Zmayski z Brega landra naokolo

05.08.2011., petak

Oluja!

Priprema za pokret prema stadionu me ovdje u Kninskoj vojarni uvijek podsjeti na vojsku - i to onu formalnu i po propisima kakvu sam upoznao na služenju vojnog roka, a ne onu braniteljsku sa srcem ratnika - uvijek je sve po pravilu "Požuri se i čekaj!". Formiramo kolonu i onda u njoj stojimo dobrih 20 minuta iščekujući polazak - srećom, ja sam već veteran i ovakvih zbivanja pa odmah bez nerviranja gasim motor, skinem kacigu i zavalim se na Teni kao u naslonjaču opušteno slušajući nervozna pitanja "A zašto sad stojimo?" i "Uhh, kud baš na suncu..."

Najzad krećemo, prolazimo kroz grad i odlazimo do stadiona - smještamo se na onoj uzdignutoj platformi gdje je prošlih godina stajao helikopter. Prednost tog mjesta je što smo svima vidljivi, na otvorenom i dio protokola, a mana je, pa, to što smo svima vidljivi, na otvorenom, i dio protokola! Znači; na suncu, pred kamerama... Ipak, moglo je biti i znatno gore; prekjučer je general Fuzul najavljivao kišu, a dan je sunčan i suh, sa osvježavajućim vjetrom.

U 9:44 započinje obilježavanje Oluje. Nadlijeću nas dva (zlobnici bi rekli; oba) MIG-a u niskom letu i u forsažu, na tvrđavi se podiže zastava, i počinje ulazak svečanih postrojbi. Protokol nas lagano vodi kroz govore, pa svojim programom lete "Krila Oluje" - neko vrijeme stojim uz zastavu koja vijori na vjetru a potom se pridružujem uobičajenoj zezanciji Veterana i naših frendova; tu su i "Blue Knights"-i. Oko podneva se bacam s apetitom na obavezni grah, a onda je već vrijeme za predah u kampu...

- 09:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.