Zmayski z Brega landra naokolo
| < | listopad, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
30.10.2010., subota
Rijeka suza
Sastanak je unatoč tome što je trebao biti više-manje protokolarnog tipa pomalo i buran. Neki se žeste, nabacuju velikim - da ne kažem teškim! - riječima ali se ipak ne dam impresionirati; bajkeri su ipak malo žešći dečki (I cure, i cure! Zar ne, Viky?  ), pa je to i za očekivati. Ipak je svatko tko ozbiljno vozi čovjek kojem nitko ne može samo tako reći kako će mu biti u životu i koja pravila ima slijediti - svatko je sam na svom motoru i isto tako sam razmišlja svojom glavom. Klek iskusno i pomirljivo govori kako je život prekratak za svađe i kako lako nestane u trenu pa onda nestaju i sve šanse da učiniš nešto dobro.Nažalost, usred sastanka nam dolaze loše vijesti i potvrđuju se Klekove riječi o kratkoći i prolaznosti života; žureći k nama na sastanak Tomislav, predsjednik Krčkih Griffonsa, pao je kod Bakarca. Njegova cura Suzana poginula je na mjestu a njemu su slomljene obje natkoljenice, potkoljenica i bog te pitaj koliko drugih povreda ima - s ceste se nakon pada otklizao u provaliju. Gasimo mjuzu i sastanak i druženje nastavljamo u mirnijem, pomirljivijem tonu. Opor je ovo sport... Kasnije se pozdravljam sa svima i dok me neki pod dojmom nesreće i lošeg vremena pitaju "Je li ti to pametno?" dobro se oblačim i polako i pažljivo autoputom odlazim za Zagreb. Od oblaka ni traga, cesta je prazna i čista - najgora stvar koja mi se desila po povratku bilo je par kapi kiše. |
