ponedjeljak, 30.04.2018.
Ulična fotografija
Najboljih 60 uličnih fotografija 2017. prema izboru "Street Level Photography"
subota, 28.04.2018.
Još malo napada na fotografe
Kod nas je postalo jako popularno (verbalno i fizički) napadati fotografe i fotoreportere. Tim više što u dosta takvih slučajeva napadači prođu nekažnjeno...
Evo još nekoliko nedavnih slučajeva u kojima su poznate osobe ili njihovi bližnji prijetili fotografima i fotoreporterima.
** Jedan fotoreporter snimio je u zagrebačkoj Ilici pjevačicu Lidiju Bačić; muškarac u njenom društvu (njen menadžer) je prijetio fotoreporteru zbog snimanja...
Menadžer Lidije Bačić prijetio fotoreporteru da će ga udariti
** Jedan igrač Hrvatske nogometne reprezentacije prijetio je u zračnoj luci fotoreporteru koji je snimao odlazak reprezentacije u SAD, jer mu je "jako smetalo što ga snima" ...
Vatreni poludio na fotografa: 'Snimi me još jednom i izbacit ću te s aerodroma!'
petak, 27.04.2018.
"Pimp my camera"
"Pimpanje" odnosno "dotjerivanje" (neki bi možda upotrijebili i izraz " kao što su "friziranje" ili "nabudživanje") fotoaparata su modifikacije koje se može usporediti sa "friziranjem" automobila - kada se na neki serijski model instaliraju vanserijski dodaci.
Postoje generalno dvije vrste takvih modifikacija. Prva vrsta su one kojima je cilj pobojšati funkcionalnost i uoptrebljivost samog aparata (po pitanju performansi i/ili ergonomije), kako bi se njime lakše i ugodnije snimalo.
U ovu kategoriju uglavnom spadaju montiranja raznih "gripova" (povećanih, protukliznih, gripova za baterije itd), povećanih tipki za okidanje, gurtni za držanje ili nošenje, zonerica, bljeskalica i tome sličnog...
Ovome pribjegavaju oni kojima je cilj iz fotoaparata izvlačiti maksimum upotrebljivosti i olakšati si njegovu upotrebu.
Druga vrsta modifikacija su one kojima je isključivi cilj promijeniti vanjski izgled fotoaparata, bez ikakvog pravog utjecaja na njegovu funkcionalnost.
To uglavnom ide od najbanalnijih slučajeva kada netko na fotoaparat nalijepi npr. "hello kitty" ili neku drugu naljepnicu, ili ga oboji u neku neobičnu boju (npr. kričavo ružičastu ili "maskirnu"), pa do onih ekstremnih "nabudživanja" gdje ili korisnik ili sam proizvođač oboži fotoaparat nekim neuobičajenim materijalima poput drveta, zlata ili dijamanata...
Ovome pribjegavaju uglavnom samo oni kojima je cilj na sebe (i na fotoaparat) privlačiti pažnju.
četvrtak, 26.04.2018.
Odlazi Casio, vraća se Rolleiflex?
Ponovo jedna tužna i jedna radosna vijest...
** Casio, koji je proizvodio jeftine kompaktne digitalne fotoaparate, odlučio je prekinuti proizvodnju...
Casio to Shutter Its Compact Camera Business: Report
** Rolleiflex, koji je u vrijeme filmske fotografije bio pojam za kvalitetne fotoaparate, vraća se kao "instant-kamera"...
The Rolleiflex is Back: Say Hello to the Instant Kamera
subota, 21.04.2018.
Christopher Burkett
Christopher Burkett
[preporučeno gledati u punoj veličini, i ugasiti zvučnike (iritantna muzika) ]
petak, 20.04.2018.
Kako postati dobar fotograf?
Svatko tko se želi ozbiljnije baviti fotografijom, želi biti i dobar u tome. Međutim, ne postoji univerzalni recept kako postati dobar fotograf. Postoje samo neke vodilje koje mogu pomoći relativno friškom fotografu bez fotografskih znanja i iskustva da jednog dana, uz puno rada i truda, postane dobar fotograf...
** Sakupljajte znanje, a ne opremu!
Prvo pitanje koje svaki (budući) fotograf treba postaviti bi trebalo biti "Gdje, kako iz čega naučiti osnove fotografije?", a ne "Koji fotoaparat kupiti?". Naime, dobra i skupa fotografska oprema su slab nadomjestak za nedostatk fotografskog znanja o svijetlu, ekspoziciji, estetici, kompoziciji (jednako kao što je skup i brz auto slab nadomjestak za nepoznavanje prometnih propisa, znanja vožnje i prometnih vještina)... Na kraju, smisao svake (dobre) fotografije je ono što je u njenom kadru, a ne oprema kojom je to dobiveno.
