četvrtak, 07.04.2011.
Quis custodiet ipsos custodes?
Tko čuva čuvare?
Ovo pitanje se opravdano postavlja u svim situacijama kad oni koji bi trebali biti zaduženi za održavanje reda i mira (policija i zaštitari) svojim postupanjem čine upravo suprotno, tj. kada sami izazivaju i potenciraju napetost u nekoj situaciji u nadi da će izazvati nered, samo iz razloga kako bi imali nekog posla i kako bi samis sebe uvjeravali kako na taj način smanjuju kriminalitet i povećavaju sigurnost.
I dok bi se policajci i zaštitari trebali u svakom trenutku obnašanja službene dužnosti (a svakako i izvan službe) strogo pridržavati zakona koje štite, provode i koji im daju ovlasti, ponekad stvari baš i nisu sasvim onakve kakvima bi trebale biti.
Kako u svakom žitu neizbježno ima i kukolja, tako i u policiji i u zaštitarstvu ima pojedinaca koji samo na račun toga što nose unoformu smatraju da su njihove odluke iznad svakog postojećeg zakona, a sebe smatraju nedodirljivima. Upravo takvi pojedinci u uniformi često i sami izazivaju situacije u kojima, kako bi se laički u narodu prosto reklo, "j*** nekoga zato što to mogu, a ne zato jer je to stvarno potrebno."
U prekoračenje ovlasti službenih osoba spada sve od provokacija, verbalnih zastrašivanja i prijetnji nasiljem, preko bezrazložnog uhićenja (tj. uhićenja nasumce odabrane osobe samo da bi se nekoga uhitilo), upotrebe fizičke sile kada ona nije potrebna za samoobranu ili privođenje (tj. kada dolazi do prekoračenja nužne obrane), te čak do pojedinih slučajeva pravog premlaćivanja osoba koje uopće ne pružaju otpor.
Iako je posao policajaca i zaštitara na momente vrlo stresan, te neizbježno uključuje velike rizike i rad pod pritiskom, bilo kakvo "gubljenje živaca" nije niti po jednom zakonu opravdan razlog za primjenu bilo kakvih ovlasti. Štoviše, takvo stanje živčanosti najčešće upravo i rezultira prekoračenjem ovlasti. No ako netko malo prečesto pod pritiskom "gubi živce" (tj. dolazi u stanje afekta), tada bi se trebalo postaviti pitanje što takva osoba koja ima problema sa kontrolom impulsa uopće ima raditi u policijskoj ili zaštitarskoj službi. Jer takva osoba općenito predstavlja pasnost za okolinu.
Iako na prosvjedima i sličnim događajima visokog rizika (npr. nogometne utakmice) policija redovito snima vlastitim kamerama kako bi kasnije lakše identificirala izazivače nereda. Međutim čini se da čim krene akcija, snimanje se prekida. Isto tako na raznim mjestima gdje postoje nadzorne kamere, ako kojim slučajem dođe do prekoračenja ovlasti, nerjetko se kasnije u istrazi utvrdi da je baš tada ona ključna nadzorna kamera bila ili pokvarena ili isključena radi održavanja.
Tako je najčešće jedini način siguran način na koji se kršenje ovlasti može zabilježiti jest da sam čin bude snimljen fotoaparatom ili video kamerom od strane nekog prolaznika ili novinara. Štoviše, čini se da se bilo kakvi stegovni postupci za prekoračenje ovlasti događaju samo i isključivo onda kada postoji video snimka spornog događaja, te se oko dotične stvari podigne poprilična medijska buka.
To je pak dovelo do toga da se u svijetu (najviše u SAD-u i Velikoj Britaniji) javljaju inicijative od strane policije i sličnih službi koje nastoje progurati zakone kojima bi se bilo kakvo snimanje policijskog postupanja ili čak samih policijskih službenika smatralo kaznenim djelom. Kao službeni razlog najčešće se navodi "sigurnost policijskih službenika", no pravi razlog je taj da se nastoji onemogućiti ljudima da ih snime u eventualnom kršenju ovlasti i kako bi se kriminalizirao što veći broj ljudi.
Primjera radi, evo nekoliko slučajeva prekoračenja ovlasti koje su uhvaćene kamerama, a za koje teško da bi itko ikad i saznao da kamera nije bilo:
* U Velikoj Britaniji je jedna nadzorna kamera snimila policajace kako tuku čovjeka koji ih ni na koji način nije ugrožavao; iako je bio pod utjecajem alkohola, nije ih nit napao, niti se ponašao agresivno.
* Također je u Velikoj Britaniji snimljen incident gdje je čovjek za vrijeme jednog prosvjeda, prilikom prolaska ispred policijskog kordona na putu kući, bez ikakvog razloga bio od strane jednog policajca udaren s leđa i oboren na zemlju, te umro nekoliko minuta nakon toga.
Nažalost, takvih sličnih zabilježenih događaja je bilo i kod nas.
* Za vrijeme "Gay Pride" parade u Zagrebu 2010., zabilježen slučaj gdje je interventni policajac bez razloga udario nogom u glavu mladića koji je koji je već bio imobiliziran, a koji je opravdano uhićen zbog izazivanja nereda i bacanja pepeljara na povorku.
* Tu je također i slučaj uhićenja AFP-ovog reportera na prosvjedu u Radićevoj. I dok na video snimci drugog snimatelja policajac dotičnom reporteru govori da "smeta", a drugi policajac prijeti snimatelju uhićenjem ako se ne makne, kasnije je službeno objašnjenje iz policije bilo da je dotični uhićen "radi vlastite sigurnosti". Pa se postavlja pitanje tko ga je tamo ugrožavao i na temelju kojeg je to točno zakona dotični "sigurnosno uhićen"?
