True food kitchen by Monika

Istanbul je najveći grad u Turskoj, ima preko 13 milijuna ljudi, zapravo ima oko 15 miljuna ali ih dosta nije prijavljeno. Nalazi se u Bosforskom tjesnacu i obuhvaća prirodnu luku Zlatni rog. Istanbul je grad na dva kontinenta, jedan dio se nalazi u Aziji, a drugi u Europi. Smatra se da on ipak pripada Europi.
Grand Bazaar i Egyptian Bazaar su pazari koje morate posjetiti ako dolazite u Istanbul. Na Grand Bazaaru ima preko 4000 malih trgovina, robe, torbi, nakita, začina, čajeva, marama, mislim nema čega nema, on je i jedan od razloga što ću se tamo uskoro vratiti. Egyptian Bazaar je isto tako pazar sa tisuće malih trgovina u tim ulicama se lako možete pogubiti, pa prije nego uđete zapamtite neke orijentacijske točke, na koji ulaz ste ušli i kako se zove, zapamtite dućane, jer svaki dućan izgleda jednako to je jedini način da se ne izgubite. Pravi doživljaj ćete upotpuniti ako se cjenkate na pazaru, tako sam ja uspjela sniziti cijene za dvije torbe i cipele za nećakinju. Ljudi su jako dragi, ljubazni i naravno popustljivi što se tiče cijena. Doživite Istanbul u punom ruhu, izlazite u ulične restorane, plešite onako kako cigani sviraju, jedite onoliko koliko vam organizam dopušta, jer hrana ima je mrak. Zavidim im na njihovoj gastronomiji, raznolikosti jela i uživanju u hrani. Evo neka od jela koja bi Vam preporučila da pojedete: voćne meze, povrtne i mesne meze. Meze su mali zalogaji kao u Španjolskoj što imate tapase, u Turskoj su to meze, svaki zalogaj je posebno začinjen i pripremljen, u svakoj školjci vas nešto iznenadi, marinirani inčuni sa chiliom, slani sir u crvenoj paprici, to uglavnom poslužuju ujutro, pa imate cigarilose od sira, odlični su, to se jede stalno. Rade ručno tijesto u koje motaju sir, i na kraju dobije oblik cigare. Predlažem da probate humus, humus je i tursko i libanonsko jelo, to je namaz od slanutka, tahini paste, malo češnjaka, limunovog soka i maslinovog ulja, samo ću reći preukusno i zdravo.
Turci u svojoj kuhinji koriste puno patliđana i paprike, piju uglavnom čaj, a ne tursku kavu kao što smo mi mislili . Piju čaj od jabuke i cimeta, u malim staklenim čašama, popiju oko 15 čaša čaja dnevno. Probajte salatu s patliđanima, rajčicama i chiliom, prženi špinat s pinjolima, tursku grah salatu, salatu od naranče, luka i maslina, rolice od marelica i mrkve u umaku od mente i jogurta, ribane pržene tikvice, salatu od krumpira sa feta sirom i rajčicama, salatu od artičoka i boba, bamiju ili ženske prste tako ih zovu zbog izgleda, s umakom od limuna i crvene paprike, pileću jetricu s pinjolima i lješnjacima itd.
Za piće uzmite sok od rajčice ili sok koji rade na ulici od šipka, imaju posebne uređaje za cijeđenje, uz kebab popijte ajran, jogurt koji se pije sa par zrna soli, uz večeru preporučam turska vina ili tursko pivo Efes;) Uživajte ...

Evo nekoliko fotografija s putovanja:

Sofra, inače ako niste čuli kultni bosanski restoran, postoje dva u Zagrebu mi smo išle u onaj novi u Green Goldu. Restoran se nalazi na katu centra, uređen u bosanskom štihu uz stihove Hanke Paldum i opuštenu atmosferu, poslužuje vas konobar u tradicionalnoj nošnji. Počele smo ja s Begovom čorbom, a Ive je jela krumpirušu. Begova čorba vam je zapravo varivo s bamijom, raznim drugim povrćem i piletinom, posluženo sa žlicom vrhnja, moram priznat da je bilo predivno servirano i slasno za prste polizati. Ivanina pita je bila ono baš, baš domaća pita, ručno rađeno tijesto, fino se osjeti papar, ma pita je bila avionska.