** Ovladajte svojim fotoaparatom
I najbolji fotoaparat je zapravo beskoristan ako ga se ne zna koristiti. S druge strane, onaj tko zna što može njegov "slabašni" fotoaparat ili "foto-mobitel", moći će i iz tog "slabašnog" footoaparata uvijek izvući maksimum, i shodno tome dobiti prilično dobru fotku. Tu je svakako najbitnije ono RTFM ("read the fu***ng manual" - pročitaj je***na uputstva za rukovanje), a zatim i primjena teorijskih znanja o fotografiji...
** Ako ne znate, pitajte, tražite drugo mišljenje
Nije sramota pitati i ispasti budala na 5 minuta. Sramota je ne pitati i ostati budala cijeli život. Tu naravno ne znači da bi za svaku sitnicu trebalo nekoag "vući za rukav" i svaki odgovor ili savijet savjet koje netko da bezpogovorno prihvaćati (često se zna događati da savjeti budu i kontradiktorni). Uz to svakako bi trebalo vodiiti računa da se pita nekoga tko je relevantan za to područje na koje se pitanje odnosi (npr. o uličnoj fotografiji treba pitanje postaviti uličnom fotografu, a ne macro-fotografu ili "fashion" fotografu).
** Pronađite svoj fotografski uzor (ili više njih)
Jedna stara japanska izreka kaže "Treba pronaći dobar uzor i od njega učiti". U prošlosti je bilo mnogo fotografa koji su pokazali kako bi dobra fotografija otprilike trebala izgledati, odnosno postavili neke "standarde kvalitete" pojedinim žanrovima fotografije. Jako se puno može naučiti na način da se pokušava "imitirati" rad tih fotografa...
** Budite uporni i dosljedni
Uspjeh je 10% talenta i 90% rada. Bez rada, truda i zalaganja nema napretka ni uspjeha.
** Razvijte svoj stil snimanja
Jedna stvar koja karakterizira svakog dobrog fotografa (i razlikuje ga od lošeg i prosječnog) je prepoznatljiv stil, odnosno način snimanja, medij snimanja, fotografski žanr, najčešći motivi... Specijalizacija za neki točno određeni žanr fotografije je bolji put prema uspjehu nego nego "svaštarenje" - snimanje svega i svačega.
** Izbjegavajte "okidanje radi okidanja"
Ameri ovu metodu nazivaju "spray and pray", pri čemu takav fotograf praktički nasumično i bez razmišljanja o kadru negdje okine gomilu fotografija, uz mantru "sigurno će se naći nešto odbro", ili će se barem "kasnije izvući nešto u photoshopu"... O kadru, i sadržaju fotografije treba razmišljati prije okidanja fotoaparata, a ne nakon njega.
** Naučite koristiti Photoshop
(...ili neki drugi sličan program za obradu slika.) Iako neki smatraju da se "slike ne smije obrađivati", Photoshop je za digitaliju ono što je tamna komora za klasičnu fotografiju. Svatko bi trebao na svojim slikama znati napraviti izrez, podesiti/popraviti kontrast, i/ili pretvoriti kolor fotku u crno-bijelu...
** Izbjegavajte fotografske klišeje
Fotografski klišeji garantiraju da će publika imati dojam "već viđenog". Drugim riječima, fotografije će im biti nezanimljive. Selfiji, i kojekakvi "turistički klišeji" spadaju u kategoriju "već viđeno" i nikome nisu zanimljivi, a kamoli da spadaju u kategoriju umjetničke fotografije....
** Radite selekciju snimljenih fotografija
Nije svaka snimljena fotografija dobra i reprezentativna, a razlika između dobrog i lošeg fotografa je upravo u tome da dobri fotografi objavljuju samo svoje najbolje fotografije, dok one loše odbacuju, dok prosječni i loši fotografi objavljuju praktički svaku sliku koju su snimili. Naravno, problem je što je teško biti objektivni kritičar vlastitih radova, no kod selekcije opet vrijedi pravilo da kod bilo kakve nesigurnosti ili dileme nije na odmet tražiti drugo mišljenje nekog iskusnijeg fotografa.
