Zmayski z Brega landra naokolo

13.11.2009., petak

Jug 2 na krajnjem jugu Hrvatske

Vozim bez zaustavljanja do samog kraja autoputa, kod Ravče, pa se preko Vrgorca se spuštam u Opuzen. Sati i kilometri lete; vrijeme je za novo tankanje, i nakon malog zalogaja i protezanja nogu opet krećem i bez zaustavljanja palim do Dubrovnika i Župe Dubrovačke. U sumrak sam u Župi, raspitujem se na benzinskoj - nitko ne zna gdje je sastanak, niti su viđali motore danas. Odmaram i čekam, pomalo premišljam da li da jednostavno podignem šator ako se nitko ne pojavi. Smucam se po Župi, zavirujem i u Kupare ali ne nalazim nikoga - i napokon vidim usamljeni bajk kako dolazi u Župu - vije trobojnicu; taj je sigurno došao na karavnu! S veseljem upoznajem Otrova iz MK Osijek; spustio se preko Bosne. Kojih sat vremena pričamo i uspoređujemo ratne puteve i doživljaje - i saznajem da poznaje mog bratića Španjolu; a kako i ne bi kad su obojca vršnjaci s Juga 2, i branitelji! Fakat; koga god da sretneš, ukoliko dovoljno dugo pričaš ustanovit ćete da imate zajedničkog poznanika!
I najzad, negdje oko sedam, kroz noć nam se u Župu spuštaju Korkyra ridersi! Pridružujemo im se i odlazimo do moto kluba - tamo je gdje sam i mislo da bi mogao biti, u Kuparima! Tu nas fino i srdačno dočekuju, uz pivu i grah. Upoznajem se sa škvadrom s Korčule i iz Župe - tu je i Nikša koji me podsjeća kako je imao bliski susret s jednom našom haubicom kada smo odlazili s položaja kod Osojnika na kraju rata; u parkiranu haubicu prikopčanu na kamion se njegova rodica zaletjela u stojadinu, bez kočenja - u kotač haubice od 155mm! Nikša je bio suvozač i sav se razbio; lice, koljeno... pokazuje mi ožiljke a ja se prisjećam tih davnih dana od prije 15 godina; da me nije to spomenuo, potpuno bih zaboravio na taj nesretni sudar.
Tu je još jedan putnik izdaleka; Zlatko iz Celja; i sa njim se dobro kužim. Polako se razvija razgovor i poznanstvo u dobroj atmosferi - ali ja sam krepan; vozio sam 650 km danas. Već oko 10 sati nedaleko ulaza u klub podižem šator.
Kratka noćna šetnja pred san mi pokazuje što propuštamo u preosvijetljenim gradovima; kad mi se oči priviknu na tamu nadamnom se proteže beskrajno zvijezdano nebo, bez oblaka. Sutra nas čeka lijep, vedar dan.
Uvlačim se u vreću, u uha stavljam čepiće protiv buke (većina škvadre veselo i dalje tulumari; oni su danas prošli kratak put, kojih 150 km) - i u blaženom snu provodim noć.

- 15:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30