Došlo doba za naš tradicionalni pohod u Istru. Što se tiče sela Velići, od lani se ništa nije promijenilo. Osim našeg voznog parka (malo kurčenja nije na odmet čisto da dušmani pate).



Before....



After....



Moja frendica je prava pravcata cura sa sela. A nikad u životu nije vidjela GLISTU! Pa se čudila ovom prizoru k'o pura dreku (ovaj izraz pokupila sam od naše blogerice Suzette i nikako da mi dosadi).



Ovo mi se jako dopalo:



Nakon vještice u 206-ici i disco kugle u 207-ici sjetih se mog starog dobrog vražića srećonoše iz moje stare Fieste koja me vjerno služila punih osam godina.



Kao što znaju svi koji redovito prate ovaj moj blog (da, da, ima i takvih) prije nekoliko godina uveli smo običaj da nakon opskrbe vinčinom malo istražujemo milu nam Istru. Jer žalosno je strani turisti poznaju Istru bolje od mene. Ove godine odlučili smo svratiti u Oprtalj.

Bilo kuda firma svuda. Ali moram priznati da mi je drago vidjeti naše buseve kad sam negdje dalje od Opatije.



Ekologija



Ova tri kontejnera podsjetila su me na jednu, a recimo - anegdotu. A zapravo je i smiješno i žalosno i tako tipično za Hrvatsku. Prije par godina nakeljilo tako tri ovakva kontejnera ispred opatijske tržnice. I ljudi su uredno razvrstavali smeće. A onda je došao "Komunalac" sa jednim jedinim smetlarskim kamionom i ispraznio sva tri kontejnera u taj isti jedan jedini kamion. Toliko o razvrstavanju otpada. Nadam se da su u Istri ekološki osvješteniji.







Kad smo došli do ovoga sjetila sam se da sam zapravo već bila u Oprtlju prije par godina kad smo išli na sindikalac u Novigrad. Eeeeeee..... stari se.......još malo pa ću morati nositi ogrlicu s adresom ili će me morati dati čipirati.













Naravno, ništa bez birtije...







I sad neka mi netko kaže da Istra nije obećana zemlja. Pa u tom Oprtlju hrana raste iz kamena!



I to bi bilo to. Čiča miča, gotova priča.