Moji obožavatelji i sljedbenici znaju da mi je Pape udomio galeba. Oni koji ne znaju očito ne padaju u afan na sam spomen mog lika i djela pa stoga nisu ni dostojni objašnjavanja.

Evo kako stvari stoje s galebićem (koji je na najboljem putu da preraste kokoš i dosegne veličinu manje tuke).

Pape mu je nadjenuo ime Jonatan. Čuj menei: nadjenuo. Odmah mi pada na pamet punjena pečena kokoš i slične delicije. A i koji je meni kurac da se odjednom štreberski izražavam. Sad kad sam opsovala odmah sam došla k sebi.

Što radi Jonatan u svom apartmanu na verandi: kao i svako mladunče, jede, sere, spava, igra se, proizvodi čudne zvukove. Ne nužno tim redoslijedom. Isprva (opet ja....) ga je ćaća hranio ribom. Sirovom. Smrad je bio nepodnošljiv. Onda je počeo kuhati ribu, ali svejedno, riba je riba. Sad smo prešli na pseću hranu. Što se sranja tiče, barem je prestao srati tamo gdje spava.

Ima dečko i bazenčić pa kao penzić u njemu toća noge i podapire se. A tek kad se igra..... najviše voli potezati za sobom tamno plavu plastičnu škovaceru. Što je škovacera? A guglajte ako ne znate bem vas lijene.

Počeo je momak laganini širiti krila i zagrijavati motore pa nam se sve čini da će uskoro iz udomiteljskog gnijezda u bijeli svijet. Što svi nestrpljivo čekamo. I starom je već dopizdilo čistiti govna za Jonatanom. Dosta je da čisti za četrneestogodišnjom Beom (nije tica, kuja je). A znamo svi kakva je galebova sraćka. To izgrize sve oko sebe, čista kiselina. A znam, bit će nam žao kad ode. Ipak, to je divlja životinja i mjesto joj je u prirodi (tj u onome što je od nje ostalo). Stari je skinuo žicu za sušenje robe da mladac slučajno ne polomi krila kad se odluči otisnuti u novi život. Na sve Pape misli.

Meni je najsmješnije kako Jonatan stoji u svom bazenu postojano kano klisurina i meditira zatvorenih očiju. Onda osjeti da ga promatram pa otvori jedno oko i počne nekako postrance polako uzmicati i toliko me podozrivo gleda i tako oprezno hoda... a hod....pravi montipajtonovski, dušu dao za Ministarstvo Smiješnog Hoda. Kako to opisati.... kao da pokušavate hodati dostojanstveno s perajama na nogama i to postrance.

Što se zvukova tiče.... Stari ga "odgaja" i komunicira s njim uz pomoć nekih čudnih zvižduka. Toliko je vješt u oponašanju galebovskog glasanja da će svi misliti da su Jonatana odgojiili - kosovi (ili ča bi mi Primorci rekli - kosići) jer Joni već zviždi kao pravi kos par ekselans.

Je li bila medvjeđa usluga pokupiti mladog galebića s ceste pokazat će vrijeme. Mi se toplo nadamo da nije i da neće biti po onoj "put u pakao je popoločen dobrim namjerama".

Fotke ćete dobiti ako mi se bude dalo dići debelo dupe i otići u prizemlje na foto sešn.

Update: ma kako bi mogla svoje vjerne obožavatelje ostaviti na cjedilu..... Nisam uspjela snimiti hod, ali sam snimila bliski susret Jonatana i moje lovačke zvijeri, a osim našeg cerekanja i mojih bljezgarenja imate priliku čuti i legendarni Papetov "gelebov zvižduk".

Za početak dvije fotke.