SVID radio

četvrtak, 18.30

LCD Soundsystem
45:33
DFA/EMI, 2007




Svako jutro u Africi gazela se probudi i zna da mora nadtrčati najbržeg lava. Ako to ne učini biti će pojedena.

Svako jutro u Africi probudi se i lav. On zna da mora nadtrčati najsporiju gazelu inače će biti gladan ili čak umrijeti.

Nije važno jeste li gazela ili lav. Važno je slijedeće: kad sunce izađe – bolje vam je da trčite.

Tako nekako ide priča. Na nju sam naletio tražeći citate i zgode o trčanju, ne samo kao fizičkoj aktivnosti koja definitivno skida kile ili vas drži u formi, već i kao pogledu na svijet. Jer trčanje kao najpotpunija fizička aktivnost nekako to i je. Otud i izreka „There is only one perfect road and it's always ahead“. Ili ona „Pain is just weakness leaving the body“. Ima ih još.

Mnoge face mogu vam pasti na pamet kad razmišljate o trčanju. Jesse Owens, recimo, legendarni crnac koji je na naci-Olimpijadi 1936. u Berlinu pobrao nekoliko zlatnih medalja (definitivno dižući Hitleru kiselinu u želucu) da bi se, vrativši se u Ameriku, bez obzira na uspjeh opet našao u zadnjem dijelu autobusa s ostalom braćom. Ako je ikad postojala ironija... Ili pak Kanađanin Ben Johnson i afera s dopingom koja je 1988. stresla svijet. Ili Steve Prefontaine, prvi trkač koji je potpisao ugovor sa kompanijom Nike ikad. Ili onaj Emile Zatopek. Pa Abebe Bikila, odnedavno ovjekovječen i u glazbenoj suradnji Francija Blaškovića i One Piece Puzzlea. Ili Branko Zovko. Ko se još tog tipa sjeća?

No, teško da će vam na pamet pasti James Murphy iz LCD Soundsystema. Simpatični bezveznjak-genijalac, ili kako Murphy sam sebe naziva „debeli tip u kratkoj majci koji pjeva sve vokale“, daleko je od simbola za atletsko zdravlje. Češće asocijacije su disko kugla i najrazličitije vrste nezdravih ali poželjnih zabava poslije kojih kad dođete doma (sami ili dajbože ne sami) smrdite na znoj, dim a i možda vam se malo povraća. Ili ste to obavili još u klubu.

To nije smetalo maloprijespomenutoj multimegakompaniji Nike čiji su kreativni direktori u sklopu „The Original Run“ audio serije, odnosno suradnje sa i-Tunesima, pristupili Murphyju i naručili, doslovno, miks za džogiranje. Murphy se odazvao i složio miks kojeg ste do ovog mjeseca mogli nabaviti/kupiti samo preko i-Tunesa za određenu svoticu. Šest mjeseci nakon i-zlaska tog komada glazbe prava su prešla sa Kompanije Sa Tuđmanovim Cerom Za Logo na Jamesovu etiketu DFA (odnosno EMI, za Europu), i evo tek sad ovaj miks nabavljiv je u obliku fizičkog cd izdanja.

Kakva je to glazba koja, dakle, služi za skidanje kila i održavanje kondicije? Sto ljudi – sto čudi (a ima i ona ultrapotrošena varijanta sa ženama) pa će tako na ovo pitanje svaki nadobudni i uvijek hvalevrijedni džoger, odnosno bilotko tko trči za osobno zdravlje, odgovoriti drugačije. Bez obzira na bezbroj odgovora, Murpheyjev miks stvarno ima smisla. Kad poslušate prvi ili drugi LCDSS album jasno vam je da Murphy zna staviti ljude u pokret.

Na „45:33“ sve je analogno tipičnom sessionu trčanja – miks kreće zagrijavanjem, gradijalno diže tempo, doseže nekoliko špica i nekoliko odmora, i na kraju spušta bpm-ove. No, najbolje od svega je, a to vam ja kao netko tko nije trčao posljednjih godinu i pol mogu lijepo potvrditi, „45:33“ nije samo za trčanje.

Miks se sastoji redom od LCDSS stvari, produljenih instrumentalnih i remiksiranih verzija pjesama s prvog i drugog albuma. Tracklisting je time zanimljiviji kad se zna da se "45:33" pojavio prije „Sound Of Silver“ albuma, pa su tako ljudi koji su ga onda kupili mogli, a da to nisu ni znali, dobili hint kako će zvučati novi album.

