Jedna od ljudskih osobina koja ima pooriličan utjecaj na fotografe, fotografski rad i kvalitetu fotografija svakako je njihovo samopouzdanje. Problem najčešće predstavljaju dvije suprotne krajnost - pretjerani višak i apsolutni nedostatak samopouzdanja.
Pretjerani višak samopouzdanja
Fotografima koji imaju višak samopouzdanja karakteristično je to da im nedostaje samokritičnosti, smatraju da su im svi radovi "odlični", te se zbog toga uglavnom ne trude previše.
Šoviše, može se ponekad raditi čak i o Dunning-Krugerovom poremećaju, kada je netko uvjeren za sebe da je "najbolji fotograf u galaksiji i široj okolici", iako su mu realno fotografije katastrofalno loše, no smatra kako su svi drugi fotografi, koji mu upućuju kritike zapravo "loši", "ljubomorni" ili "ne znaju snimati".
Apsolutni nedostatak samopouzdanja
Fotografima koji imaju manjak samopouzdanja karakteristično je to da su vrlo samokritični, smatraju da su im svi radovi "loši", zbog čega ih uopće ne objavljuju, ili objavljuju "na kapaljku".
Taj manjak samopouzdanja zbog kojeg fotograf nikad nije sasvim zadovoljan svojim radovima, zapravo zna biti i vrlo koristan, jer takvog fotografa tjera da se maksimalno trudi kako bi se snimio nešto bolje, i u konačnici često zna rezultirati time da rade daleko bolje fotografije od onih sa viškom samopouzdanja.
Post je objavljen 19.04.2018. u 10:49 sati.