-Moždani?; -Ne Vanja, ali imao sam dva dva moždana;-O, jadan ti tako mlad, a dva moždana.To je moja najčešća konverzacija sa trgovcima .Ma. kakav jedan moždani, ja sam dobio duplu dozu; malo me i živciraju ti pogledi sa sto uputnika u zraku.
Prvo su govorili:-Vidi malog brzo je vozio i nastradao.Posjedujem jedino sobni bicikl.Zatvoriš oči on te vozi gdje hoćeš; naravno brzinom kojom hoćeš. Četverokotačna prijevozna sredstva trenuutno su za mene totalno besmislena; eto im svima.., ja se vozim, bez ikakve šanse da pređem u naredno vrijemekoji metar( mislim na sobni bicikl; kilometar sat mi je otpao). Nadam se da bi jednog dana opet mogao voziti auto neki automatic, radi svojih kćeri najviše, polako doći će i do toga.
Stigle su mi ortoze, pa izgledam sa njima ko Robocop. Da se odem sa njima prošetati do trgovine.Slijedeći dan bi bio u crnoj kronici .Nosim ih samo po noći J., da ne plašim ljude, lakše mi je sam sebe plašit.
„Vrati se doma, skuvala san ti pašta šutu!“, vratio sam se kući, nakon mjesec dana rada u tuzemstvu, naravno na crnjaka; ne ulazi u benificirani radni staž.
Nije me dočekala pašta šuta, nego očerupana roda , čaplja ili što već( simbol Slavonskog Broda).Razvlačili su me dobrano u Krapinskim toplicama.
Zadovoljan sam ; socijalizirao sam se.Više nisam spiljski čovjek, počeo sam bolje pričati. Čak me ljudi i kuže, više nego ja sam sebe
Za pohvalu svakako, samo govor u toplicama nisam vježbao( laprdanje mi je urođeno)
Fizijatar se iznenadio kad me vidio- O, Vanja ti dižeš lijevo stopalo u hodu;.-Ma ja ustvari levitiram, samo se drugima čini da hodam-.
Dr . Bakran mi je napisao toliko terapija; da je fizijatrica nakon pomne analize, zaključila da toga više od pola nema u Brodu.
Opet rastava, ovog puta od fizoterapeuta koji me dvije godine vježbao.
Rastave mi idu, bar kod fizioterapeuta, to je već četvrta ili peta( prestao sam brojati).
Fizijatrica me uputila u bolnicu.To je i dobro imam 10 min hoda.Tek sam počeo sa terapijama valjda znaju što rade…-Uskoro neće biti fora biti fizioterapeut u mome gradu ako nisi vježbao samnom
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com