28

utorak

lipanj

2022

KUHARICA TETE LINE I POKOJI ZAGREBAČKI ŠTIKLEC

KUHARICA TETE LINE I POKOJI ZAGREBAČKI ŠTIKLEC

















Svojevremeno smo među knjigama pronašli dosta neuglednu bilježnicu.
No, pokazalo se je da je bilježnica “malo obiteljsko blago”

Bilježnica je , rukom pisana kuharica gospođe Line. Gospođa Lina je imala lijepi rukopis, a pisala je još običnom tintom i perom. Pisana je prije 113 godina.

Gospođa Lina, je bila sestra bake mog supruga.

Živjela je sa suprugom, šnajderom/krojačem/ iz Ilice na zagrebačkom Antunovcu,

Bio je to život domaćica, koje su u Zagrebu zvali milostiva uz standardni pozdrav “Ljubim ruke”

Pretpostavljam da je gospođa Lina imala još kuharica, a da su joj recepti koje si je ručno napisala, bili najdraži.
Recepti su razna jela, od mesnih jela, salata, kolača itd.
Po meni su impresivne torte, egzotičnih naziva, od kojih ću sigurno probati nešto ispeći.
Recepti su pisani na njemačkom jeziku.Bilo je to vrijeme,kada se je u Zagrebu, u nekim kućama, još govorilo njemački

Da bi spremila svoje odabrane recepte, gospođa Lina, je 12.03.1909 g.
nabavila bilježnicu u knjižari Rob.Ferd. Auer u Ilici 16.
Rob. Ferd. Auer bio je poznati nakladnik i knjižar i jedan od protagonista “ Prve hrvatske moderne”
Bio je i otac secesijskog slikara Roberta Auera
Knjižaru Auer, čak ni ja nisam vidjela.

Nama je kultna knjižara bila Kugli u Ilici 30.
U knjižari su se osim kupnje knjiga održavali sastanci, promocije,druženja , izložbe i drugo.
Vlasnik knjižare bio je Stjepan Kugli rođen u Novom Sadu, a umro u Zagrebu 1915 g.
Zanat je izučio u Beču, a po povratku u Zagreb, radio je kao pomoćnik u knjižari Hartman, koji je istu kupio od Ljudevita Gaja.
Kugli je knjižaru otkupio od Hartmana i zajedno sa Deutschom vodio do svoje smrti. Knjižaru su naslijedila djeca, a u Zagrebu je bila uzrečica “Idemo kod Kuglia”
Stjepan Kugli bio je važna osoba u našem kulturnom okruženju čak i u 20 stoljeću.Bio je promicatelj hrvatske kulture u svijetu, a tiskao je skoro sva djela hrvatskih književnih velikana, druge polovine 19 st.
Danas više nema Kuglia,
Ne Idemo više “kod Kuglia”, nego po krpice u prodavaonicu odjeće.

Tako nas je teta Lina od kulinarskih recepata dovela do Auera i Kuglia, a ja ću pokušati ispeći neki kolač iz njene kuharice.

Odabir je najjednostavnija bazlamača.
Razlog je, što je kolač brzo gotov, a zbog visokih temperatura treba izbjegavati kuhinju
Također mi se sviđa naziv kolača, a koji dolazi još pod nazivima, zlevka, uljevuša itd. Pretpostavka je da ime dolazi od turske riječi bazlamac.
To je jeftin, svakodnevni kolač skromnih ljudi.
Radi se pretežno od kukuruznog brašna s raznim dodacima, kao sir, voće,vrhnje, marmelade i slično.



Oznake: kuhanje

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.