Belle epoque
nedjelja, 30.05.2010.
Cannes - nastanak i prve godine(1) - fotografije
bal tijekom prvog festivala
BB napadnuta od novinara
Sophia Loren
barba Fellini
Anita Ekberg na premijeri Slatkog života
____________________
sad mogu neometano nastaviti sa pisanjem...
srijeda, 26.05.2010.
Cannes - nastanak i prve godine(1)
Festival u Cannesu utemeljen je 1946., nakon završetka rata (iako je zamišljen 1939. kao festival francuskoga filma), od strane Ministarstva kulture i umjetnosti. On je postao mjesto susreta svih svjetskih zvijezda, te jedno od rijetkih mjesta koje je održalo šarm, glamur, i sjaj pravoga kvalitetnoga filma.
Na prvom festivalu od poznatijih uradaka sudjelovao je "Roma, citta aperta" , uradak talijanskog neorealizma, odnosno redatelja Roberta Rosellinija, a zapravo govori o otporu fašizmu u Rimu. Scenarij je napisao Fellini, a partizanku Pinu utjelovila Oscarovka Anna Magnani.
(scena Pinine smrti)
Cannes je uskoro postao okupljalište francuske i europske filmske elite pa sam tako na fotografijama pronašao slike Fellinija, Bardot, Ekberg i Sophie Loren, ali ih tu ne možete vidjeti, jer ne ćeli uploadati slike...
Kad smo kod Fellinija, posljednje što bih htio spomenuti u ovom postu je da je on dobio palmu 1960. za remek djelo "La dolce vita", u kojem je Anita Ekberg odigrala glavnu ulogu u trenutku kada se okupala u fontani di Trevi... Do daljnjega uživajte u toj sekvenci... Sljedeći postovi će biti određeniji - bit će o dobitnicima glumcima, te o filmovima posebno...
_____________
čim počne puštati fotke, stavljam...
nedjelja, 23.05.2010.
Hrvati i Eurovizija (2)
Ovo je zasada posljednji post u mojoj mini-Eurovizijskoj seriji. Naime, da se prisjetimo hitova koji su predstavljali samostalnu Hrvatsku na Euroviziji
Ova domoljubna pjesma Đorđa Novkovića probila je led 1993. u Austriji, i moram priznati da mi se jako jako svidjela. Naime , glasovi ove grupe (za koju danas više ni ne znamo) su predivni, vrlo harmonični.
Jedan od boljih uradaka Tončija Huljića, čemu dosta pridonosi i Lidija Horvat Dunjko. Zna li netko možda tko je violinist na početku?
Maja Blagdan, naš najbolji plasman, i to 1996. u Norveškoj. Pjesmu je napisao Zrinko Tutić, jedan od najuspješnijih eurovizijskih skladatelja, a Maja je bila vrlo dobra, čak 4.
Danijeli je njen Petar napisao ovu nelošu pjesmu, što je ona upotpunila svojim scenskim nastupom - i bacanjem ove crne hude... Stipica Kalođera je dirigirao posljednji put Eurovizijskim orkestrom (ako se ne varam, nakon te godine su ukinuli orkestar), a Danijela je bila isto vrlo dobra, 5.
Doris se ovoga puta baš i nije proslavila, iako je bila 4. , ova pjesma je blago apsurdna... Slobodna je nedavno napisala kako ej Dan Brown zapravo plagijat Vjekoslave Huljić, jer ga je ona preduhitrila. Doris kao da je birala pjesmu za Izrael, iako je kasnije bio skandal zbog dodavanja vokala na matricu...
Goran Karan je svojom romantičnom pjesmom uspio osvojiti 9. mjesto. Nemam što za dometnut...
I po mom mišljenju, zadnja pristojna pjesma... Samo za poredbu, dole dodajem prošlogodišnju pjesmu...
Naime , nekoliko je razloga zašto ova pjesma nema baš šanse za pobjedu. Prvo - melodija je apsolutno nedefinirana; drugo - nema nekog scenskog nastupa, nema dramatičnog bacanja haljina, treće - ni Srbi nisu htjeli glasovati, jer su čuli zaista glup tekst...
O Feminemu neću ništa reći, već samo staviti video, a želim im puno puno sreće
______________________________-
Uskoro je kraj Cannesa - i to će biti moja sljedeća tema
petak, 21.05.2010.