Madrid-Espana
Ako niste bili u Madridu, svakako otiđite, a ako ste bili nadam se da će vam moje fotografije probuditi lijepe uspomene, na grad flamenca i dobre spize.
Priča o Madridu počinje 852. Kada su Mauri izgradili utvrdu blizu rijeke Manzanares. Po španjolskim standardima grad je tek u pubertetu, nastao je nakon što su Feničani osnovali Cadiz i šest stoljeća nakon što su Rimljani sagradili Italicu blizu Seville.
Početkom osmog stoljeća maurska vojska iz sjeverne Afrike iskrcala se na Gibraltaru i u nekoliko godina osvojila veći dio Iberskog poluotoka. Mauri su osnovali nezavisni emirat sa sjedištem u Cordobi u južnoj Španjolskoj te su 852. Pod emirom Muhamedom I. izgradili utvrdu (alcazar) da zaštite sjeverni pristup Toledu: nalazila se na mjestu današnje kraljevske palače u Madridu. Oko utvrde koja se zvala Mayrit ( kasnije se preimenovala u Magerit i zatim u Madrid) kako je ostalo i do dan danas.
Madrid je poseban grad, grad koji ne spava, grad u kojem se na večeru izlazi iza 22h i gdje je stalno živo. Ljudi su nasmijani, veseli, uvijek u velikom društvu. Poznati su po tapas restoranima, a tapasi su zapravo mali zalogajčići hrane, razne kombinacije, koje se jedu uglavnom na šanku restorana ili s nogu. Imate dosta kombinacija ja sam provala nekoliko: krušćiće na kojima ima malo svinjetine, marmelade od marelice i karamelizirane kapule, pa imate male jegulje sa bijelim umakom to svi jedu, oni ih zovu Gulas, pa svakojake vrste sireva, ugl. kozjih i ovčjih , nekoliko vrsta maslina, neizostavna Chorizo kobasica, Na (tržnici) Mercado de San Miguel možete sve to kušati na jednom mjestu.
U restoranima i kafićima, se također poslužuje tapas, želite dec ili dva deca crnog vina, konobar vam uvijek otvara bocu od sedam deci i ulijeva. Vina su im bez konkurencije, od svih vina koje sam provala tokom putovanja, a provala sam ih dosta, Madrid me oborio s nogu. Možda je tu čak na mene ostavila dojam i ta usluga, ti fini konobari koji se prema ženama odnose kao damama, a prema muškarcima s poštovanjem . Takvu uslugu već dugo nisam doživjela,a znam da i ja radim u restoranu i jedem često po restoranima. Cijene vina se kreću od 10 eura do 50, ma i ovo od deset je sasvim ukusno, bijela vina su im isto jako kvalitetna, pitka i lagana. Ali ako volite crno vino, onda je Madrid pravo mjesto za počastiti svoje nepce. Crna vina imaju okus karamele, jagoda, čokolade, ne mogu vam riječima opisati onaj doživljaj kada ga stavite u usta, a osmijeh vam se složi od uha do uha. Neću više duljiti ali moram za sve čokoladoljubce spomenuti da se na svakom uglu nalaze čokolaterije, sa desertima i ručno rađenim vrućim čokoladama od kakao sjemenki .
Evo malo fotografija hrane ali i arhitekture, nadam se da sam Vam prenijela barem dio ugođaja;)

200g koprive (5kn)
1 gorgonzola sir
1 žlica soli
1 žlica papra
1 žlica galangala
1 žlica chilia
1 dl mlijeka
5 žlica maslinovog ulja
150 g riže
1 kocka maslaca
Prvo operete koprivu i skuhate je oko 10 minuta, procijedite je ali sačuvajte vodu u kojoj se kuhala, kad budete procjeđivali procijedite je nad nekim vrčom. Od te vode ste zapravo dobili čaj od koprive koji ima ljekovita svojstva o tome možete pročitati više ispod fotografija. Koprivi izrežite vrhove i stavite je u mikser. Usitnite je tako da napravite pesto s maslinovim uljem. Skuhajte rižu sa strane i samo ubacite mljevenu koprivu. Naribajte gorgonzolu, dodajte kocku maslaca i začine. Na kraju možete servirati sa par kriški limuna, kojeg možete iscijediti na rižoto, dati će poseban okus. To bi vam bilo to.
Jednostavno, jeftino i brzo.
Za pripremu ovog jela potrebno je: 25 min
Trošak: 20kn
Ovo su slike kako sam ja to danas radila, nadam se da će pomoći;) Uživajte

