Zmayski z Brega landra naokolo

27.05.2010., četvrtak

Grad na četiri... ceste!

No, dosta seksualnih aluzija! Riječ je, naravno, o Karolinskoj cesti; Karolini, prvoj - i dugo vremena jedinoj - cesti koja je spojila središnju Hrvatsku i Primorje. Građena je za Karla VI (sina Leopolda I; onog koji je pogubio Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana - tek toliko da se orijentiramo u vremenu - nikad im to nismo oprostili, jelda), 1726 godine, dakle u Austrougarskoj monarhiji.
Podno Dubovca, nedaleko stare karlovačke bolnice danas je kružni tok gdje počinju - i račvaju se - starija Karolina i mlađa Luizijana. Luizijana odlazi desno, Marmontovom alejom ka Netretiću, a Karolina lijevo, Primorskom, pod sam Dubovac.
Karolina je pravi razlog gospodarskog procvata Karlovca u 18. stoljeću - i uvjetovala polagano pretvaranje Gorskog kotara iz nenastanjenog i pustog predjela u hrvatsku Švicu.
Roba se do Karlovca dovozila Kupom, brodovima, kojih je bilo toliko da se s jedne obale na dugu moglo prijeći preskačući s jedne te korablje na drugu. Dovozile su u grad žito, med, stoku, drvo i ostale proizvode Posavine, a odvozile ribu, ulje, sol i vino pristigle na kolima iz Primorja. Tek je željeznica, sagrađena mnogo kasnije poništila tu važnost Karlovca kao trgovačkog središta.
Četiri su Karlovačke rijeke, to svi znaju; Kupa, Korana, Mrežnica i Dobra. Zajebanti vele da je rijeka pet; ovdje izvire i rijeka Piva. Karlovačkog piva ;-). No, četiri su i stare Karlovačke ceste. Luizijana - do Rijeke; najnovija, ne prejakih nagiba, široka, uvijek prohodna - i u današnje doba kad mnogi koriste autocestu ostaje krasna prometnica. Jozefina - prema Senju; dobra, ugodna - dok ne zapuše bura po njenim serpentinama. Rudolfina - slabo poznata a prekrasna cesta, nedavno obnovljena, zavojita - preko Ogulina, podno Kleka i Samarskih stijena, do Novog Vinodolskog. I, moj današnji izbor, Karolina. Vrlo zavojita i strma (14 i 16 postotni usponi nisu rijetkost), mjestimično nelogična, zimi potpuno neprohodna, uska i zahtjevna, na mnogo mjesta opasna - kako zbog strmina i leda, tako i zbog razbojnika. Mislim, onda, jednom... znam se ja izgubiti malo u vremenu.
- 09:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.