** Izbjegavajte ravnanje po lajkovima
Najveća greška koju čine "friški" fotografi (i najveća zabluda) jest da kvalitetu svoje ili tuđe fotografije procijenjuju isklučivo po količini "lajkova" ispod fotografije na društvenim mrežama. Broj lajkova nije nikakav pokazatelj kvalitete fotografije, već je češće samo pokazatelj koliko netko ima "prijatelja" i "pratitelja", a u krajnjem slučaju može biti i slučajeva uzajamnog "lajkanja" (jedan "lajka" drugome da bi taj drugi "lajkao" njemu..). Na društvenim mrežama je sasvim uobičajeno da besmisleni selfiji beru tone lajkova, dok prava ufotografska remekdjela dobivaju malo ili ništa.
** Ne očekujte uspjeh preko noći
Za uspjeh preko noći potrebno je 20 godina napornog rada. Međutim danas bi svi htjeli biti slavni odmah, čim se počnu nečime baviti, zaboravljajući to da "instant uspijeh" najčešće rezultira i "instant zaboravom."
četvrtak, 19.04.2018.
Samopouzdanje
Jedna od ljudskih osobina koja ima pooriličan utjecaj na fotografe, fotografski rad i kvalitetu fotografija svakako je njihovo samopouzdanje. Problem najčešće predstavljaju dvije suprotne krajnost - pretjerani višak i apsolutni nedostatak samopouzdanja.
Pretjerani višak samopouzdanja
Fotografima koji imaju višak samopouzdanja karakteristično je to da im nedostaje samokritičnosti, smatraju da su im svi radovi "odlični", te se zbog toga uglavnom ne trude previše.
Šoviše, može se ponekad raditi čak i o Dunning-Krugerovom poremećaju, kada je netko uvjeren za sebe da je "najbolji fotograf u galaksiji i široj okolici", iako su mu realno fotografije katastrofalno loše, no smatra kako su svi drugi fotografi, koji mu upućuju kritike zapravo "loši", "ljubomorni" ili "ne znaju snimati".
Apsolutni nedostatak samopouzdanja
Fotografima koji imaju manjak samopouzdanja karakteristično je to da su vrlo samokritični, smatraju da su im svi radovi "loši", zbog čega ih uopće ne objavljuju, ili objavljuju "na kapaljku".
Taj manjak samopouzdanja zbog kojeg fotograf nikad nije sasvim zadovoljan svojim radovima, zapravo zna biti i vrlo koristan, jer takvog fotografa tjera da se maksimalno trudi kako bi se snimio nešto bolje, i u konačnici često zna rezultirati time da rade daleko bolje fotografije od onih sa viškom samopouzdanja.
srijeda, 18.04.2018.
Ian Bramham
utorak, 17.04.2018.
Utrka s vremenom
Američki fotograf Christopher Burkett već godinama snima krajobraze pomoću velikoformatne (8×10) kamere, a reprodukcije izrađuje na tzv. Cibachrome papiru. Problem je što se Cibachrome ne proizvodi od 2012., pa je Burkett nabavio 10-godišnju zalihu. No kako Cibachrome papiri i kemikalije s vremenom degradiraju i postanu neupotrebljivi, Burkett doslovno vodi utrku s vremenom kako bi snimio što više, prije nego što mu sredstva za rad postanu neupotrebljiva i završe njegovu fotografsku karijeru, s obzirom da ne namjerava preći na digitaliju.
This 8×10 Landscape Photographer is Racing Against Time to Finish His Work
srijeda, 11.04.2018.
Sad i "PostImage" zafrkava!?
Unatrag nekoliko godina događalo se da su besplatni servisi za hosting slika samo odjednom prestali normalno funkcionirati.
Prvo je ImageShack onemogućio linkanje fotografija. Zatim je PhotoBucket napravio isto (po sistemu "plati pa linkaj") i izazvao poprilični kaos širom svijeta...
Primjetih da je sad i PostImage počeo zafrkavati, jer primjetih da mi nestaju slike s bloga. A vjerujem i drugih blogova koji ga koriste...
utorak, 10.04.2018.
Pamćenje po fotoaparatu?
Jedna od zanimljivih stvari koja se događa jest da ljudi ponekad prije zapamte nekoga po tome što ima na sebi ili pored sebe, nego što toj osobi zapamte lice.
Tako nije rijetkost da ljudi npr. zapamte i poznaju nekoga iz kvarta tko šeće takvog i takvog psa, ali tu osobu uopće ni ne primjete, odnosno "ne poznaju", ako šeta bez psa.