Danas ću vas upoznati sa jednim super začinom, kupila sam ga u Londonu, zove se Dhania Jeera prah.
To je prah od sjemenki korijandera i kumina, sa raznim kobinacijama drugih začina. Koristi se uglavnom u Indijskoj kuhinji i intezivnog je okusa. Dhania su zapravo sjemenke korijandera , a jeera su sjemenke kumina. Ako ga želite pripremiti kod kuće onda sjemenke prije no što ih sameljete malo popržite na tavi, zbog arome. Sjemenke korijandera brzo gube na okusu ako se prže na prevelikoj temperaturi, tako da preporučam da ih lagano popečete i u mužaru usitnite. Ovaj začin je poznat u Zapadnoj Indiji, koristi se kod pripreme povrća i carrya. Ja ga koristim sa piletinom i rižom najčešće, nekada ga volim staviti u salatu, malo samo po vrhu, također može se i po desertima stavljat, dobijete egzotičnu notu.
Shepherds Bush Market London
Ovo je tržnica na kojoj sam bila u Londonu, ljudi su srdačni i pristupačni, cijene povoljne, izbor velik, tržnica čak i nije prevelika tako da se nećete moći izgubiti, a ako se i to dogodi uvijek će vam netko pomoći. Tržnica se nalazi u blizini metroa, tj. 50 m od metro stanice koja se zove kao i tržnica. Na tržnici imate veliki izbor voća, povrća, orašastih plodova, ima i nekoliko ribarnica sa velikim izborom ribe, naći ćete za svakog ponešto u to budite sigurni. ;)

Lutanja...

Jutro je bilo ko stvoreno za istraživanje tržnice Dolac, svaki put kada se popnem uz one stepenice na trgu, shvatim da je to najljepša tržnica u Zagrebu. Ljudi su ljubazni pristupačni, dobro pamte, još bolje snižavaju cijene. Zato dragi moji tržnica tome i služi, pa preporučam da se cjenkate, dok još možete. Fiskalizacija će nas malo zafrknuti što se toga tiče.
Poslije Dolca kava sa društvom na Cvjetnom u Bavarije . Uživanje u suncu , upijanje tih zraka koje smo jaaako dugo čekali, savršeno. Što mi više treba u životu? Da da zaboravila sam reći napokon sam i ja posjetila novootvorenu trgovinu sa začinima : Harissa! Samo ću vam predložiti da odete, trgovina se nalazi u Masarikovoj ulici broj tri. Ako iti malo volite kuhati ili piti čajeve, dajte posjetite ih nećete se pokajti.

Medvjeđi luk

Stručak: 5 kn (tržnica Dolac)
Proljeće je, nemojte ga ni slučajno zaobići na tržnici. Ova samonikla biljka po ljekovitim svojstvima je slična češnjaku, imaju sličan okus i miris, dobra je kod problema sa lišajevima i reumom. Svi su dijelovi biljke jestivi - lukovice i listovi, te cvijeće i zeleni plodovi. Za jelo se listovi beru do cvatnje, uz napomenu da su najukusniji oni posve mladi, prije izbijanja cvjetne stapke. Svjež se može koristiti u salatama, a isto tako možete raditi umake za tjestenine, namaze za kruh, u kombinaciji sa svježim sirom rekla bih da rastura. Raste uglavno u šumama diljem Europe i u pojedinim dijelovima Azije. Hrvatski narodni nazivi su i crijemuš, srijemuš, divlji luk, šumski luk. Svaki dan mi je sve više jasno da je proljeće moje doba. Majka me rodila u četvrtom mjesecu, sigurno da i to ima utjecaja.
Recepte ću uskoro staviti kada smislim što ću s njim.

