i u svom solo nastupu, nakon čega je uslijedio onaj dio zbog kojeg je većina publike i stigla u Arenu.
Još jednom bih se samo osvrnuo na nepostojanje programa, što je doista manje bitno u ovom drugom dijelu, ali i na činjenicu da sami novinari nisu mogli otkriti koju je skladbu odsvirao sam orkestar, pa su napisali "Haydn" kao da je riječ o skladbi, a ne o skladatelju.
Dio posvećen crossover obradama koje su i proslavile 2Cellos prošao je sjajno. Zarazna energija mladih čelista zaista odgovara i pjesmama koje su izvodili, a koji su sjajno aranžirani. Za razliku od prilično kičastih crossover aranžmana koje često imamo priliku čuti (a za koje je najčešće odgovoran T.Huljić), aranžmani 2Cellos ističu predivnu boju tona i raznolikost njihovih instrumenata, ali i stvaraju zanimljivu igru između dvojice izvođača.
Nažalost, 2Cellos jesu duhoviti, ali nisu pretjerano vješti u komunikaciji s publikom, što će vjerojatno doći s iskustvom. Naravno, ne očekujem niti približno da od svojih koncerata naprave emotivnu priču kakvu očekujemo od Đoleta, ali malo više komunikacije od rečenice "sad možete raditi što hoćete" (koju je rekla i Zaz, koja ipak malo slabije vlada hrvatskim ne bi bilo naodmet).
Unatoč tome, uspjeli su dignuti Arenu na noge sjajnim obradama hitova "Smells Like Teen Spirit", "Smooth Criminal", "With or Without You", "Where Streets Have No Name", i meni najdražom sjajnom obradom "Californiacation" Red Hot Chilli Peppersa. U svakom slučaju, večer je bila sjajna, a svaka kuna nimalo jeftine ulaznice se definitivno isplatila...
________
Ljeto se nastavlja - početkom srpnja plovim prema Braču i novom izdanju Supetar Super Film Festivala - svi ste pozvani, od 10. - 14.07... Nadalje, planovi se još stvaraju :-)
25.06.2012. u 19:36 •
3 Komentara •
Print •
#
| < |
lipanj, 2012 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)
Opis bloga
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com
stihovi
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!
