Uzimamo kamenove isklesane i donesene iz mnogih krajeva gdje su stradavali Hrvati; nosimo ih od kapelice pa se pridružujemo procesiji i nosimo ih na mjesto za prikaz ispred oltara. Nosim kamen iz Hrvatske Kostajnice. Koristimo priliku i ne dozvoljavam uobičajeni uzmak natrag na glavni podij; ovdje na uzvisini lagano struji vjetrić i ima slobodnih mjesta za sjesti – pristojno čekamo dok nas svećenik koji organizira kretanje ne ponudi da sjednemo. Odavde će biti puno ugodnije pratiti misu! Simpa; misu predvodi biskup iz Gradišća u Austriji, i govori gradišćanskom inačicom hrvatskog jezika! Kaže da je to isto ono narječje kojom su govorili njihovi stari kada su se prije pet stoljeća odavde iselili u Gradišće... nisam to znao.
Ovako molitvu „Oče naš“ mole Gradišćanski Hrvati:
Oče naš, ki si na nebesi,
sveti se ime tvoje,
pridi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svakidanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpušćamo dužnikom našim,
i ne zapeljaj nas u skušavanje,
nego oslobodi nas od zla.
|