Hrvati (Jugoslaveni) i Eurovizija (1)
Za početak, Doriska , i njen hit Željo moja iz 1986. godine. Prije nego što nastavim pisati o Doriski, valja spomenuti da su predstavnici Televizije Zagreb na Jugoviziji slavili čak 13 puta, više od predstavnika ostalih republika. Dakle, ovu pjesmu je za našu Dorisku napisao Zrinko Tutić, i to i glazbu i stihove. Osvojila je 11. mjesto, što je sasvim solidan plasman. Pjesma je tipična predstavnica zabavne glazbe, i predstavnik onoga što je na Euroviziji prije palilo.
Naš Vice Vukov je predstavio Jugoslaviju 1963. u Londonu na Euroviziji. Plasman nisam saznao, ali jedna lijepa, melodična pjesma...
Vidjeli ste prije kako je Tereza predstavljala Monaco na Euroviziji , a sada je predstavila svoju Jugoslaviju, pjesmom "
Muzika i ti", pod dirigentskom palicom Nikice Kalođere (a orkestar je još jedna stvar koja definitivno nedostaje Euroviziji). Plasman nisam otkrio jer se ne snalazim na novim stranicama Eurovizije. Uglavnom, nije baš Serge Gainsbourg, ali jedna sasvim pristojna pjesma.
Ponovno Vice Vukov, ovaj put 1965. u Napulju... Pjesma je "Čežnja", dirigira Radivoj Spasić... Također krasna pjesma.
Upravo čitam knjigu SFRJ za ponavljače, pa ću citirati autora: "Od ostalih pevača valja istaknuti Terezu Kesoviju, jer ima mnogo lep glas i Dubrovačke trubadure, jer nose hulahopke"...
Remek djelo Rajka Dujmića i pravog popa u stilu ABBAe, koji je doveo Euroviziju u Zagrebu. U Zagrebu nas je predstavljala Tajči, a pobjedio je Toto Cotugno i pjesma Insieme. U prethodnom filmiću obratiti pozornost na kostimić pjevačice.
Stihove, ako ste se ikad pitali, potpisuje Alka Vuica... To dosta govori. Ali također jedna zgodna pop pjesma.
_____________________________
sljedeći post - Hrvati od osamostaljenja
srijeda, 19.05.2010.
Subversive Film Festival - sjećanje na Jugoslaviju
Program se zapravo zove "Retrospektiva socijalističkog filma", ali zapravo, poslužilo je kao prisjećanje na vremena, filmove, glazbu te općenito pop kulturu SFRJ. Nažalost, nisam imao mnogo vremena, ali sam stigao pogledati dva filma - Specialno vaspitanje i Ko to tamo peva, i oba su mi se krajnje dojmila (iako sam oba gledao više puta).
Počet ću ipak od legendarnog otvaranja Ko to tamo peva...
Film mi se jako, jako svidio, svaki put iz drugog razloga. Prvi put su me najviše zabavili upravo ovi Cigani, drugi put su me pak oduševili gegovi, a sada me zapravo potresao prizor 6.04. i bombardiranja Beograda. Šteta je što se ovakvi filmovi ne puštaju na našoj televiziji (umjesto one glupe retrospektive suvremenog hrvatskog filma), jer vrijedi da ih se vidi. Naime izvjesni broj mladih nikada nije ni čuo za film "Ko to tamo peva", a to je jedno od posljednjih velikih ostvarenja jugoslavenskog filma. Trebamo se ponekada sjetiti da je jugoslavenska baština djelomično i naša.
(pokušavam shvatiti mentalitet Cigana koji pjevaju iza ovoga)
"Specialno vasptianje" mi se doima kao jedan simpatičan film, također ozbiljne tematike, ali ublažene kroz dječje dijaloge, njihovo ponekad banalno shvaćanje života i ljubavi . Iako zapravo krajnje ozbiljan, sa onom nimalo patetičnom scenom smrti Ljupčeta. Stavljam ovdje jednu od duhovitijih scena Pere Trte (aka Ljuban iz Vlaka u snijegu) i njegove prijateljice Violete, koju neuspješno pokušava zavesti.
Inaće, većinu jugo-filmova možete naći na youtube-u, u dijelovima, jer ima jedan izvrstan kanal - Balkan Television...
