Zmayski z Brega landra naokolo
| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
15.05.2010., subota
U Bleiburg, taj olovni grad
Nomen est omen; ime je znak, govorili su stari latini. Svaku stvar njeno ime određuje - što možeš očekivati od grada olova nego da te tamo dočeka olovo. Vruće olovo iz puščanih cijevi. U slavu i na spomen ubijenim Hrvatima pred 65 godina - danas idemo na ovo skromno hodočašće, mi bajkeri, u našem stilu.Pola tri ujutro je i palim Tenu, odlazim pred klub pridružiti se Veteranima koji su noć proveli u našim prostorima. Nekima od njih je ovo već pola puta do Bleiburga. U Sesvetama zastajem na semaforu, pored mene se zaustavlja mečka puna dječaka koji se vraćaju sa noćnog provoda. Duga kosa mi vijori ispod kacige i oni trube, spuštaju prozore, fućkaju i - skrivaju lica rukama kad podignem vizir kacige i otkrijem bradatu facu. He, he... Obilaznicom kroz jutro koje se lagano budi odlazimo do Plitvica, na veliko okupljanje bratskih klubova; tu se formira prava karavana. Novog klubkolegu i frenda Iveka po prvi put vidim s bojama - red je da plati rundu! Nisam ni znao, nick mu je Deda... Oko pola šest, nakon kavice i ranojutarnjih razgovora i dogovora palimo dalje, obilaznicom, prema Zaboku. Sad nas već ima pedesetak motora; mogu samo zamišljati koliko će nas se nakupiti do Austrije. Jutro počinje suho, ali na sjeveru se gomilaju oblaci i većina ljudi oblači kabanice. Meni se ne da; imam zimsku, vodonepropusnu obleku i mislim da tih par kapi lagane kišice (kako je predviđam) neću ni osjetiti. Aha, pametno. :-( |
