DA SAM JA NETKO

DA SAM JA NETKO

Odmah bi zaustavila rat u Ukrajini.

Odmah bi vratila raseljene Ukrajince domovima.

Odmah bi vratila ruske novake/regrute majkama.

Odmah bi ukinula cenzuru informacijama u Rusiji.

Odmah bi poradila na poboljšanju uslova rada u Hrvatskoj.

Odmah bi poradila na povratku u Hrvatsku naših iseljenih. posebno mojih unuka.


Da nabrojim sve što bi trebalo promijeniti, trebalo bi puno papira, pa ću se na ovome zaustaviti.

Kako su djelomična inspiracija za gornji tekst bili “Indeksi” navest ću njihove prelijepe stihove.


Svim majkama bi izbrisao bore
Učinio da očevi ih vole
Davnu ljubav da im vrate
i da mirno žive svoje sate
Da sam ja netko

Oznake: Osobno

ŠTO PISATI NA BLOGU?

ŠTO PISATI NA BLOGU?

Kako početi pisati blog?
Prvo se treba odlučiti, a zatim se registrirati

Ja sam odlučila pisati i registrirati se sa 85 g. Zvuči ludo, i iako ne znam prosječnu dob onih koji se odluče za blogopis, pretpostavljam, većina je mlađa od dvadeset godina.

Pa zašto je onda, bakica, ušla u ovu avanturu. Ima više razloga.

Jedan je, podijeliti interes o zagađivanju planeta hiperprodukcijom nerazgradive odjeće, koja je nakon odbacivanja jedan od najvećih zagađivača. To je bila preokupacija eko modom

Drugi, ne manje važan razlog je neslaganje dobnom diskriminacijom.

Naše društvo je sklono mišljenju da starija populacija teško slijedi zahtjeve novih medija.
Da budem iskrena, nije baš ni bilo jednostavno. Umirala sam od straha otvoriti stranicu za pisanje posta, a prijenos fotografija bila je kvantna fizika.

Inače, mene nitko ne zove bakica, nego samo baka. To si ja sama tepam, svjesna da se bakica ne postaje rođenjem unuka.
“Bakica” se mora zaslužiti bavljenjem unucima. Zaposlena baka, nikad kod kuće, ostaje samo baka.

A sada što pisat.
Teme kao ekomoda, putopisi, životinje, rat, izbjeglice, kuhanje i drugo, već sam
potrošila.

Da se napiše interesantan post iz svakodnevnog života, mora se interesantno živjeti.

Primjer su postovi koji opisuje “cool “ mjesta i “cool” zbivanja u našoj okolini.

Treba uzbudljivo živjeti i o tome pisati.

Bakica je malo deficitarna u tom pogledu.

Postoji i problem mobilnosti, uz obvezu korištenja invalidskih kolica.

Bojim se da smo kao društvo, u odnosu na invaliditet malo “staromodni”

Invaliditet nas može pogoditi iz raznih razloga, kao bolest ili prometna nesreća.

Nije se lako s tim pomiriti, iako oni koji te probleme nemaju to ne razumiju, ili se samo prave da ne razumiju.

Eto, bakici to nije bezbolno. Trebalo joj je skoro 2 god. da se odvaži na izlazak, Sada uživa u urnebesnim izlascima na kavu. Možda bude inspiracija i za koji post.





.

Oznake: Osobno

PRESLATKI ANTE

PRESLATKI ANTE

Nisam mogla odoljeti, a da sa vama ne podijelim ove neviđeno dražesne fotografije malog Ante.

Nisam imala pojma što nam sve donosi ovo novo vrijeme. Nikad čula da ovako mala djeca već idu u SPA, na plivanje, masažu i inu uživanciju. Koje blaženstvo i ushit na faci malog dečka. Samo što nije i samostalno proplivao.

Stvarno mu je lijepo, a nije ni čudo, kad ga je još i Papa Franjo blagoslovio u maminu trbuhu.


Sa grižnjom savjesti, sjećam se, kako sam moje dijete / ah, kada je to bilo/, ostavljala nepoznatim osobama i odlazila raditi. Bila su takva vremena, a drugo nismo ni znali.
Sa današnjim iskustvom, vjerojatno bi našla neko drugo rješenje.