Danas sam odlučila ugostiti svoju dragu prijateljicu, sama sam u stanu već par dana, pa mi je čudno da kuham samo za sebe, tako da su mi gosti uvijek dobrodosli. Dakako nisam znala što ću kuhati, a ostalo mi je još šparoga koje sam morala potrošit, pa reko što ih ne bi i danas jela. Na kraju sam imala viška vremena pošto je prijateljica pogriješila tramvaj, pa sam je malo duže čekala. Odlučila sam se da joj ispečem i štrudel od jabuka. Nas dvije smo se super zabavile, pojele večeru i štrudel, popile par medica i bacile smo trač partiju. Jedna obična srijeda nije mogla proći bolje.
200g šparoga
300g piletine
200g riže
3 žlice šafrana
1 vrhnje za kuhanje
2 žlice maslinovog ulja
1 žlica papra
2 žlica soli
1 žlica chilia
1dl bijelog vina
1 kocka maslaca
Šparoge očistimo i prokuhamo, u odu u kojoj smo ih kuhali 10 minuta sačuvamo, možete je koristiti za temeljac. Rižu lagano popržimo u loncu na ulju i dolijevamo temeljac od šparoga, sve dok se riža dovoljno ne skuha , potrebno je lagano podlijevati, da se zapravo lagano pirja u tom temeljcu. U međuvremenu napravite umak od šparoga tako da prokuhane šparoge ocijediti, narežite i u mikseru usitnite, dodajte papar, maslinovo ulje, sol i cijelo jedno vrhnje za kuhanje. Ostavite to slobodno u mikseru dok ne ispečete piletinu. Piletinu narežite na kockice, začinite po želji, ja stavim sol, papar, chili i šafran. Popecite je na tavi dok malo ne zažari i dodajte jedan decilitar bijelog vina, pustite da se malo krčka. Nakon 10 minuta kada je piletina skoro gotova, pomiješajte rižu sa umakom od šparoga, dodajte kocku maslaca i umiješajte piletinu koju ste sa strane ispekli. Preko svega naribajte malo parmezana i to je to;)
Za pripremu ovog jela potrebno je: 40 min
Trošak: 45 kn
Evo malo fotki da vidite koliko je zapravo to sve jednostavno:

Okruglice od puretine i zobenih pahuljica

Priprema:

300g mljevenog purećeg mesa
100 g zobenih pahuljica
1 jaje
1 žlica soli
1 žlica papra
1 žlica timijana
3 žlice krušnih mrvica

Sve navedene namirnice pomiješajte u dubokoj zdjeli. Kada ste ih pomiješali oblikujte male kuglice, zbog zobenih pahuljica i jaja, kuglice vam se neće raspadati tako da vas ne mora biti strah. Ovaj paket purećeg mljevenog mesa u Dioni dođe 23 kn, zobene pahuljice su oko 9 kn ali veliko pakiranje.
Zagrijte u tavi malo ulja, kuglice ne trebaju plivati u ulju, neka ulje ravnomjerno prekrije dno tave. Na laganoj vatri ih okrećite, svako 3 minute i ponavljajte to 10-15 minuta ovisno o veličini kuglica koje ste napravili. Pred kraj kada kuglice već požare , dodajte dec, deci pol vode. Ostavite kuglice na tavi sve dok voda ne ispari. Svakako prije nego počnete jesti izvadite jednu kuglicu i prepolovite, ako je bijela znači da je gotova, ako je roze boje ostavite je još da se peče. Nadam se da će vam se svidjeti ovaj brzi i ukusni recept sa ljevenim mesom. Naravno ovo sve možete napraviti i sa junetinom i svinjetinom ali onda naravno trebate okruglice duže obrađivati. Okruglice poslužite sa vrhnjem, umakom od rajčice ili sa proljetnom salatom.
Za pripremu ovog jela potrebno je: 30 min
Trošak: 35 kn
Ovakve kuglice trebaju izgledati prije pečenja:

Morski mix
Ovaj spoj ribe i školjaka koji vidite, kupila sam danas na ribarnici sve za 22 kn. Arbuni, srdele i male lepeze. Još ne znam što ću točno kuhati ali nešto ukusno će sigurno biti. Uskoro recept i jelo;)

Dosje kuhinja
Knjiga svjetski poznatog, mog obožavanog Anthonyja Bourdaina, on je kuhar koji je obilježio mnoge restorane diljem svijeta. Proputovao je cijelu planetu od Azije, Europe, Afrike, Južne i Sjeverne Amerike pa sve do Australije. Ova knjiga razotkriva kuharski svijet, kao i uvijek Anthony je bez dlake na jeziku, jako rječit kad su u pitanju opisivanje situacija u kuhinji, tijekom zapošljavanja radnika itd. Knjiga je stvarno smiješna, zabavna, poučna govori o tajnama velike kuhinje. Preporučam je svakome tko voli kuhati, putovati i tko voli dobru zafrkanciju jer ova knjiga je upravo sve to. Jedini problem je što ćete možda malo i plakati ali samo od smjeha;)