Tako je tu svoju premijeru doživio svakako jedan od singlova godine, barem po izboru vašeg relativno omiljenog recenzenta, pjesma „Someone Great“ koja na ovom miksu u produljenoj i instrumentalnoj verziji sjaji punim sjajem svojih pulsirajućih elektronskih divota i bas linije vrijedne umiranja. Ostatak miksa je klasični LCDSS rokerski disko/diskoidni rok, mantraški electro-pop, pun besprijekornih ritmova, soul klavira i plesa, plesa, plesa.

Ako „45:33“ kupite u ovom novom cd izdanju biti ćete, za razliku od i-mušterija lani, počašćeni i bonus stvarima – Freak Out/Starry Eyes, Hippie Priest Bum-Out i „onanistic dub“ verzijom singla „North American Scum“.

Kolikogod ne volite ili čak mrzite trčati, raditi trbušnjake, trčati ili na orbitreku ili oko zgrade, ili pak oko škole (al to je sad potpuno drugi issue), svakako preporućujem „45:33“ kao jedan od najsmislenijih miks albuma ove godine. Ostale pop alternative koje sam slušao ove godine tipa Royksoppov „Back To Mine“ (zanimljivo, pogotovo starim italo-disco fanovima, ali prenadrobljeno) ili Hot Chipov „DJ Kicks“ iz !K7 serije (ok, ali isto tako ima problema sa koncentracijom) jednostavno nemaju flow poput ovoga.

Kaže još jedna od onih izreka: „Real athletes run. Others just play games.“
Now, there's a plug for ya, vi smiješni ljubitelji loptanja!

Spot za najvjerojatniji singl godine u režiji Douga Aitkena: ...and it keeps coming, and it keeps coming, and it keeps coming, till the day it stops.

Ide u kino a kaže da uči: „45:33“ ustvari traje 45:59.

Puf pant,
ek.

«Zbog velike koalicije čelnik stranke mora voditi vladu kako bi ona bila efikasna.» komentirao je Slavko Linić postavljanje Zorana Milanovića za SDP-ovog kandidata za premijera. Dodao je da će iz istog razloga svi čelnici koalicijskih stranaka biti u vladi, te da će SDP u dogovoru s koalicijskim partnerima odustati od nekih djelova svojeg programa, međutim ne odustaju od svog gospodarskog programa.
Na istoj tiskovnoj konferenciji Zlatko Komadina je zahvalio građanima na podršci koja je omogućila najbolji SDP-ov rezultat u svim dosadašnjim parlamentarnim izborima.
Pohvalio se izbornim rezultatom u Istri gdje je po njemu Istra pokazala da je crvena. Naime SDP je u Istarskoj županiji dobio najviše glasova, odnosno 35%, slijedi IDS sa 31% i HDZ sa 16%, no najbolji rezultat su ostvarili u Rijeci gdje su osvojili 58% glasova.
Komadina je rekao da su rezultati njihovog saveznika IDS-a i SDP-ovi rezultati u osmoj izbornoj jedinici najviše doprinjeli opciji lijevog centra.

«Nema nikakve šanse da se bilo tko iz HNS-a priključi HDZ-ovoj vladi koja je zemlju dovukla do ruba gospodarskog kolapsa.» komentirao je Miljenko Dorić, osvajač mandata za HNS u sedmoj izbornoj jedinici. Smatra da ta priča pokazuje da je HDZ uznemiren i da postoje velike šanse da lijevi centar formira vladu.
Nada Truina Đurić je izrazila zadovoljstvo HNS-ovim rezultatima. Na županijskoj razini osvojili su prvi cilj, a to je jedan mandat, dok drugi cilj, ministarsko mjesto za Peru Lučina tek trebaju ostvariti.
Bizarnost da su u osmoj izbornoj jedinici osvojili 5,21% te iako su prešli prag nisu osvojili mandat objasnila je lošim izbornim zakonom kojeg je HDZ sastavio kako bi pogodovao svojim biračima, a kroz razbijanje Zagreba na četiri i Rijeke na dvije izborne jedinice smanjio utjecaj protivnika
HDZ-a.
Smatraju da će ako HDZ formira vladu Rijeka i Primorsko – goranska županija stagnirati. Naglasili su da je stanje u Hrvatskoj jako ozbiljno budući da gospodarstvo tone svakog dana 9 milijuna eura, a pogotovo su kritizirali sanaderovo zazivanje ulica, jer za zastavljanje vlade moraju imati 50% plus jedan glas, a tome je bliži SDP nego HDZ. Tu tvrdnju temelje na kontaktima sa strankama o kojima ovisi nova vlada.
Na kraju je Nada Turina Đurić izrazila neslaganje sa predizbornim anketama koje se nestručno rade i po nečijem interesu, te utječu na birače. Stoga drži da se ne bi trebale objavljivati mjesec dana prije izbora.

