I tako smo vam moja kćer i ja u subotu išle na Sjeverni Velebit. Reklama ili ne, ali svima koji se žele okušati u planinarenju toplo preporučam agenciju Fantasia Travel i izlet Premužićeva staza i uvala Zavratnica. Direktorica agencije velika je zaljubljenica u Velebit, rekla bih čak da je njime i opsjednuta. U svakom slučaju, vrlo profesionalno i odgovorno organizirano i odrađeno. Dio Premužićeve staze koji smo mi prešli slovi kao najmanje zahtjevan dio, ali nije baš mačji kašalj i nešto kondicije ipak morate imati.

Do zadnjeg časa bilo je neizvjesno hoće li uopće izlet biti održan zbog loše vremenske prognoze. Srećom, vrijeme nas je ipak poslužilo, a to što smo dio puta uz ozbiljnu grmljavinu u daljini bježali pred kišom (da, sustigla nas je) samo je dodalo još malo uzbuđenja i dodatnu navalu adrenalina cijeloj priči. Nisam mogla uz ono crno nebo u daljini i zloguku grmljavinu a da se ne prisjetim Gospodara Prste na, hobita, Mordora...

Prije polaska zet je komentirao: " Nemojte da HGSS piše smiješne komentare o vama". Kažu da su punice vještice, ali ne znam baš tko ovdje copra jer umalo mu se proročanstvo obistinilo. Jer što se desi kad ofca umisli da je divokoza? Ugane gležanj! Na livadi. Na ravnom. Malo nesmotrenosti, malo loše sreće, ne baš najprikladnija obuća i eto sranja.

Kad smo već kod neprikladne obuće..... Fun fact: HGSS na Velebitu nikada nije spašavala niti jednu osobu češke nacionalnosti, a kamo li još u japankama. Ali zato Amere u japankama jesu. I to u snijegu!

Što se mog ranjavanja tiče, nisam htjela zetu dati gušta pa sam stoički izdržala čitavu dionicu, plus još cca 3 km Zavratnice pride. Ales cuzamen oko 16 kilometrića, ako ne i malo više, a ja sam se skrkačila negdje na dvije trećine puta od Zavižana prema domu Alan.

Dosta priče, evo fotki: