Znam, znam, obećala sam nastavak posta o opatijskom šetalištu. Ali po ovakvoj pasjoj vrućini ljepše će nam biti da malo skoknemo do Gorskog Kotara. Točnije, do Mrkoplja. Još točnije, do sela Tuk.

Kad god nekud putujem izbjegavam auto puteve i brze ceste. Dugo već nisam prošla starom cestom prema Gorskom Kotaru. Prije skretanja za Mrkopalj zaustavili smo se na vidikovcu blizu Lokava da malo bacimo pogled na Lokvarsko jezero.






Znate li onu pjesmicu "kućica u cvijeću, trava oko nje...."











A ovo me pak oborilo s nogu:





Kantarion (mnogima poznatiji pod nazivom gospina trava) i stolisnik suše se za čaj



Iako sam prava pravcata gradska cura sanjam o jednom ovakvom preslatkom vrtiću



I sve skupa uokvireno jednostavnom drvenom ogradom i prekrasnim mladim jelkama




Bea se držala prilično dostojanstveno, baš kao što se priliči jedno dobro držećoj psećoj dami u poodmaklim godinama.



A Boni se načisto izbezumila. Jurcala je gore-dolje, njuškala i zavirivala u svaki kutak, hrabro i srčano "čuvala kuću" lajući na rijetke prolaznike i druge pse, nagarila mačku.... A moja izjava da su westići psi koji su uzgojeni da bi se koristili u lovu izazvala je salve smijeha i sveopću zajebanciju na tu temu čitav dan. I zato sada koristim jednom za svagda priliku da svima koji se sprdaju na taj račun začepim gubicu slijedećim citatom:" Zapadno škotski bijeli terijer je nastao iz sličnih razloga kao i silihemski terijer. Željeli su imati bijelog lovca, koji bi se razlikovao od lisice ili jazavčara, da ga lovac slučajno ne ustrjeli. TERIJERI su prije bili lovački psi jamari i štakoraši za tamanjenje štakora po lukama, skladištima, farmama, itd., a danas su pretežno kućni psi. Stalno su u pokretu, živahni, oštri.
- ERDEL TERIJER, NJEMAČKI LOVNI TERIJER, FOKSTERIJER, IRSKI PLAVI TERIJER, JORKŠIRSKI TERIJER, ZAPADNOŠKOTSKI BIJELI TERIJER, STAFORDSKI TERIJER, BULTERIJER."

Evo lovca krvoločnog



Nismo imali prilike provjeriti lovačke sposobnosti moga ćuke. Namjera nam je bila prošetati do tri kilometra udaljene Matić Poljane, ali stari ima problema s koljenom, a nonšalantna izjava naših domaćina da im se medvjedi (osobito ženke s mladuncima) svako toliko približavaju kući nekako nam je tu namjeru stavila u drugi plan. Ipak, malo smo prošvrljali okolicom tako da sada slijedi nastava iz prirode i društva. Više prirode, manje društva.

Na ovu šljvu uredno se pentraju medvjedi i ostavljaju tragove kandži kao svojevrsni potpis - međed was here



Ribiz



Crni ribiz



Čičak



Stolisnik



Broćika



Gospina trava (znam Bugi, još nisam na "ti" s fotićem.... mlada sam... naučit ću)



Ljiljan?



Moderne vikendice u starinskom autohtonom stilu, vješto ukomponirane u prostor





Uvijek mora biti nečeg što kvari ugođaj.....



Malo krajolika.....



Teško je bilo za povjerovati domaćinima da se eto baš jučer naveče morali naložiti vatru jer je bilo prehladno i kako se noću pokrivaju poplunom od perja i još povrh toga dekom. Ipak, negdje oko 20.30 prilčno je zašljivilo. Sreća da sam ja praktična žena pa sam ponjela i džemper.

Slijedeći put moram ići na tu Matić Poljanu bez obzira na međede.