Ova "Villa Propuh", ni 100 metara od etno-kuće me podsjeća na dane koji su nas tako obilježili - kako je teško maknuti se malo od Zagreba a da ne naletiš na toliko mnogo neobnovljenih kuća. U predvečerje, dok sunce još kupa krajolik a hladni zrak već pronalazi put kroz zimsku obleku sretno se njišem blagim zavojima preko Hudog Biteka za Brezovicu i dalje u Zagreb. Još nisam uspio uloviti pravi trenutak pa tu sa obronaka Vukomeričkih gorica fotnuti Zagreb. Pruža se odavde krasan pogled na grad, sa Sljemenom u pozadini, ali uvijek je tako zastrt izmaglicom (OK, OK; priznajem; smogom!) da se tek nazire i ne vidi se lijepo. Valjalo bi ovdje doći poslije kakve oluje, u popodnevnim satima, kad je pogled čist a grad umiven. Odlazim u dobro društvo; u Svjetionik na druženje srijedom; Kava, Druženje - i Odgovori iz Biblije. Kasnije, dok se vraćam u Dubravu kroz noć, osjećam se kao faca dok pun energije na moćnom bajku pokazujem tim malodušnicima u limenim konzervama kako treba voziti i probijati se kroz gradsku gungulu... opet mi osmjeh danima neće silaziti s lica. |