srijeda, 14.06.2017.
LATKOVIĆ RADOVAN (13. IV. 1917.- 2004.)
U Daruvaru se prije 100 godina rodio jedan poznati novinar i publicist. S obzirom da je njegov život prožet i političkim radom, teško ga je predstaviti javnosti bez čitanja svega onoga što je ostalo u njegovoj pisanoj ostavštini. Ipak se može reći da je u njegovom životu mogu razlikovati tri različita razdoblja koja su bila prepuna mnogih podataka o njegovom radu. Prvo je razdoblje trajalo do početka Drugog svjetskog rata, drugo ono vezano za ratna zbivanja(1941.-1945.) i treće ono nakon 1945. godine.
Božidar Latković, Ljeposlav Perinić, Milan Rakovac (Vjekoslav Paver), Radovan Latković, Žarko Domljan, Milan Blažeković, Ivo Rojnica.
Zbog nemogućnosti da se valorizira njegov cjelovit rad, u ovom prikazu su samo osnovni enciklopedijski podaci o njemu.
I ovom prilikom ukazujem na jedan propust Daruvarčana. Dr. Latković se u zadnjim godinama života jednim pismom javio na jednu daruvarsku adresu. Nisam vidio to pismo, čuo sam za njega, ali je sigurno da nije došlo u najbolje ruke. Ja sam tada savjetovao da mu se napiše odgovor, da se pokuša od njega doznati da li je sačuvao neke dokumente ili uspomene vezane za Daruvar. Sumnjam, da je takvo pismo bilo odaslano pa sve nade, da bi se nešto doznalo o Daruvaru ovim putom, otišlo u grob zajedno s pokojnikom.
Radovan Latković rodio se 13. travnja 1917. godine u Daruvaru. Bio je sin odvjetnika dr. Matije Latkovića i majke Jelke, rođene Seitz. Prve četiri razreda osnovne škole i četiri razreda niže gimnazije završio je u Daruvaru. Daljnje gimnazijsko školovanje nastavio je u Zagrebu. Bio je suosnivač Srednjoškolskog pododbora Matice hrvatske i prvi njen predsjednik. Već kao srednjoškolac djelovao je u katoličkom i nacionalističkom pokretu hrvatske mladeži. Maturirao je 1936. godine Jedno vrijeme, 1938./1939. godine, studirao je u Parizu. Zatim(1939) se vraća ponovo u Zagreb i postao predsjednik Sveučilišnog pododbora Matice hrvatske u Zagrebu. Bio je i predsjednik Kluba slušača prava na Sveučilištu u Zagrebu.
Zbog svojeg političkog rada s jednim dijelom svojih istomišljenika bio je 1940. uhićen i bez sudske odluke zatočen u lepoglavskoj kaznionici.
Nakon proglašenja NDH imenovan je ravnateljem Krugovalne postaje Zagreb, a u siječnji 1942. postavljen za upravitelja tek osnovanog zavoda za krugovalnu službu. U tom je svojstvu sudjelovao na više skupova ove službe, kao npr. na konferenciji Union Internationale de Radiodifusion – Geneve, održanoj u lipnju 1944. godine u Lausannei uz sudjelovanje predstavnika 11 europskih država.
Domovinu je napustio 5. svibnja 1945. godine, kod Lavamunda se bijegom spasio od izručenja jugoslavenskim vlastima te nakon nekoliko mjeseci boravka u Austriji na poziv K. Draganovića odlazi u Rim. U Rimu je 1947. doktorirao na vatikanskom sveučilištu s tezom iz ustavnog prava. Iste je godine odselio u Argentinu gdje se bavio poduzetništvom. Godine 1954. osnovao je poduzeće za montiranje uredskih prostorija koje je vodio do umirovljenja 1982. godine. Bio je djelotvoran u hrvatskoj dijaspori: 1956 pridružuje se osnivačima Hrvatsko- argentinskog kulturnog kluba u kojem je izabran za predsjednika (1969/71. ); 1960. godine bio je suosnivač Hrvatsko-latinoameričkog kulturnog instituta i biran za njegovog predsjednika ( 1965. i 1984. ). Bio je ujedno član uredničkog odbora časopisa Studia Croatica, a od 1984. i njegov glavni urednik. Kao član Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) od 1974. izabran je za sabornika V. sabora (1984.), te za predsjednika iduća tri sabora HNV-a. Surađivao je u brojnim publikacijama u domovini i dijaspori, posebno u Hrvatskoj reviji.
Dr. Radovan Latković umro je u Buenos Airesu 2004. godine, ali u nekim zapisima navode se i druge godine njegove smrti (2002. i 2003.).
14.06.2017. u 10:40 •
0
Komentara •
Print •
#