Belle epoque
subota, 19.02.2011.
Eksplicitni sadržaji
Prošlog četvrtka uspio sam nagovoriti prijateljicu da ode sa mnom na predstavu "Eksplicitni sadržaji" u ZKMu, o kojoj prije gledanja nisam znao ništa. S obzirom na tekst koji "Bacači sjenki" imaju na svojem blogu, shvatio sam da očito nije neki klasični teatar, pa sam još provalio da je riječ o "avangardnoj predstavi", da bih nagovorio dragu Linu da ide sa mnom.
U biti, imam osjećaj da nismo bili jedini koji nisu točno znali o čemu se radi. Predstava je koncipirana tako da glumci povedu svoju publiku, podijeljenu u 6 grupa, u razne dijelove kazališta. Možda je problem što samim sudionicima tog čina nije uvijek jasna namjera, koju su također objasnili u promotivnom letku i na svojoj web stranici (ja sam čak ovo i pročitao :):
Iako predstava u kojoj glumci opušteno razgovaraju sa svojom publikom djeluje jako jednostavno, radi se o prilično napornom zadatku za glumce , koji moraju upravo od te grupe pristojnih stranaca (s obzirom da su u kazalištu, pretpostavlja se da imaju manira) stvoriti zajednicu koja će izvršiti zajednički zadatak - pjesmu, ples, ili neku drugu izvedbu. Ne znam kako se u toj ulozi snalaze ostali glumci predstave, ali Lada Bonacci i Maro Martinović bili su zaista izvrsni u svom poslu. Bio je tu razgovor o sreći, o nezaposlenosti, klasično upoznavanje, predivna gesta prosljeđivanja citata (do mene je stigao slavan citat Vladimira Nazora: "Svijet je lijep, a život dar s neba,"; do moje prijateljice Marquezov : "Jedan trenutak pomiranje vrijedi više od čitavog života prijateljstva."), i na kraju usmjeravanje na pozitivne misli. U biti, to nije predstava kakvu publika očekuje, to je više društveno događanje, koje privlači najrazličitije ljude - bila su tu 4 srednjoškolca, jedanko toliko profesora, jednako toliko studentica arhitekture, jedan student zemljopisa, mesar, ali samo jedan nezaposleni! Kako je zaključila Lada Bonacci, naša grupa bila bi sasvim pristojna republika, ali Severina ne bi mogla nositi bedž s brojem nezaposlenih :)
Fotografija nemam, a iskreno, glupo mi je stavljati fotografije sa Facebook profila Bacača sjenki jer je svaka izvedba sigurno drugačija, s drugim ljudima i drugim situacijama. Iskreno, jedan od najoriginalnijih projekata koje sam gledao, ali ne onih projekata, za koje nakon predstave ne znaš bi li plakao ili se smijao onome što se naziva suvremena umjetnost i kreativnost. Ovo je predstava koja je i kreativna, i suvremena, ali daje svakome gledatelju-sudioniku priliku da doživi onaj opisani čas katarze na potpuno drugačiji način. I u tome je njena kvaliteta!
(glumačka ekipa! :) )
Najljepše vam svima preporučam da se prvom prilikom zaletite do ZKMa, a ja ću svakako otići pogledati i "Muški/ženske" u ITD, posljednji dio trilogije "O zajedništvu". U utorak idem gledati Kauboje, a onda se bacam na gledanje oskarovskih filmova !
nedjelja, 06.02.2011.
Jedna francuska večer, jedan francuski film....
Spomenuo sam da se Sokrat, škola stranih jezika u kojoj već treću godinu učim njemački bacio u organiziranje raznih događanja, na koje su pozvani svi njihovi polaznici (i oni koji to namjeravaju postati :). Tako se u četvrtak, 3. veljače, odražala mala francuska večer. Iako ni španjolska nije bila za odbaciti, francuska večer imala je mnogo izraženiji središnji događaj - a to je bio posjet francuskog "predsjedničkog para" , Nicolasa Sarkozya i Carle Bruni. O čemu se radilo, otkrit ću vam kasnije.
