ponedjeljak, 19.03.2018.
Religije i duhovnost
Kako idu zajedno religije i duhovnost? Kako se slažu? Da li se nadopunjuju? Da li je religija svakako duhovnost, a duhovnost jednostavno nešto duhovno bez religijske priče koja stoji iza nje, nešto kao hamburger bez pljeskavice unutra, ali i dalje hamburger?
Ja na ove stvari gledam ovako: Religija i duhovnost ne stanu zajedno u istu rečenicu. Religije su najveća prepreka autentičnoj duhovnosti, koja može biti samo osobna, individualna...prava potraga je uvijek individualna. A religije, one su mrtvi ostatak primitivnih vjerovanja iz prošlosti, ostatak koji nekim čudom i dalje želi djelovati živo, međutim to mu ne uspijeva, jer teško je nečemu što je mrtvo, djelovati i praviti se da je živo. To je vrlo, vrlo teško. Čak i ako jako puno ljudi pokušava oživiti neki leš, to je i dalje leš.
Kako to onda religijama uspijeva opstati? Je li to zato što u sebi nose velike istine? One u sebi zaista sadržavaju određene istine, ali te istine su u funkciji podvale. One su mamac, duhovni mito, duhovna korupcija, duhovna kost koju mnogi ljudi spremno glođu. Tko želi glodati kost, može, nema problema, nitko mu to neće, niti treba zabraniti.
Kod duhovne ponude također postoje podvale i sve ono negativno što "krasi" i religije. Postoje razni pravci, razni new age-i, ponuda je vrlo velika, sigurno veća nego na tržištu mobitela. Prava je duhovnost individualna, ona dolazi iznutra, ne od svećenika, ne od starih priča, ne iz tzv. svetih tekstova i knjiga. Prava duhovnost je autentična, ne poziva se na neku zajedničku priču, nema dogme, nema skupna vjerovanja. Ona nije vjerovanje uopće. Nije potrebno vjerovati, potrebno je biti, ali biti potpuno. Do nje se dolazi kroz neki oblik meditacije, potraga je unutrašnja, duhovni rad je unutrašnji, a rezultati se vide i izvana. Autentična duhovnost ne ide u istu rečenicu s posrednicima do "Boga". Tako nešto joj je naprosto smiješno. Ako osoba koja je istinki tragatelj na neki način dođe u kontakt sa prosvjetljenim majstorom, to može pomoći. Na takve će, realno, teško naletiti, ali ako naleti, super. Potraga je individualna, unutrašnja otkrića su individualna, rast je individualan, ne postoje kruta pravila, nema koristi ako se sjedi točno 20 minuta u meditaciji, ništa na ovom putu nije mehaničko. Jedino u što se možemo pouzdati su neki čudni paradoksi, neki zanimljivi sinkroniciteti. Npr., postaje jasno da se sve događa u jednom jedinom trenutku, ovom sada, on se neprestano i neprestano obnavlja. Sve se mijenja, sve se neprestano kreće, a sve je uvijek tu. To je vrlo neobično, paradoksalno. Samo sada postoji, a ono je uvijek različito. Autentična duhovnost znači neprestno jahati na vrhu tog sadašnjeg vala, kretati se zajedno s njim. Na tom valu nema mjesta ni za kakvu staru priču, ni za kakvo vjerovanje, sve to postaje smiješno, postaje jasno da su stare priče puko intelektualiziranje, fantaziranje, zauzimanje strana, pokušaj ispunjenja potrebe za pripadanjem, a val je tu i nema vremena za gluposti, nema vremena za gubljenje.
- 20:16 -
Komentari (21) - Isprintaj - #