«Ključ izbora drže manjine, a ne Friščić» rekao je na današnjoj konferenciji za novinare IDS- Damir Kajin. On smatra da bi se stranke nacionalnih manjina trebale izboriti za dvostruko pravo glasa u pregovorima, a HDZ po njegovom mišljenju na to nikada neće pristati. Stoga smatra da će lijevi centar sastaviti Vladu. U slučaju da manjine odustanu od dvostrukoga prava glasa i potpišu koalicijski sporazum s HDZ-om izdale bi svoj birački korpus i dodatno ga getoizirale, rekao je Kajin.

Prema njegovom mišljenju lijeva koalicija ne bi trebala dijeliti ministarska mjesta jer se na primjeru HSU-a vidjelo da se trgovina ne isplati, a između ostaloga takva trgovina bi upropastila državu.
Podržava predsjednika Mesića koji se drži ustava, a nedopustivim smatra HDZ-ove pozive na demonstracije i poručuje im da Hrvatska nije Ukrajna.
Smatra da će se mandatar vlade znati najkasnije do ponedjeljka.

Rekao je da će izborni pobjednik biti onaj tko uspije sastaviti vladu i dati premijera.
Komentirao je i IDS-ov izborni rezultat te je rekao da su se malo precijenili i da u urbanim sredinama nisu dovoljno djelovali, ipak zadovoljni su s rezultatom s obzirom na sve veću bipolarizaciju na političkoj sceni.

Večeras se u Palachu obilježava 25 godina grupe Grč. Zoff će održati perfomans, prikazat će se video i audio zapisi o djelovanju grupe, a gosti će moći uživati u pečenim jetricama s roštilja.

Večeras s početkom u 19 sati u Molekuli će se održati rasprava na temu: Autorstvo, individualnost, društvo. Velid Đekić, Daša Drndić i Igor Eškinja raspravljat će o tome u kojoj mjeri se isprepliću individualnost, umjetničke konvencije i društveni utjecaj u stvaranju umjetničkog djela. Koliko je autor neovisan, a u kojoj mjeri podložan utjecaju umjetničkih trendova te ekonomskim i političkim utjecajima.

Grad Rijeka će sufinancirati izdavanje kompilacije riječkih punk bendova od kraja sedamdesetih do kraja osamdesetih pod nazivom «Riječki novi val» sa 50 tisuća kuna. Radi se o projektu diskografske kuće «Dallas records» kojim se želi obilježiti trideset godišnjica punka, a kako je taj glazbeni izričaj karakterističan za Rijeku i dio njezina identiteta, te cijela kompilacija nije isključivo komercijalan projekt Grad je odlučio potpomoći to izdanje, rekao je gradonačelnik Vojko Obersnel na današnjoj sjednici poglavarstva.
Na kompilaciji će se naći Termiti, Parafi, ali i manji punk i novovalni sastavi koji su djelovali u to vrijeme.
Uz CD-e, najvjerojatnije box set, bit će štampana brošura s vodićem kroz bendove tog razdoblja uz fotografije najboljih riječkih rock fotografa.

četvrtak | 18.30

Gorillaz
D-Sides
EMI, 2007




Ona budala od Damona Albarna je na ljeto imala premijeru svoje opere na kineskom, «Monkey: A Journey To The West». Mislim, ono, ima li kraja tom tipu? Gdje se gasi? I zašto bi se uopće gasio?

Da, već sam prije, u nekoliko navrata, pišući o The Good, The Bad And The Queen (čiji istoimeni albumčić, kako se bliži inventar za kraj godine, sigurno spada u jedno od izdanja godine) ali i o mojim kućnim modnim navikama, pa još i prije dok vegan-hostile emisija BeatNocha nije imala svoju literarnu inkarnaciju, glorificirao Damonovu personu zbog i kvantitete i kvalitete koje redovito izbacuje iz svog sistema. Tako da danas neću.

Danas samo kratki podsjetnik svima koji još imaju dijete u sebi i pojava demonskog basiste Murdoca, nezainteresiranog frontmena 2D-a, trokrilnog bubnjara Russela i male japanke Noodles im izaziva radost, da je izašla predbožićna kompilacija Gorillaz b-strana, studijskih otpadaka i remikseva «D-Sides». Prva, iz 2002. zvala se "G-Sides", a ova se, zbog albuma «Demon Days» logično zove «D-Sides» i baš je ono što i želi biti – fanovska kompilacija pjesama do sad objavljenih "negdje drugdje" ili uopće ne objavljenih.

