KAFIĆ NAŠ SVAGDAŠNJI

KAFIĆ NAŠ SVAGDAŠNJI




Kafići su naš stil života.

Njihov broj je toliko povećan, da bi samo za obilazak kvartovskih kafića
trebalo poprilično vremena.

Ranije smo imali gostione u kojima se je pila turska kava, imali smo, i još imamo kavane, ali kafić je kafić.

To nije mjesto gdje se na brzaka popije kava.
To je mjesto gdje se druži uz šalicu kave, razgovara o politici i svim ostalim mogućim i nemogućim temama, gleda nogometne utakmice i kritizira izbornika.

Svaki kafić ima i svoje stalne goste. Oni se razlikuju . Mlade, koji još nerijetko žive sa roditeljima pa se tako u kafićima međusobno druže, penziće koji imaju nešto drugačije teme za razgovor, a nerijetko i osobe određenih profesija, kao odvjetnike u blizini sudova itd

Kafić bi se mogao usporediti se engleskim pubom u kojem se svakodnevno druži uz piće.
Ipak, ima razlika između kafića i puba.
U pubu se prvenstveno poslužuje piće, a u kafiću prvenstveno kava, iako se u kafiću može naručiti alkoholno ili bezalkoholno piće.

Ponuda kave postaje raznovrsna, pa treba vremena da se snađemo.
Kvaliteta kave ovisi prvenstveno o kvaliteti sirovine, a onda o pripremi.
Može se naručit kavu i bez kofeina, dužu, kraću, s mlijekom/šlagom ili bez. Može cappuccino, macchiato, s okusom vanilije, čokolade,a čak i Kopi Luwak od izmeta posebne mačke, cijena koje se je kretala oko Kn. 550,00

Lično, rijetko idem u kafić, idem uglavnom onda kada imam interesantnog sugovornika.
Sa suprugom mogu razgovarati i kod kuće.








Volim kavu, ali najviše, kad ju u rano jutro skuham sama, a od koje zamiriši stan.

Nemam previše istomišljenika.
Velik dio populacije ide na kavu u kafić.
Tu spada i moj suprug. I naš pas ima svoje mjesto u kafiću.

Oznake: kafići