Ponekad se događa da na identičan način ljudi zapamte nekoga po tome što ovaj stalno oko vrata ima fotoaparat, te kakav fotoaparat ima (pogotovo ak je neki neuobičajni model - jako skup, jako jeftin ili jako rijedak).
Pa se onda jednako tako događa da tu osobu, kada nema fotoaparat oko vrata, svi oni ljudi koji se "dive aparatu" odjednom - "ne poznaju"...
ponedjeljak, 09.04.2018.
Michael Kenna
Michael Kenna
[preporučeno gledati u punoj veličini]
nedjelja, 08.04.2018.
Slučajne optičke varke
Kada nešto na nekoj fotografiji izgleda kao nešto drugo samo zahvaljujući savršeno pogođenom trenutku i kutu snimanja, bez upotrebe photoshopa.
Accidental Optical Illusions In Everyday Photos
subota, 07.04.2018.
Nema više Fuji filmova
Fuji je najavio prestanak proizvodnje svih c/b filmova i fotopapira...
Fujifilm Officially Killing Off All B&W Film and Photo Paper
petak, 06.04.2018.
Stanko Abadžić - Retrospektiva
Nekoliko fotografija sa jučerašnjeg otvorenja retrospektivne izložbe Stanka Abadžića koja se ovih dana održava u zagrebačkoj Gliptoteci.
(autor: Toco1980, sva prava pridržana)
Za bolji doživljaj toplo preporučam posjetiti izložbu... Izložba je otvorena do 27. travnja.
četvrtak, 05.04.2018.
Umjetničko djelo ili veš?
Već sam u nekoliko navrata imao priliku vidjeti kako na nekim izložbama autori vješaju svoje radove - slike i fotografije - kvačicama na razapeto uže.
S jedne strane nekima to možda bude "fora" jer se uklapa u njihov "guerrilla style" način izglaganja u kojekakvim "opskurnim" prostorima, u kojima nema dovoljno mjesta za vješanje uokvirenih slika, ili pak gledaju na takav način izlaganja kao "jeftinu alternativu" ako nemaju mogućnosti ili volje opremati svoje radove za izložbu.
Mene osobmo takvo izlaganje fotografskih i slikarskih radova na izložbama nekako neodoljivo podsjeća više na vješanje veša koji se suši, a ne na ozbiljniju izložbu umjetničkih djela, odnosno galerija više djeluje kao nekakav "vešeraj" nego kao mjesto ozbiljne umjetnosti.
srijeda, 04.04.2018.
Kako znati da si na poslu okružen seronjama?
U gotovo svakom radnom oruženju ima seronja, tj. egocentričnih, samodopadnih licemjernih osoba punih predrasuda koje za sebe smatraju da su "bogom dane", dok sve druge oko sebe smatraju manje vrijednima, "neznalicama" i "nesposobnjakovićima".
Kada seronje prevladavaju u nekoj radnoj okolini, ili se dogodi da su čak budu i na nekim rukovodećim mjestima, tada počinju problemi za sve one koji to nisu, a dotičnima iz ovog ili onog razloga ne pašu.
U takvim okolinama, normalan i radišan čovjek koji se svojski trudi odraditi posao kako treba, te stoji iza svoga posla zahvaljujući opravo seronjama redovito doživljava slijedeće situacije...:
** Kad nastojiš u poslu koji radiš biti metodičan i temeljit kako bi izbjegao greške koje su rezultat brzopletosti i površnosti, onda dobivaš opaske da si "spor", "neznalica" ili "kompliciraš", i to od onih koji često zabrljaju zbog vlastite nepažnje, brzopletosti i površnosti i koji uz to ne dozvoljavaju da se njima prigovara (jer je onda to "pametovanje" i "filozofiranje".)
** Radi banalnih i nevažnih stvari dobivaš kilometarske opaske i bukvice, čak do mjere da se izmišljaju problemi ako ih nema, ili se od buhe radi slona. Drugima se ni najmanje ne prigovaraju čak kad se radi o kritičnim i kardinalnim greškama.
[Npr. Ako se jednom slučajno dogodi da je u seriji slika jedna slika ispala malo drugačije nijanse ili malo mutnjikava, slijede kilometarske kritike "zašto je to tako?" i slično... a te kritike uglavnom dolaze od ljudi kojima se takve stvari događaju redovito, ili onih koji uopće ne snimaju].