Jogurt

Mini tortilje
Baš sam raspoložena za nešto ljuto, nešto meksičko, ma ne zapravo mi se jedu tortilje. Hajde, zamijesila sam ja brašno, svinjsku mast, sol, prašak za pecivo, maslinovo ulje i mlaku vodu i pustila 15-ak minuta da stoji sa strane. U međuvremenu sam razmišljala o tome da u hladnjaku nemam apsolutno ništa za napravit meksičku i ništa za puniti te tortilje, moram reći da sam pala u depresiju. Do dućana mi se nije baš dalo pješačit, ajde, ajde, ajde, da vidimo kako moj mozak brzo razmišlja o hrani pomislila sam. Izvadila sam tepsiju za pizzu, posudu za maffine i običnu tepsiju ali ništa mi nije palo na pamet, ništa, nula, zero!!
Već sam bila luda kada sam pomislila, ajde sa kalupom za krafne ću napravit male tortiljice i ispeći ih kao i normalne tortilje bez ulja na tavi, to bi trebalo funkcionirati. Ljudi moji kada sam počela okretati te svoje male savršeno oblikovane tortilje mojoj sreći nije bilo kraja. Kako male stvari mene mogu razveseliti to je nekada zastrašujuće. Poslije sam ih jela kao i obične tortilje samo puno manje stane na njih, tako da će ove biti puno bolje za vašu liniju. Neće biti isto pojesti ove dvije tortilje i velike dvije. Sada slijedi receptić;
• Mini tortilje

Juha od mrkve

Kada sam bila mala obožavala sam mrkvu, mama kaže da sam je jela kao luda, čak su je morali i sakrivati po kući od mene. Isto tako ludo je bilo kada sam iskoristila priliku da nitko ne gleda i pojela jednu po jednu na kraju punu vrećicu mrkve. Koliko god sam uživala u svakom zalogaju tog narančastog stvorenja, završila sam na hitnoj, ali ne na ispumpavanju već zato što sam postala toliko narančasta i stopala i ruke od predoziranja mrkvom, doktor mi je do daljnega zabranio konzumaciju mrkvice. Tek nedavno sam je počela ponovno voljeti i jesti, stopala i dlanovi su još dragi moji normalne boje, to znači da je za mene počela nova era jedenja mrkve.
Mrkva je osnovna namirnica za detoksikaciju tijela jer mrkve su bogate antiokidansom beta-karotenom koji se u tijelu pretvara u vitamin A. Znanstveno je dokazano da je mrkva najveći izvor beta-karotena među povrćem, jer 80 grama mrkve sadrži više od dvostruke dnevne doze potrebne odraslim ljudima. Antioksidantsko djelovanje beta-karotena pomaže u borbi protiv slobodnih radikala koji ubrzavaju starenje, a vašoj koži vraćaju prirodni sjaj. P.S. molim bez prejedanja i sve će bit uredu ;)

Znate onaj osjećaj kada počnete jesti kikiriki i kad ne možete stati, e pa indijski oraščići su još gora stvar, dapače stvaraju neku čudnu vrstu ovisnosti. Mislim toliko ih uživam kupovati i jesti da žena koja radi u trgovini zna kada dođem na kasu što nosim u ruci, pa eto umjesto Crvenog Malbora ja uzmem indijske oraščiće, a sada da vas malo bolje upoznam s njima.
Zašto Vam ih spominjem, zato što sam nedavno otkrila da su jako ukusni za papati, dobri su prženi i u salatama, možete napraviti namaz koji je užasno zdrav, a moram priznati da je puno ukusniji od kikiriki maslaca. Indijski oraščić nije tipični orašasti plod, on je sjemenka cashew jabuke, ploda Indijskog oraščića.

Znate što me čini sretnom, to su moji prijatelji i prijateljice. Ovo je bio jedan od onih dana kada nisam baš htjela kuhati, a jesti ?? Ma naravno, taj odgovor od mene nikada neće biti negativan. Zato je jedna salata s kozicama i mladim špinatom pun pogodak za sunčane proljetne dane s društvom. Kozice sam kupila u Konzumu za 23 kn, 400 grama kozica što nije puno, lijepo sam ih očistila i malo marinirala. Za pripremu sam se koristila lonacem na paru. To je zapravo jedino što trebate, malo ih staviti na paru, sve drugo u salati je sirovo i možete sve slagati s rukama. Nemate baš volje čistiti kozice i nemate dečka koji to voli raditi, onda budite zločesti i kupite one zaleđene, nitko vas neće krivo gledati, a salata će biti jednako ukusna.