Bez obzira što su takve kolekcije prigodne, fanovske, kolekcionarske i uglavnom služe za sisanje para, one znaju, osim gomile neiskoristivih recycle bin trenutaka, sadržavati i pokoji biser za kojeg bi bilo baš šteta da nije nikad izdan. Takva je divota «Hong Kong», originalno izdana na dobrotvornoj Warchild kompilaciji iz 2005., pjesma koja je služila i kao vrlo emotivni finale na njihovim live nastupima (ovdje mislim na pravi ljudski bend a ne na crtić metafiziku) u manchesterskoj opernoj kući, čiju baladeriju prekrasno upotpunjuje Zeng Zhen na kineskoj citri.

Tu je i «Stop The Dams», protestna eko-balada o gradnji brana na Islandu u kojoj se Albarnu, inače dugogodišnjem povremenom stanovniku reykjaviškog predgrađa Grafarvogur, pridružuje Einar Örn iz davno ugaslih i nikad prežaljenih Sugarcubesa. Pa onda standardna simpatična glupiranja a la Gorillaz u vidu dub/reggae/pop pjesmica «The Swagga», «We Are Happy Landfill» i «Bill Murray» (sa gostujućim The Bees), te dvije demo verzije, interesantne arheološki nastrojenim G-fanovima, «People» koja pokazuje kako bi «Dare» zvučao bez Shauna Rydera (doduše, i sa drugim riječima i drugom melodijom), te demo verzija «Don't get lost in heaven» u kojoj Albarn pjeva onim stara-bakica-glasom na kojeg smo već imuni.

Na drugom disku ima par dobrih remikseva. Standardno dobar, barem po DFA standardima, je James Murphy iz LCD Soundsystema koji «Dare» pretvara u 12minutni spaljeni plesnjak. Quiet Village, odnosno Matt Edwards i Joel Martin, udahnjuju novi život, što bi svaki dobar remiks i trebao raditi, pjesmi «Kids with guns», a toj istoj to isto radi i Jamie T. More. No, najzanimljivija je kineska verzija hita «Dirty Harry» koju je kolektiv Schtung doslovno preveo na mandarinski kineski, što na kraju, sa kosookim reperima i transformacijom sad već legendarnog Casio riffa u tradicionalne kineske violine i citre, zvuči i duhovito i dobro.

Koliko će se još godina Albarn i frend-crtač Jamie Hewlett baviti ovim bendom koji je ušao u Guinessovu knjigu rekorda kao najuspješniji virtualni bend svih vremena ne zna se. Je li «D-Sides» kompilacija epitaf Gorillazima ili nas čekaju još film i soundtrack (na filmu navodno rade i Harvey Weinstein i Terry Gilliam) ostaje za vidjeti.

I za kraj – jesu «D-Sides» marketinška kompilacija isključivo namijenjena fanovima ili valja to šta? Mislim, ono, pa to su Gorillaz, ko drugi može pjevat refren toliko pun ničega kao što je «People, people, everybody people/ Everybody making a sound…» a da mu nije za zamjerit, nego je još i simpatičan?

Dosta.

It's coming up, it's coming up, it's coming up, it's coming up, it's coming up, it's coming up…
It's DARE!

D-najbolje CD1: We Are Happy Landfill, Hong Kong, Bill Murray, The Swagga, Stop The Dams i Rockit

D-najbolje CD2: Dare (DFA rmx), Kids with guns (Jamie T's Turns to Monsters mx), Kids with guns (Hot Chip rmx), Dirty Harry (Schtung Chinese New Year mx) i Kids with guns (Quiet Village rmx)

Demon na naslovnici: Pazuzu, babilonski kralj demona vjetra, sin boga Hanbija i donositelj oluja te sveopćih sranja. Inače i glavni uzročnik hodanja naopačke, superneugodnih psovki, povračanja krvi kao i generalnih odvratnoća u najboljem hororu svih vremena.

Sati i sati zabave za cijelu familiju: www.gorillaz.com

Windmill, windmill for the land, turn forever hand in hand,
ek.