** Stalno se moraš nekome nešto dokazivati po pitanju posla, efikasnosti i brzine. A i kada se 100 puta dokažeš, još uvijek se izmišljaju razlozi da "nije dosta", ili "nije dobro".
[Npr. Nakon što pregledaš par tisuća snimljenih slika, napraviš selekciju i obradu najboljih, i sve pošalješ redakciji unutar zadanog roka, slušaš opaske tipa "zar to nije moglo malo brže?" od onih koji stalno kasne i probijaju rokove.]
** Dobivaš samo zadatke koje nitko drugi ne želi odraditi, bez mogućnosti izbora ili odbijanja. Drugi ne samo da imaju izbor već i mogućnost odbijanja posla koji im iz ovog ili onog razloga ne paše.
[Npr. Stalno dobivaš bezvezne zadatake tipa "snimi ovo ili ono za ilustraciju", dok drugi idu snimati "važne događaje" i "važne ljude" ili raditi fotoreportaže.]
** Stalno dobivaš kritike da radiš samo "lake zadatke", dok kritičar "radi kao konj i ubije se od posla". Ako kritičaru predložiš zamjenu posla, kritičar to uvijek odbije.
[Npr. -"Ti radiš samo te pizdarije, dok se mi naradimo kao konji!" -"O'š se mijenjat, da se malo odmoriš? Ti radi moje ja ću tvoje..." -"Ne hvala!"]
** Nisu u stanju izgovoriti prostu rečenicu sa važnim informacijama (do mjere da se moraš "igrati pogađanja"), ali su u stanju davati kilometarske opaske i kritike ako zbog nedostatka te važne informacije koju nisu u stanju reći, nešto ispadne krivo.
[Npr. Teško im je reći da će za snimanje trebati neki komad opreme koji se inače rijetko koristi, a kad se pojaviš na snimanju bez tog komada opreme idu opaske tipa "da si to trebao znati!"...]
** Svako malo moraš bezpogovorno nekome nešto "pomagati" i prekidati vlastiti posao, do mjere da ga više uopće ne stigneš raditi. Čak i kada ima tucet drugih ljui koji u tom trenutku ne rade ništa.
[Npr. Kad si zatrpan poslom i stisnut rokovima, trebao drugima uz to još i kuhat kavu, nosit gablec, itd... iako oko ima ljudi koji u tom trenu sjede za kompjuterom i igraju pasijans ili vise na Facebooku.]
** Redovito dobivaš kritike tipa "ako jesi, zašto jesi? - ako nisi, zašto nisi?".
[Npr. Da se ispred zgrade redakcije dogodi neka nesreća, pa zgrabiš aparat da to snimiš ide opaska "Tko ti je rekao da to snimaš?". Da to ne napraviš, ide opaska tipa "Šta čekaš? To treba snimiti".]
** Kad se dogodi neki veći problem, tipa nekakve prpirke, nezgode ili čak fizičkog napada, ovi staju na stranu onoga tko je to izazvao, ili pak bagateliziraju problem.
[Npr. Ak se dogodi da te napadne neka "važna" ili "poznata" osoba, umjesto da kritiziraju napadača i brane kolegu koji je radio svoj posao, slušaš pitanja tipa "a što si ga uopće išao slikat?"]
utorak, 03.04.2018.
Produžeci za ego
Iza svake prepotencije je neka impotencija. To vrijedi za sve ljude koji arogantno i prepotentno nastupaju prema drugima, pogotovo onima za koje smatraju da su im na neki način "inferiorni".
Kako bi imali pokriće za prepotenciju i nastojali prikriti impotenciju, ti ljud koriste tzv. "produžetke za ego", a što može biti bilo koja odgovarajuća stvar za koju neka osoba smatra da joj daje dojam "važnosti" ili "veličine".
Da ih se nabroji samo nekoliko...
** Skupa oprema - Kao što skup automobil ne znači odličnog vozača, tako ni skupa foto-oprema ne znači vrhunskog fotografa. Međutim, ima onih koji na račun toga što su si priuštili skupu opremu smatraju kako su "vrhunski fotografi", a sve one koji imaju lošju ili jefziniju opremu od njihove smatraju "lošim fotografima".
** (Akademska) obrazovanost - Ljudi koji imaju papir o (fotografskoj)stručnoj spremi, ali su zapravo "obrazovani antitalenti", često koriste taj papir kao nekakvo "pokriće" da su "važniji" i "pametniji" od onih bez "papira". Bez obzira što nisu postigli ništa značajnoga. Uz to, dosta njih koristi svoju diplomu umjetničke akademije kao ispriku u za štancanje totalnih gluposti i pi*****ja koje onda pokušavaju okolini prikazati kao nekakvu "vrhunsku umjetnost" koja ej razumljiva samo njima samima.