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
(vrhunski kuhar Adam i voditeljica Jelena, profesori Sokrata)
Uploaded with ImageShack.us
(kuhinja :)
Uploaded with ImageShack.us
(oduševljeni gosti :)
Večer je otvorio sjajni Adam (Sokratov profesor), koji je otvorio svoju "creperie" i do kraja večeri za goste pekao sjajne palačinke sa 3 različita nadjeva (čokolada s aromom naranče, višnje i marmelada od marelica), a u tzv. narančastoj sobi priređena je samoposluga - sa raznim vrstama francuskih pita ("quiche"), ali i slavni madeleina (možda ih je netko, poput Prousta , umočio i u čaj). Osim toga, uz palačinke se mogao popiti i punč, a bilo je tu i crnog vina, i naravno , bezalkoholnih pića. Oko 19.45 pojavio se cijenjeni predsjednički par, i nakon ugodnog časkanja s okupljenima, održali su svoj govor, predsjednik je na violini uz pratnju sjajnog Ive Mrvelja izveo "Les feuilles mortes", "Rien de rien" i "La vie en rose", a onda je predstavio svoju prijateljicu Eminu koja je otpjevala i sama sebe na gitari pratila uz "Les Champs-Elysees". Inače, prije grandioznih govora, profesorica Sokrata Jelena Krilanović izrecitirala je Prevertovu "Barbaru" i najavila predsjednički par, a Romana Rogić je na flauti odsvirala "Marseljezu".Gospođa Sarkozy-Bruni je nakon toga izvukla troje sretnih dobitnika svoga CDa. Predsjednički par je kasnije nazdravio sa svojim prijateljima muzičarima, a kasnije i napustili ovu sjajnu zabavu...
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
(Carla Bruni kao bingo djevojka)
Uploaded with ImageShack.us
(predsjednički par i glazbenici)
Uploaded with ImageShack.us
(zdravica -Madame Bruni je na sebe nabacila krzno iz HMa)
Uploaded with ImageShack.us
(Allons, enfants!)
Uploaded with ImageShack.us
A to znam samo zato što me ravnateljica Sokrata zamolila i pozvala da sa svojom prijateljicom Linom glumim Sarkozya, i odsviram nekoliko pjesama na violini. Bilo je zadovoljstvo sudjelovati u ovome, a usput sam joj pomogao okupiti svoje prijatelje (svirači osim Romane, čija mama ide u Sokrat) da francuska večer prođe kako je i zamišljena - i to nam je i uspjelo. Procijenite po fotografijama!
______________________
U subotu sam se zaletio do Movieplexa s gorespomenutom i uslikanom Eminom, kako bismo pogledali francuski film "Des hommes et des dieux", kojeg je režirao Xavier Beauvois, a govori o trapistima koji se brinu za čitavo Alžirsko selo, ali dolaze u konflikt s islamskim ekstremisitma koji ih na kraju i ubijaju. Film je smješten u 1996., za vrijeme građanskog rata, a snimljen je prema istinitom događaju.
Najveća kvaliteta filma je životopisnost kojom je prikazana razlika između francuske zajednice i alžirske okoline, ali i požrtvovnost i samilost redovnika. Film koji promiče toleranciju i suživot, baš kao što su je promicali i ubijeni redovnici. Film je nominiran za čak 11 nagrada Cesar, a bio je i francuski kandidat za Oscara, iako nije ušao u užu konkurenciju (nažalost, to nije tip filma koji Amerikanci žele promovirati). Uglavnom, još je jedna potvrda francuskog kinematografskog umijeća , sposobnosti da se kroz film prenesu poruke, a sve na dopadljiv način (a ne ono po čemu deru u našim filmovima - lažni minimalizam i pokušaj europeizacije!).
Nažalost, revija dobrog filma je završila, ali to ne znači da je dobar film otišao iz Zagreba, odnosno iz Hrvatske. Sve filmove sa Filmomanije 4 moći ćete pogledati u MAXtv videoteci, a ako ne koristite MAXtv, sve se može downloadati :) - Od ostalih filmova, preporučam "Copie Conforme" i "The Tempest"
