Nisam baš neki tip za modni blog, ali za gastro sam kao stvorena. Istinaibog, fotke mi baš nisu reprezentativne, ali ako svaka šuša može imati "umjetnički" video uradak (tipa Sevke, Tine Katalinić ili kako se već preziva) može i Wind izigravati malo Ugarkovićku i naštancati koji receptić.

U điru su takođe i falše diplome, tuđe intelektualno vlasništvo, plagiranje i prepisivanje pa ću tako ja jedan recept maznuti sama sebi. S fejsare, naravno.

Daklem, ljeto stiže (valjda će stići jednog dana i valjda će to netko reći ovoj kišurini koja ne prestaje padati u Primorju), kile su se natukle preko zime pa je većina ženskadije na razno raznim kurama, dijetama i sličnim stvarima za koje se nadamo da će nam preko noći istopiti salo.

Oopsie kruh = optimistički pokušaj da se od tri namirnice pokuša napraviti nešto što može glumiti pecivo ili podlogu za pizzu za sve nas koji smo na proteinskim dijetama i ugljikohidratima smo objavili rat do istrebljenja.

Pa kaže ovako:Tri jaja. KOKOŠJA, ofkors. Razdvojiti bjelanjke od onog žutog za koje seru i lažu da će vas ubiti kolesterolom. Bjelanjke malo posoliti i istući u čvrst snijeg, po mogućnosti zamišljati kako mlatite muža/ svekrvu/šefa/sve od navedenog. U žumanjke uvaliti 100 g ABC sira (originalni recept). Prevedeno na moj jezik to znači barem 250 g jer tko je vidio držati se oriđiđi recepta. Uvaliti i pol žličice onog bijelog praha za dizanje. PECILNOG, bog nas očuvaj, na što su oni pomislili. Jako pažljivo umiješati žutu smjesu u bijelu, jos pažljivije nego što priopćavate mužu da ste kupile 315-u torbu koja ide uz 315-te cipele. Hrpice smjese stavljajte na lim obložen pek papirom jer ako ga ne obložite grdno ćete se zajebati kao jedna koju nećemo imenovati. Pecite na 150 stupnjeva 24 min, 59 sekundi i 1 stotinku. Ova jedna stotinka je presudna. Ok, serem, u pičku materinu ne date se zajebati.... A ovo je navodno zbilja važno: kad se ohladi spremiti u neki preskupi taperver ili slično precijenjeno plastično sranje koje se kao hermetički zatvara i ostaviti da odstoji do drugog dana. Ako ne možete toliko čekati (kao jedna koju i jopet necemo imenovati) dio smjese stavite u silikonske kalupiće za mafine i ispecite. Nemate silikonske kalupiće? Ne vucite me za prljavu jezičinu.... A sto ću vam ja...onda se spremite na spominjanje rodnog mjesta meni, mafinima, sebi, vagi (jer vaga je uvijek kriva za sve, osobito za to što zbog nje sad radite dijetalne paždroće umjesto da mrknete burek kod "Braće"). Pa onda te mafine možete odmah proždrijeti, ali sjetite se prvo da ih izvadite iz kalupica za boga miloga. Eto. Pis of kejk.

Update: nakon upozorenja blogerice koja se dobro opekla (nećemo je imenovati, hahahahahahahaha) molim da uđe u zapisnik da sam ovaj recept našla na najmanje dvadeset mjesta na internetu. Hoćeš forumi, hoćeš Coolinarika, hoćeš portali o zdravoj prehrani.... Mislim da je oriđiđi recept iz knjige koju je objavila Anita Šupe. Otkud je ona nabavila recept ne znam (ali sudeći po nazivu ne bi rekla da ga je ona smislila). Kako bilo da bilo, ja sam izvor navela i zaštitila svoje masno, debelo dupe. Uostalom, trebala bi ja tražiti novce za reklamu recepta. Ipak sam ja nekakav blogerski selebriti, jelte?