Od Podsuseda sam krenuo za Kerestinec - htio sam mu prići s istoka i nastaviti na zapad jer sam uvijek kroz njega prolazio samo u smjeru sjever - jug; od Svete Nedjelje k Rakovom potoku. Napipao sam i taj put preko Rakovice i od Samobora krenuo preko Samoborskog gorja.
Kako mi je cesta preko Ruda i Plešivice dobro poznata, pošao sam u "avanturu" traženja novih cesta i pravaca. Prvi pokušaj je bio preko Slanog dola - kraj je šumovit i brdovit, cesta zavojita i zanimljiva, ali od Slanog dola ne vodi dalje, kažu lokalni stanovnici. Tu sam "obavio" i svoj četvrti pad ove godine; na strmom asfaltnom putu nizbrdo pri skretanju pod kojih 120° sam previdio sipinu na cesti, prednji je kotač iako zakrenut nastavio ravno, motor je pljusnuo nadesno - u smjeru zavoja - a ja sam zaplivao par metara po asfaltu. To je bio tako besprijekoran pad da nisam ni dlanove odrao - rukavice sam skinuo jer mi je bilo vruće. Praksa čini majstora :-/ Ha, ha.
Vratio sam se na cestu prema Lipovcu, i ponovo istraživački skrenuo prema Slapnici i Dragonošu - i opet završio pred šumskim putom, za kojeg ponovo lokalci vele da ne vodi nikamo. Vraćam se i krećem za Lipovac gdje nakon prijevoja Vrata cesta postaje dobro održavani makadam i uz krasne poglede prema Crnoj Mlaki se spušta prema Jastrebarskom i priključuje na cestu koja se spušta s Plešivice.
|