"Dobar vam dan, dajte jaja van" - parola (uzvik, povik, stihovi - kako vam drago) uz koji maškare na Liburnijskom području na pusni ponedjeljak kreću u pobiranje (skupljanje) jaja u svom mjestu. Naravno, u obzir ne dolaze samo jaja. Novac je i te kako poželjan.

Tradicija pobiranja jaja brižno se njeguje u manjim mjestima. osobito selima. Svi se domaćini i domaćice koji ne sudjeluju u skupljanju ozbiljno pripremaju kako bi dostojno dočekali "pobirače". Na veliko se kuha, peče, toči...... Ipak treba dočekati veliku skupinu ljudi. Nekada ih bude i preko stotine. Na kraju dana jajari naprave inventuru sakupljenog. Poljane, malo mjesto u zaleđu Ičića (koje je pak malo mjesto pored Opatije ako postoji netko tko nije čuo) na kraju jajarskog dana ima feštu u oštariji (gostioni) svog mjesta gdje se konzumira sakupljeno.

U Opatiji je to malo drugačije. Mali, ali ipak - grad. A u gradovima ipak ne postoji toijko zajedništvo kao na selu ili jako malim mjestima. Mi smo kao djeca sakupljali jaja po našoj i po okolnim ulicama. To su bile male skupine (barem u našem kvartu). Sakupilo bi se dosta jaja, nešto malo novaca, naranče, jabuke, možda koji slatkiš. I to smo onda dijelili između sebe i nosili kući.

Prije nekoliko dana se u jednoj se lokalnoj grupi na fejsu poveo razgovor o tome kako nam se lako može desiti da se u Opatiji zatare stara dobra užanca pobiranja jaja. i kako to ne smijemo dopustiti. Danas nisam mogla ići raditi jer me zgrabio išijas. Ali nije svako zlo za zlo jer sam se imala priliku osvjedočiti kako za to ipak nema bojazni.

Srce mi je veliko kao kuća!