Zmayski z Brega landra naokolo

06.05.2009., srijeda

Ivanščica "na brzaka"

Prije dva dana u popodnevnoj vožnji prošao sam cestom s južne strane Ivanščice; od Budinščine preko Belca za Zlatar. Primjetio sam i znak koji pokazuje "Ivanščica" i odlučio se vratiti kad budem imao cijeli dan slobodan. Malo sam pročeprkao po kartama na Internetu, ustanovio da postoji cesta preko Ivanščice na sjevernu stranu (aha, postoji, ali...) i krenuo preko Sljemena i Stubaka preko Donje Subice za Bedekovčinu. između Stubice i Bedekovčine je "skrivena" mala lokalna cesta, šumovita, uska, bregovita i zavojita - baš meni po volji. Cesta preko Belca je vrlo zabavna - nema puno sela ni prometa pa se može i brzo voziti, dinamična i promjenjljiva - sad se spušta niz livade pa se penje u šumu.
No, dolazim do odvojka za Ivanščicu, koji se brzo pretvara u makadam. Šumska cesta je dobro položena, no makadam je rastresit, i dok uz brijeg pod solidnom brzinom ide stabilno i čvrsto, znam da će nizbrdo biti druga pjesma - ali ja idem prijeko; što me briga za spuštanje! Pred prilaz samom hrptu dolazim do planinarskog doma - ima veliku natkrivenu terasu naprijed i sklonište na tavanu, izvor vode 100 m. dalje u šumi - pravo mjesto za prenoćiti. Nastavljam ravno i makadam brzo postaje blatni kolotrag za traktore, dubok po pola metra, i prati strmi uspon. To je teren za cross motore, ne za velike i teške adventure bajkove poput moje Tene! Vraćam se i pokušavam odvojkom; cesta je zemljana i blatna, ali nije strma i prati teren. Iza malog prijevoja nailazim na zavoj sa srušenim stablom, usporavam i u pokušaju da ga izbjegnem odem na rub staze - blato i trava popuštaju i jednostavno bočno propadnem u vododerinu punu bilja! Otklizao sam se skupa sa motorom ("Neću te pustiti!!!") koja dva metra nizbrdo u to blatište. Da ne duljim; čitav sam sat izvlačio 250 kg motora iz te grabe! Kad sam napokon bio vani vidio sam kako mi se iz grabe smije moja želja da taj dan pređem na drugu stranu Ivanščice. Ostala je unutra. Bio sam sav slomljen i sva mi je ambicija bila vratiti se do doma i oprati blato i znoj sa sebe. Prilikom propadanja u grabu sam nožnom kočnicom zapeo za stijenu - svinula se kao da je od gume. Povratak je bio dobrih 20-30 km/h sporiji od pristupa - Tena nije imala stražnju kočnicu a ja sam bio sav slomljen od hrvanja u grabi.Tako je Ivanščica "na brzaka" završila sa mnom. Do neke druge prilike...
- 14:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.