Do sljedećeg posta, uživajte (Hrvati i Eurovizija 1 - do osamostaljenja)
ponedjeljak, 17.05.2010.
Eurovizija se bliži (2)
Prije nego što nastavim sa prisjećanjima i na strane i na naše pjesme, vrijedi reći ponešto o Domenicu Modugnu. Rođen 1928., smatra se prvim talijanskim kantautorom, čak je dva puta dobio Grammya (upravo za ovu pjesmu), a kasnije je bio i glumac, te zastupnik u talijanskom parlamentu.
Da, točno, to je naša Tereza Kesovija, ali 1966., pjevajući pjesmu "Bien plus fort" na Euroviziji za kneževinu Monaco. Iako se tada plasirala kao 17, odnosno posljednja, imam dojam da su tada to bile pjesme koje su se kasnije pjevušile, vrtile na radio stanicama i slično. Nakon ove pjesme, uspjela je surađivati i sa nekim od najvećih zvijezda francuske šansone ; Gilbertom Becaudom i Sergom Lamom...
Možda i najslavniji pobjednici eurovizije, švedski pop sastav ABBA (ovo je samo za Luki :) , ovo je pjesma koja ih je lansirala u svijet..
Vicky Leandros, podrijetlom Grkinja, pjevala je za Luksemburg na Euroviziji 1972. O njoj ne znam ništa više, ali pjesma mi je prekrasna!
France Gall pobjedila je 1965. nastupajući također za Luksemburg (nekadašnju eurovizijsku velesilu), pjesmom koju je za nju napisao Serge Gainsbourg. Impresionirala je žiri (koji je nekoć bio stručan), ali i publiku. Još mi je zanimljivo spomenuti da ju je Bertolucci zvao za "Posljednji tango u Parizu"; i da je glumila u Fellinijevom "Giuletta degli Spiriti"
Nadam se da je ovo bio mali podsjetnik na one sjajne dane europske pjesme... U sljedećem postu jugoslavenski predstavnici (a najviše ih je bilo sa televizije Zagreb)
_______________
nevezano
bio sam danas na Subversive film festivalu gledao "Specijalno vaspitanje"
i o tome ću morati štogod da zapišem :)
sviđa li vam se koncept bloga?
Eurovizija se bliži
Nekada prestižni europski festival zabavne glazbe (a tada je to podrazumijevalo šlagere, šansone, lagane pop uradke) sve je bliže - u Oslu će se Eurovizija održati 25.-27-05. Danas se Euroviziji više ne veseli nitko, a kako i bi kada su na repertoaru sve češće i češće loše folk melodije, onaj već davno istrošeni pop i slično. Od staroga sjaja nažalost ni s, a ovaj blog mi se čini idealnim mjestom da se prisjetimo kako je to nekoć izgledalo.
Naime, Hrvatska svim silama pridonosi paradi kića koja se odvija na Eurosongu. Lanjska pjesma, Lijepa Tena, za koju je stihove doslovno sklepala V.Huljić, bila je ispod svake razine, dok ovogodišnji uradak Feminema nije ništa bolji. No, pitanje je , što ponuditi u ova globalistička vremena... Kako pjesme naših susjeda uvijek prođu bolje nego naše...
Za početak prisjećanja, na neka stara dobra vremena svevremenski hit Domenica Modugna, Volare... A bit će toga još
nedjelja, 16.05.2010.
Brigitte Bardot i majstor Picasso
Čitajući stranicu Guardiana, našao sam ovu fotografiju...
Uploaded with ImageShack.us
Nastala je 1956., za vrijeme festivala u Cannesu. Naime, Brigitte je odlučila posjetiti Pabla Picassa u njegovom ateljeu u Vallaurisu , blizu Cannesa. Tada je imala tek 21 godinu, a bila je podjednako lijepa kao i u filmu "I Bog stvori ženu", snimljenom iste godine, pod redateljskom palicom Rogera Vadima. Ona je zauzela potpuno koketnu pozu u odnosu na Picassa, koji ju promatra. Ona je bila tip žene kakve je volio - bujne kose i poprsja, odlučna i u toj odlučnosti prelijepa.
Ova fotografija me, iz nepoznatih razloga impresionirala. Odiše onom elegancijom (možda zbog Picassovog ateljea u secesijskom stilu, koji pokazuje njegovu opsesiju - brojne slike, keramičke sklupture) koja je nestala.