Oznake: Osobno

ZA STARIJE OD 50

ZA STARIJE OD 50

/HPD Zagreb-Matica/



Nije vic ali
Jedna zanimljiva priča
... koju možda samo stariji od 50 mogu razumjeti. Mlađi mogu pokušati.
Osveta "starije" generacije:
Na blagajni supermarketa gospođa u godinama traži plastičnu vrećicu da stavi ono što je kupila.
Blagajnica joj predbaci da plastična vrećica nije ekološki u redu:
- Vaša generacija ne razumije ekološki pokret. Sada mladi plaćaju za vašu generaciju koja je uništila sve izvore!
Predstavnica "starije" generacije ljubazno reče blagajnici:
- Žao mi je, u moje vrijeme nije bilo ekološkog pokreta...
Da, - reče blagajnica - vaša generacija nije uopće brinula o zaštiti okoliša!
Ipak malo uzrujana, "starija" gospođa započne priču:
- U moje vrijeme smo vraćali prazne flaše od mlijeka, mineralne, piva i vina u trgovinu koja ih je vraćala u tvornice, koje su ih prale i u njih ponovo ulijevale mlijeko, vodu, vino, pivo. Flaše su bile reciklirane, a mi nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!
U moje vrijeme smo se penjali po stepenicama.
Nije bilo pokretnih kao danas, a bilo je i vrlo malo liftova. Nismo, da bismo prešli kilometar-dva, uzimali automobil, već smo uzimali bicikl ili išli pješke, a da nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!
Nismo znali za pelene za jednokratnu upotrebu; prale smo pelene, a rublje smo sušile na konopu razvučenom između stabala ili kuća. Nismo niti znale da ima mašina za sušenje rublja od 3000 wati. Naše rublje sušila je sunčana i energija vjetra. Krpali smo odjeću koja je išla od djeteta do djeteta, nije bilo odlagališta niti skupljanja za preprodaju.
Imali smo po jedan radio i TV (eventualno) u kući, ne u svakoj sobi po jedan. Televizor je imao ekran kao kutija za pizzu, ne kao danas ekran veličine Švicarske.
Imali smo sat na ručno navijanje, a u kuhinji smo sve radile ručno, ne s današnjim gadgetima koji pojedu struje više nego ju elektrana Krško može proizvesti.
Nismo imali električne samohodajuće mašine za šišanje trave. Stara, dobra kosa, koju je trebalo ručno nabrusiti, je bila sasvim dobra! Radile smo fizički i nismo trebale ići u klubove za mršavljenje i trčati po pokretnoj traci koja troši struju...
Imali smo eventualno jedan telefon u kući, a danas ga svaka šuša nosi u džepu. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...
Vodu smo pili iz pipe ili iz cisterne, iz ruke ili iz staklene čaše, ne iz plastične flaše kojih ima po ulicama bačenih na milijune.
Pisali smo tintom iz flašice iz koje smo punili nalivpero, a ne s kemijskim olovkama koje se bacaju nakon upotrebe.
Naši su se muževi brijali s žiletima koji su trajali, a ne s današnjim koji se bacaju nakon svake upotrebe. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...
Ljudi su se vozili autobusom, vlakom, a djeca su išla u školu pješke ili na biciklu, a ne kao danas autom mama ili tata servisa.
Nosili smo iste torbe u školu kroz cijelo školovanje, a ne kao danas jednu godinu Miki Maus, drugu Šiljo, treću Pajo Patak, itd.
Naše su knjige služile drugoj, trećoj, četvrtoj generaciji, a vi svake godine kupujete nove za što treba posjeći šume i šume.
Prema tome, ne s….. više o toj vašoj brizi za ekologiju!
U duhu naprijed navedenog, nemojte ni slučajno ispisivati ovaj tekst.
Budimo ekološki osviješteni!
Ali svakako je dopušteno proslijediti ga drugima radi znanja i ravnanja!
Pozdrav generacijo!

Oznake: Osobno