Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

utorak, 30.10.2012.

Ruanda ili Somalija

Mi hočemo u Europu; ma koju Europu, Hrvatska se treba pripojiti Ruandi ili Somaliji, jer u takvo okruženje pripadamo.
Jučer je trebalo biti ročište, naravno sutkinja je imala prečeg posla, pa se nije pojavila.Džabe se nadati i iščekivati.Pravdu?Ima li je?Zakon?Tko se toga još drži?Da li imam kakva očekivanja? Sjebali su mi zdravlje,živjet ću koliko treba da dokažem da i za pravednu Hrvatsku ima šanse...
Uvijek kad se nadam, završi totalno drugačije.Nisam se nadao jučer presudi, ali sam mislio, da gospoda sudci odrađuju svoj posao, ali ne, opet sam se zajebao!

30.10.2012. u 08:39 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.10.2012.

Sude mi!

Uf, što se više bliži to ročište sve me više hvata nervoza. Opet će vjerovatno sud odrediti vještačenje, a to treba platiti.Mi para nemamo ni pod razno kod na vlada suša!Pogotovo u mome novčaniku.., koji znam otprilike gdje je.
Tekući , žiro račun šta je to? Meni su to potpune nepoznanice, a ona supermoderna kartica što ide u bankomat mi je davna prošlost,
Poštar mi je zakon on mi donosi osobnu invalidninu.Ne znam zašto se suda bojim: ponekad imam osjećaj da sude meni, a ja sam žrtva jednog brodskog šupka!

25.10.2012. u 09:52 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.10.2012.

Krapinske toplice

Još davno sam pisao da trebam ići u Krapinske toplice.Tamo idemo 5.11, ako sakupimo novaca za injekcije botulina koje mi trebaju davati u lijevu šaku da popusti taj spazam. Stalno prebirem po zubima i koncima koji strše iz njih, dr je danas rekao da će sami otpasti.29.10 imam ročište, opet me traže odvjetnici hrpe dokumentacije, koda sam ja kriv.Ako nastavim ovim tempom slati dokumentaciju, spis će mi biti debel ko Sanaderov.
Pokušavam odvjetnicima objasniti da mene ne zanima nikakva renta, već samo odšteta za 7 mj. bolnice i sva sranja koja sam prošao i prolazim.Naravno zanima me odšteta u visini koju zakon propisuje..
Sad tek vidim koliko sam imao tzv prijatelja, koji više i ne pitaju za mene; koda sam pokopan davno..Ljudi pričaju o nekoj empatiji, humanosti, ali toga već dugo nema kod nas.Svaka čast izuzecima koji su rijetkost!

22.10.2012. u 15:51 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.10.2012.

8 komada- mamicu mu!

Evo mene danas sam se vratio sa prve linije fronte.Gubitci su veliki, osam palih za ideale.
Stavio sam još dvije operacije na svoj konto."Otvorite usta što više možete, danas čemo riješiti desnu stranu".U tome trenutku i od straha lijeva noga mi je počela se nekontrolirano tresti.Odjednom se pojavila neka zelena krpa na mojoj glavi sa otvorom na ustima.:"Zinite jako sad čemo Vam dati injekcije protiv bolova".Kad je ubo prvu desno gore, dobio sam osjećaj da se počinjem gušiti.Počeo sam se derati, a bruke, žena mi je bila u blizini.Odjednom sam osjetio hladna klješta u svojim ustima i napade panike u toj lijevoj nozi, koja se već ionako tresla.Nakon otprilike 20 minuta rekao mi je dr :"Sad zagrizite"-Pomislio sam koji kurac da zagrizem kad sam postao imun na tjelesnu bol, zagrizao sam nekakav tampon.
U prvom naletu četiri su pala,tu noć mi je išla obilato krv iz usta.
Slijedeće jutro u viziti dr mi je rekao danas čemo dovršit posao i tako je bilo
Ista priča samo drugi sudinici,samo je sa lijeve strane palo pet komada.Drugi put sam bio hrabrijii iskusniji.Žrtve od 8 komada, srećom većinom korjena su velike, ali uz regrupriranje bit će nadoknađene!
Eto došao sam jutros kući!
Izvadio mi je 8 komada mamicu mu!

18.10.2012. u 16:23 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 10.10.2012.

Lupocet

Tri dana viroze svakome dosta, pa i meni.Opet sam imao temperature, pa mi je lupocet bio najbolji saveznik. Kako to već ide kod mene uplašio sam se da me opet napao endokarditis.Nije ovaj puta bio on, statistički bi ušao u anale da me dva puta napadne bakterija koja u prosjeku napada oko 3 čovjeka na 100 tisuća ljudi.
Usput sam zarazio ženu i stariju kčer, tako da one sad boluju!Srećom mlađa kćer nije zaražena ona samo kiše...

10.10.2012. u 12:25 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.10.2012.

coca-cola

Pio sam Coca-Colu, prekjučer i sinoć sam toliko kašljao, da je mislim više neću piti.Naravno kako to ide kod mene pojavila mi se temp.Valjda ću preživjeti tu colu, stvarno nemam sreće!Već mi je dosta tih boleština i bolnica.Pobjedit ću ta sva sranja od bolesti, radi svojih cura koje obožavam!

07.10.2012. u 11:06 • 0 KomentaraPrint#

petak, 05.10.2012.

Bljak

Idem 12.10 na mjeso koje najviše volim, na vađenje zubi!Jedan, dva, tri..., koliko će mi izvaditi?Koda je to bitno.Uf, kad se sjetim stolice za vađenje zuba i tufera koje naguraju u usta poslje vađenja, mogu napisati jedino bljak!
Ne znam koji mi je to više boravak u bolnici prestao sam brojati.Još mi tabane nisu operirali.Borim se ja sa tim glupim bolestima, valjda će više odustati od mene.

05.10.2012. u 16:04 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 02.10.2012.

Zubi

ZZZZ, moram ići kod zubara, da mi izvadi dva korjena od zuba.Od zuba sam i dobio tu svoju bolest, tj. bakteriju.
Ali kod mene ništa nije jednostavno, pa ni to.Pijem tablete protiv zgrušavanja krvi i moram biti na antibiotiku prije vađenja da mi se opet ne pojavi ta šugava bakterija, koja obožava moje srce i mozak.Još je taj zub sa lijeve strane, pa kad daju injekciju, ta ionako defektna strana će utrnuti.
Uf što ne volim doktore ni zubare!

02.10.2012. u 09:22 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.10.2012.

Duhovi i ja!

Ležati na intezivnoj je prekrasno, bude uzbudljivo gledaš oživljavanja, u kojima nikog ne ožive.Smrznem se samo kad se sjetim svog ležanja i zurenja u staklo.
Svašta se vidi u tome staklu.Jednog dana sam tako prije skoro tri godine zvao svoju ženu da dođe na intezivnu."Ljudi iza mene hodaju po nebu!", mislio sam da su to duhovi sa intezivne, koji levitiraju.Supruga mi je rekla:"Pa to nisu duhovi, to su radnici koji hodaju po krovu zgrade koju rade!", a koji sam luđak. Baš mi je soba gledala na to gradilište, pa sam ja vidio odraze.Danas više nema ni moje sobe na intezivnoj, preuređen je taj odjel. Ta zgrada je gotova i kad prolazim pored nje nasmijem se i sjetim se svog "paranormalnog" iskustva

01.10.2012. u 09:35 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo