Opet "Sljemenski" test. Krstarim umjerenim brzinama prilaznim cestama, pa se polako počinjem uspinjati uz bregove. Veselim se ko' malo dijete; Tena veselo prede, vuče "iz podruma" bez trzanja i glatko; otvaram joj gas već na 1.500 okretaja po izlasku iz serpentine i ona se odaziva. Super! Da super; SuperTenere! Prelazim hrbat Medvednice i počinjem se spuštati u Zagorje. Zastajem i snimam kako sad radi, sasvim druga priča, zar ne? Tako, sad možemo kamo nam drago! Spuštam se u Stubake, gdje me dočekuje sasvim pristojan pljusak! Stajem i navlačim kišno odijelo; ne izgleda kao da će skoro prestati. Dobro, ovo je ionako bila samo probna vožnja, nije da moram nekamo ići. Nastavljam prema Lazu i okrećem za Sesvete; kiša ovdje nije ni padala, odlazim na memorijal poginulim dečkima u Sopnicu - tu večeras stiže ekipa zagrebačkih Veterana; vraćaju se sa višednevne skitnje po Slavoniji i Bosanskoj Posavini. Nalazim Bagzy-ja i njegovu dragu; došli su iz Đakova. Sjedimo i razgovaramo koji sat-dva, ostatak ekipe će stići tko zna kad, no ovakva glazba mi žulja uha, tako da polako idemo doma... |