Evo, već treću godinu za redom bila ja u Padovi na blagdan sv. Ante. I što je tu čudno, pitate se vi..... pa eto, možda je malo neobično da jedna deklarirana ateistica uredno svake godine ide na hodočašće. Ja bih to samo pripisala mojoj velikoj ljubavi za skitnjom. Oni koji se sjećaju mog posta iz 2009. (barem se nadam da imam jednog do dva vjernog obožavatelja koji i zapamti ponešto od napisanog) pomislit će: koji kurac je opet tamo išla kad je prošli put praktički popljuvala i Padovu i talijanski turizam i sve redom. Pa eto, vjerovali ili ne, ja sam jedna od onih čija je deviza da ljudima (pa i gradovima) treba pružiti i drugu šansu. Ako baš zagusti i treću.

Za naj naj vjernije kojima se da ponovo čitati evo linka

I tako, eto mene opet u Padovi. Prošle godine za ljubav kolegici vjernici zaista smo najviše vremena provele po crkvama i bazilikama pa sam tako pogledala i te famozne relikvije (ako se dobro sjećam radilo se o jeziku , o čeljusti i o nećem trećem što sam zaboravila). Ove godine vidim da je kolegici malo splasnuo vjerski, a malo više se rasplamsao šopingoholičarski zanos. A ja sam odlučila da ću Padovi dati i treću šansu jer nije me baš previše očarala.

Ja vam inače Italiju strašno volim. I nekako kad kažeš - Padova to zvuči baš onako nekako otmjeno i gospodski s jednom finom patinom. Neobičan je to grad. Možda ne legne na prvu loptu (očito niti na drugu ni treću). Ne znam hoću li uspjeti objasniti, nekako u zadnje vrijeme nisam od prevelikih riječi. Evo, kad gledam fotke koje sam snimila sve to vrlo šarmantno i primamljivo izgleda. Ali ruku na srce, fotke i jesu strateški snimane da bi čim ljepše ispale. Jedna je putnica u autobusu ovako komentirala: "Imam osjećaj kao da su na ulilcama samo turisti i sirotinja, a oni finiji i bolje situirani kao da izbjegavaju centar na ovaj blagdan jer grad djeluje sablasno pusto." Ja sam pak stekla dojam da se Padova sastoji od industrijske zone, poslovne zone s modernim futurističkim zgradama i jednog oooooooogromnog bezličnog i beživotnog predgrađa koje djeluje totalno pusto. Stara jezgra Padove zapravo je prilično mala za jedan tako veliki grad. Po meni, Padova je jedno veliko predgrađe.

Jednostavno ne mogu vjerovati da je to - to. Najvjerovatnije sam vidjela tek jedan mali djelić tog višestoljetnog grada, ali - gdje je k vragu ostatak stare jezgre?! Nadam se da ću jednog dana imati priliku obići Padovu autom i u društvu nekoga tko u njoj živi, radi ili studira.

Osim toga, grad djeluje i poprilično hladno i ne previše srdačno. Pričali su mi o tom sjevernjačkom kontinentalnom hladnom temperamentu, ali za mene su valjda svi Talijani redom brbljavi i onako nekako južnjački mediteranski tipovi.

Ako mislite da sam ja kritična što ćete tek reći na komentar moje frendice: "Teška ciganija". Kad bi trebala sažeti dojam o Padovi u jednu rečenicu rekla bih da je to nekad davno grad gospode i intelektualaca koji je preuzela sirotinja. Čistoća i nije na nekoj visini, a glavna šaka u oko su nakaradni i grozni štandovi koji nagrđuju najljepši dio Padove - Prato della Valle. Ponavljam, fotkala sam tako da se čim manje vidi ta grozota, a čim više rijeka (strahovito prljava, Mrtvi Kanal je bistri potok u odnosu na Brentu) i park s kipovima.










Nisam ni znala kako imam pametan mobitel. Inače mi je na zaslonu fotka Dubrovnika (tvornička postavka). Kad smo došli u Italiju ne samo da je automatski promijenio fotku u sliku tornja u Pisi već je tu i natpis Wind. Nek se zna čiji je mobitel :)



Iako sam rekla da neću više dolaziti u skorije vrijeme možda ipak dam Padovi i četvrtu šansu jer uspjela sam naći i par sasvim zgodnih ulica sa zanimljivim zgradama:





Kao Venezia....









Malo najvećih znamenitosti: crkva svetog Ante, bazilika svete Justine, Donatellov spomenik....







U katedrali (valjda je katedrala, ne znam stoluju li biskupi u sv. Justini ili u sv. Anti, a kažu da se katedralom smije zvati samo ona crkva u kojoj stoluju biskupi) sv. Ante zabranjeno je fotografiranje, ali nitko ne jebe pol posto tu zabranu. Stoga, evo vam par ilegalnih fotki:





U bazilici koliko sam vidjela fotkanje nije zabranjeno:





Prosjaci na svakom koraku.



Malo fotki klope za gurmane. Premda moram priznati da ovaj kolač nije ništa posebno. Običan biskvit. Kupila ga preklani pa ove godine nisam ponovila grešku. Radije sam uzela tati malo amaretta.



Jadna pizza se u posljednje vrijeme pojavljuje u svim mogućim, a bogme i nekim nemogućim oblicima. Tako imamo osim standardne pizze i pizza sendviče, pizzette, pazite ovo- pizza burek (preporučujem izbjegavati u širokom luku). I kad sam već mislila da je sve već viđeno eto ti pizza korneta! Ilitiga pizza konusa za one koji picajzlasto prevode doslovno.



Ovo su neke divovske puslice. Vjerovatno imaju milion kalorija i ne gine vam par karijesa.



I za kraj malo interesantnih ljudi i živina:









Baš me zanima hoće li me i dogodine nagovoriti da odemo......