Alen se čudi; ma kakva je to cijena benzina...
Nedugo nakon dolaska i pozdravljanja starih prijatelja krećemo, ali se Fićinoj Aprilliji ne ide dalje od njenog Zagrebačkog doma; krepava na petlji odmah kod Lučkog, no njihove ih Beštije spremno preuzimaju na svoje motore za nastavak putovanja ka Vukovaru.
Kasnija opaska autora: ovdje sam nešto kenjao pa dobru zajebanciju sa puta pretočio u nespretno zajebavanje u tekstu, na što mi je dobronamjerno skrenuta pažnja. Sorry; nije bilo zle namjere - ali sam mogao biti malo pažljiviji i promišljeniji . Beštije, moje poštovanje i puno sretnih kilometara, posebno vašim Fići i Ivani! Plaćam cugu kad se negdje vidimo...
|