** Članstvo u nekoj udruzi - Danas postoji mnogo umjetničkih (fotografskih) udruga i organizacija. Problem je što ima onih koji, kada se učlane ili budu prihvaćeni u članstvo neke od tih udruga, smatraju da su "najbolji fotografi u svemiru i okolici". Ima i onih koji se nakon takvog postignuća prestanu truditi i "žive na staroj slavi".
** Nagrađivanost i lajkovi - Oma ljudi koji negdje, na nekom opskurnom natječaju osvoje neku nagradu, diplomu ili pohvalu, ili naprosto gomilaju mnogobrojne lajkove na društvenim mrežama, pa na račun toga automatski sebe smatraju "vrhunskim fotografima". Iako broj lajkova ne znači ništa po pitanju kvalitete (već može značiti samo da osoba ima puno prijatelja/pratitelja koji lajkaju "po injerciji")...
** Način rada - Ima onih koji svoj način rada smatraju "najboljim" i "jedinim ispravnim". Pa onda neki "analogni šupak" tvrdi da je "samo film prava fotografija" i omalovažava sve one koji koriste digitaliju, ili obratno, kad neki "digitalni šupak" omalovažava one koji snimaju na film da su "zastarjeli", itd. A one koji se prebace na njihov način rada često budu omalovažavani "jer ih imitiraju".
** Biološka dob - Ovo je zapravno najčešći produživač ega. Kada netko zbog broja svojih godina starosti smatra da je "bolji", "pametniji" i "važniji". No kako pamet nije u godinama već u glavi, jednako kao i talent, biološka dob nije ništa drugo nego brojka, pa ozbiljni fotograf koji ima 20 godina žiota i 1 godinu fotografskog iskustva će o fotografiji znati kudikamo više od 50-godišnjaka koji u životu nije primio kameru u ruke.
** Uniforma - Uniforma je oduvijek pojedincima bila isprika za aroganciju, jer se neki zbog toga što nose uniformu (policijsku, vojnu, zaštitarsku, bilokakvu...) osjećaju "velevažno" i "nedodirljivo"...
ponedjeljak, 02.04.2018.
Što učini paranoja...?
Već se događalo da su fotografi imali problema zbog toga što je netko u njihovoj fotografskoj opremi vidio "oružje". Od Reutersovih fotoreportera koji su izrešetani od strane američkih avijatičara jer su avijatičari u aparatima s dugim objektivima vidjeli "puške", a u stativima "raketne bacače", pa do sličnih incidenata gdje su policajci također imali problema sa identifikacijom što točno čovjek (fotograf) ima u rukama, do mjere da su čak i pucali na fotografa jer im je njihov aparat izgledao kao "oružje".
Ovaj put se u Irskoj dogodilo da se na tapeti našao ni kriv ni dužan jedan astrofotograf. Naime, dok je ovaj na jednoj plaži postavljao svoju opremu za snimanje (stative, fotoaparate itd...) kako bi snimao zvjezdano nebo, neki prolaznik je u njemu vidio "snajperistu" i dojavio policiji kako je "vidio čovjeka s puškom na plaži"...
To je rezultiralo time da je čitavo područje blokirano, sve dok policija nije našla dotičnoga i shvatila o čemu se radi...
Photographer Sparks Armed Manhunt After Being Mistaken for ‘Sniper’
nedjelja, 01.04.2018.
THE END
Gotovo je! Kraj! Konac! Ende! Nema više!...
Prestajem s bloganjem nakon 7 godina vjernosti...
Zašto?
Zato jer...:
... previše vremena trošim na bloganje, a premalo na snimanje.
... malo ljudi mi posjećuje blog i komentira postove, pogotovo u usporedbi sa drugim blogovima.
... institucionalizirano dušebrižništvo i idiokracijska birokracija sve više zagorčavaju život fotografima.
... fotografe kao umjetnike i fotografiju kao oblik umjetnosti i kulture općenito nitko više ne cijeni, s obzirom da su bakterije u probavnom traktu jedina kultura koju velik broj ljudi u našim krajevima ima.
... ni nakon 7 godina vjernog, napornog i usko specijaliziranog bloganja, te više od soma i pol postova, još uvijek nisam top bloger.
