Čovjek bi rekao da već dugo nisam vozio nikamo, pa se veselim kao malo dijete - ali, jock; ja se tako veselim zbog mojih intelektualnih sposobnosti! Jer; kako drugačije objasniti nezdravu činjenicu da sam se sinoć kroz kišu vratio nakon 12 dana vožnje, jutros malo osvježio Tenu i u podne se spremam na daljnji put...
Krećemo u dva ispred kluba; Tom nas vodi a ja se igram tail gunnera - nimalo se ne žalim, biti će to olakšanje nakon svih ovih dana vožnje na čelu kolone... od jednog bajka ;-). Idemo do Karlovca autoputom, i u ovoj prometnoj gužvi i krkljancu u kojem na otvorenom autoputu povremeno vozimo i 8 banki uz "mudro" klimanje glavom prisjećam se svih onih malih, praznih cesta kojima sam vozio ovih tjedana. Znam; i ovako je brže, ali je gušt vožnje otprilike kao da se voziš u tramvaju...
Malo zastajemo na Turnju i saznajemo da će nam se Koprivničanci pridružiti tek u samom Kninu - bio je plan da se nađemo ovdje, ali uskladiti bajkere je nemoguća misija; raspršimo se k'o rakova djeca. Nema beda, nastavljamo magistralom preko Slunja i Plitvica - cesta je i dalje zakrčena, pretičemo gdje i kako možemo - nekima se to sviđa, a nekima baš i ne.
Držeći začelje u nekoliko navrata obavljam svoju dužnost; zaustavljam aute koji bi nas htjeli preticati, a jasno je da ne mogu bez ulaska u našu kolonu. No, negdje kod Korenice ofucani stariji bijeli BMW - kojeg sam već dvaput stopao i pokazivao mu da ne može naprijed progurava se i ulazi nam u kolonu! Adrenalin mi skače i već krećem za njim, Tom plane baš kao i ja i počne se naguravati s njim po cesti - no ipak hladimo glave i puštamo ga; samo on i ja smo sami na bajkovima, ostali imaju suvozačice, i nije da bi baš bilo neke koristi da mu sad idemo razbijati retrovizore... Kasnije Tom veli da su bili neki rumunjski cigani i da su se usrali ko grlice kad smo krenuli na njih - ja im nisam vidio face.
|