Mala kozica je najrasprostranjenija na našoj obali, najčešća je u plićaku, ali se može naći i na velikim dubinama, cak do 500 metara! Živi na muljevitu i kamenitu dnu, najviše na onima koja su bogato obrasla. Više se zadržava u uvalama i lukama, tamo gdje nema jačeg udaranja i strujanja mora. Kozica je od svih rakova najčešće korišten mamac. Živi u obalnoj zoni, voli mirne, plitke, zarasle uvale i nije je teško uloviti. Sa malim podmetačem kućne izrade (drška od metle, okvir od žice i ženska čarapa) može ih se za kratko vrijeme dosta uloviti. Kozica je jedna od najboljih mamaca za većinu riba. Ovakva šarena salata koju sam ja napravila uljepšat će vam dan ali i ispunit vaš organizam s vitaminima i mineralima.

Sjedim i buljim u ovaj monitor već pola sata mislim se kako započeti pisati blog? Kome pisati? O čemu pisati? Kako na najbolji mogući način približiti hranu svojoj generaciji i riješit ih straha od kuhanje.
Evo sada na par trenutaka zaboravite na kuhanje o kojima pričaju i kako rade naše mame i bake. Ljudi halooo… nalazimo se u 21. Stoljeću. Danas se ne kuha od pet ujutro do dva sata popodne, ne čekaju se muškarci da dođu iz polja u trlišu i da im žena na stol prvo stavi juhu, pa lešo meso, pa pečeno meso i salatu, a na kraju orahnjaču ili makovnjaču. Nema ništa loše u tome dapače ali znate kod mene nema nakuhavanja, prekuhavanja, ukuhavanja, dvodnevnog pacavanja, trodnevnog mariniranja itd. Kuhanje sam svela na jednostavne stvari, na par lonaca, jedan nož i dvije kuhače ništa vam drugo nije potrebno. Danas ljudi potroše puno više vremena na kuhanje, a jako malo vremena na uživanje u onom što jedu. Zapravo kuhaju otprilike sat vremena, a hranu pojedu za cca 7 minuta. Možda ste čuli za onu knjigu „Ono si što jedeš“ i to zaista stoji. Uvijek mi se prijateljice smješkaju jer jaaako sporo jedem, čak mi tata zna reći da me voli gledati kako jedem jer ja svaki komad koji stavim u usta, žvačem, žvačem i žvačem. Onako u usnama me golica nešto slatkasto i tako sam sretna u tim trenucima da ih ne moram dijeliti s nikim osim samom sobom. Što reći volim i cijenim svoja osjetila, svih pet okusnih pupoljaka koji se nalaze na mom jeziku čak i onaj novootkriveni umami, možda ste čuli. Nešto predivno je kad shvatite što jedete i uživate u svakom zalogaju. Kad jednom pokušate shvatit ćete o čemu vam govorim.
Za kraj…
Mislite da je kuhanje teško ???? Ma nije vjerujte i svatko tko vam kaže suprotno, da je komplicirano i zahtjevno, ne govori vam istinu. Kuhanje je jednostavno kuha se sa srcem i da može se pogriješiti. Ne dajte se opteretiti s tim da morate odmah znati pripremiti: Demi-glace, Holandez umak, Béarnaise, Coulis, Green Goddess… Naravno ako se poželite ozbiljnije baciti u te vode, onda te vode postaju komplicirane i zahtjevne, ali za svakodnevno preživljavanje, a uz to i uživanje u tom preživljavanju ne treba vam mnogo.
Pitam vas, zašto ne bi započeli sa običnim umacima i jednostavnim jelima kao što su : jaja, tjestenine i piletina. Sa ovakvim stvarima je teško pogriješiti, a možete ih kombinirati na tisuće načina. Ako i kada pogriješite vaše pogreške vas neće skupo stajati.
Uskoro vam pišem jednostavne recepte uz još jednostavniju pripremu, kuhače u ruke i krećemo;)