Istom cestom kojom smo došli vraćamo se prema Dubrovniku. Na prolasku kroz Župu primjećujem da nam se želi priključiti neki bajker na Hondi Dominatoru njemačkih rega. Lagano usporavam i puštam ga da se ubaci ispred mene. Zastajemo nakon mosta "Franja Tuđmana" (he, he; što ćete, takav način mijenjanja osobnog imena je nama kontinentalcima smiješan; zamislite da ja Đanija nazovem Johnny! Dobio bih po nosu ;-). Sa Dominatora silazi gospodin u godinama; govorimo engleski (jer je moj njemački više nego nedostatan). Zove se Walther i na moje iznenađenje, član je MK Dvije Rote! Pa, ispada da sam ja ovdje veći stranac od njega! Želi nam se pridružiti na putu; super, imati ću priliku malo razgovarati s svjetskim putnikom; sad je vozio Italijom i Albanijom, a bio je na bajku i u Africi; sigurno ima zanimljivih priča i neobičnih iskustava. Osim Honde, ima i Harlija; Dyna.
Novinarka iz Dubrovnika me pita tko je "vođa čopora". Nije da me vrijeđa, ali mi nismo ovdje zbog divlje i neobuzdane vožnje, nismo neki buntovnici bez razloga. Mislim da nas taj naziv ne opisuje dobro.
|