Uz 100. obljetnicu rođenja učitelja Karla Petra

petak, 07.07.2017.

Nije mi poznato da li je nekom učitelju na širem daruvarskom području podignut neki spomenik pa ispada da ga nitko od njih nije zaslužio, njima je namijenjena drugačija nagrada - zaborav. To što su mnogi cijeli život posvetili obrazovanju mladih naraštaja i bili nositelji kulturnog života u svojim sredinama, vjerojatno se smatra nečim normalnim, kao obaveza za koju su bili plaćeni. Iako je među njima bilo i brojnih stradalnika u ratnim sukobima vođenim u prošlosti, mnogih odvedenih u logore u kojima su često bez suđenja izgubili živote, ipak su ostali nepoznati. Time su pod tepihom ostale stotine prosvjetara koji su, od prvog daruvarskog pučkoškolskog učitelja Josipa Blage do današnjih dana, odgajali mlade naraštaje i time pridonijeli tome što su mnogi od njih kasnije postali učitelji, profesori, inžinjeri, liječnici, znanstvenici…Svakako, nisu zaboravljeni samo učitelji koji su radili u osnovnoškolskom obrazovanju, nego i na daruvarskim srednjim školama, iako je ta brojka nepoznatih ovdje osjetno manja.
Danas bih se prisjetio Karla Petra, učitelja, jer sam slučajno naišao na podatak da se rodio prije 100 godina. Rođen je iste godine kao moj otac, bio je običan čovjek, uostalom takvi su u većini bili i mnogi drugi učitelji.
Rodio se 1917. godine u Hercegovcu u poznatoj obitelji Petr koja je do današnjih dana ostavila dubok trag u tom mjestu, iako je većina njenih članova nakon Drugog svjetskog rata reemigrirala u Čehoslovačku.
U Hercegovcu su prije Drugog svjetskog rata razlikovali mlinarske i kovačke članove obitelji Petr. Iako se radi o dvojici braće, ipak je svaka obitelj u gospodarstvu bila zasebna proizvodna jedinica. Karlo Petr spadao je u kovačku obitelj, bio je najmlađi, sedmo dijete ove obitelji. Nakon završene osnovne škole u Hercegovcu i Daruvaru, nastavio je školovanje za učiteljsko zvanje, najprije u Pakracu, a dovršio ga u Zagrebu.
Nakon što je stekao učiteljsko zvanje 1939. godine, dobio je prvo radno učiteljsko mjesto u Borovu, gdje je predavao u Batovoj školi učenicima čeških roditelja koji su radili u tom poznatom obućarskom pogonu.
Njegova je nesreća bila u tome što je u najboljim godinama njegova života izbio Drugi svjetski rat. Nakon što se zbog ratnih okolnosti ugasila njegova škola u Borovu, bio je premješten u selo Ruškovac na garešničkom području. Za njega je to bilo dobro rješenje jer je bio bliže svojoj obitelji u Hercegovcu. Ljudi su ga brzo zavoljeli, iako mu ratne prilike nisu dozvolile da razvije pun kulturni život u novoj sredini. Njegovo učiteljsko zvanje nije mu pomoglo da izbjegne regrutaciju za vojne potrebe. Ljudi njegovih godina bili su poželjni u ratu pa se našao najprije u domobranskoj službi. Njegova školska sprema mu je pripomogla da radi u intendantskoj službi. U drugoj polovici 1944. godine već se mogao nazrijeti ishod rata. Mnogi su domobrani prelazili u partizanske postrojbe pa se i Karlo Petr našao u Čehoslovačkoj brigady Jan Žižka z Trocnova.
U kolovozu 1944. godine borci ove brigade boravili su u Brestovcu. Karlo se smjestio u rodbinskoj obitelji gostioničara Čuchnila, bio sretan što je dobio dijete u braku s Blaženkom Klimpl iz Donjeg Daruvara. Tada se, u malo čudnim okolnostima, dogodio nesretan slučaj u kojem je Karlo Petr izgubio život. Silazeći stepenicama s tavana Čuchnilove obiteljske kuće, nehotice je zapeo za okidač automata i tom prilikom izgubio život.
Dogodilo se to nedaleko moje rodne kuće. Ja sam tada imao godinu dana pa se ne sjećam tog događaja. Zanimljivo je da ga se dobro sjeća moj stariji brat koji je tada imao četiri godine. Po prirodi bio je radoznao, glumio je „junaka“ i skupljao patrone koje su ostale nakon borbi ili isprobavanja naoružanja. Tako se našao i među brojnim radoznalcima koji su hrlili prema obitelji Čuchnil da vide što se to tamo dogodilo. Ovaj je puta navedeni „heroj“ zbog zatečenog prizora izgubio volju za daljnje ratovanje. Prvi puta je vidio mrtvog vojnika pa je psihičke probleme zbog viđenog prizora nosio godinama.
Zbog nemogućnosti da Karlo Petr bude pokopan u rodnom selu u Hercegovcu, bio je najprije pokopan u Brestovcu. Tek nakon završetka rata njegovi ostaci su uz sve vojne počasti preneseni (na slici) na groblje u Hercegovac.
Učitelj Karlo Petr izgubio je život u 27. godini života. Njegova supruga Blaženka Petr Klimpl je nakon rata reemigrirala u Čehoslovačku. Tamo je kasnije zasnovala novu obitelj, ali je nastavila obilaziti grob svog prvog supruga.

Sudbinu Karla Petra sigurno dijeli na stotine drugih učitelja, one su različite, ali s istim ishodom. Svima njima je namijenjen zaborav.

07.07.2017. u 21:38 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	srpanj, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Priče iz prošlosti

petak, 07.07.2017.

Uz 100. obljetnicu rođenja učitelja Karla Petra

Opis bloga

Linkovi

Brojač

Pretraživač