Jučer je Florence Hartman u Profilovoj knjižari u Rijeci predsatavila svoju knjigu «Mir i kazna» u kojoj kritizira težnju velikih sila poput SAD-a, Velike Britanije, Francuske da pragmatičim mirom spriječi pravedno kažnjavanje ratnih zločinca.
Ona u knjizi ne kritizira potrebu za međunarodnom pravdom, odnosno Međunarodni kazneni sud u Haagu i Carlu del Ponte, već kritizira pokušaje velikih sila u sprečavanju nezavisnosti međunarodnog suda kako bi dalje mogli krojiti svijet prema svojim standardima. U kinjizi, Hartman ističe Carlu del Ponte i Louise Arbur kao heroine svjetske pravde koje su suprotno svim očekivanjima velikih sila donekle osigurale nezavisan rad Međunarodnog kaznenog suda i privedele pravdi Slobodana Miloševića.
Tu je stavila naglasak na Zorana Đinđića, koji je po njenom mišljenju, jedan od rijetkih političara koji je spojio pragmu s idealizmom pravde.
Ipak smatra da ukoliko se politika velikih sila ne promijeni, šanse za međunarodnu pravdu, a i za hapšenje Karađića i Mladića su slabe. Mišljenja je da je politiku moguće promjeniti pritiskom javnosti.

Čini se da velike sile jako podupiru globalizaciju kapitala, dok istom silom sprječavaju globalizaciju prava i pravde.

Večeras s početkom u 18 sati Udruga ljubitelja fantastike "3. zmaj" održat će prezentaciju petog broja fanzina"Eridan" u multimedijalnom izdanju, projekt pod djelomičnim
pokroviteljstvom Ureda Grada Rijeke.
Prezentacija će se održati u prostorijama donje kantine Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci na adresi Trg Ivana Klobučarića 1 (donja zgrada, stražnji ulaz na fakultet).

Večeras u MMSU-u s početkom u 19 sati otvorit će se izložba Željka Kipkea pod nazivom «Nezgode s kožom». Riječ je o osam slika rađenih tehnikom ulje na platnu koje prikazuju hrvatske pejzaže koji su prikazani na antropomorfnmi način tako da su prikazane kao da boluju od kožnih bolesti.
Franceschi je ovaj Kipkeov ciklus prozvao «mračnim impresionizmom», s čim se složio i sam umjetnik budući da koristi impresionističku tehniku, ali bez njihovih jarkih boja čime umjetnik ukazuje na apokaliptično stanje na planetu dok su pejzaži prikazani bez ljudi, ali uz relikte ljudske svakodnevnice, rekao je Branko Franceschi, kustos izložbe.
Ova izložba je značajna i iz razloga što označava Kipkeov povratak slikarstvu nakon što se posljednjih godina više posvetio filmu i pisanju knjiga, a ciklus slika «Nezgode s kožom» premijerno će biti izložen upravo danas u Rijeci.
Izložene slike nastale su ovo ljeto u Rovinju, a povezane su sa Kipkeovim ranijim ciklusom od prije četiri godine pod nazivom «Dozivanje kiše» koji se sastojao od šest slika opskurnoga izgleda, čime je prikazao tadašnje sušno ljeto, a slikama pokušao dozvati kišu.
Važno je napomenuti da Kipke ovu izložbu posvećuje poginulim vatrogasima na Kornatu, budući je nedavno objavio knjigu «Figura 17 – Nebo može pričekati» koja se bavi temom koincidencija, a nakon što je dovršio slikarski ciklus napisao je kratki tekst koji prati ciklus slika «Nezgode s kožom» i poslao ga lektorici samo dan prije kornatske tragedije.

Izložba traje do 12. prosinca.

četvrtak | 18.30

The Fiery Furnaces
Widow City
Thrill Jockey, 2007



Znam da nije neka napetost, al jednostavno moram progovorit koju o The Fiery Furnaces, bendu kojeg uspješno izbjegavam, sasvim nenamjerno, još otkad su se 2003. pojavili sa prvijencem «Gallowsbird's Bark».

Ognjene Furune su duo sastavljen, za razliku od The White Stripesa, od pravog brata i sestre, Matthewa i Eleanor Friedberger iz Brooklyna i u posljednjih 5 godina izdali su, što solo što kao FF, osam albuma, ako ne i više.

Za vas koji čitate Gloriu, Story i slične frizerski-salon-tiskovine, evo jedne slične (slične, jer nažalost, ne postoji alter verzija tih istih idiotarija) suvišne informacije. Eleanor Friedberger je Eleanor iz «Eleanor Put your Boots Back On» od jednog drugog benda s FF inicijalima. Da, Alex Kapranos plaća cuge sestri Friedberger kad idu van. Šta će, mora, cura mu je. A ako su u međuvremenu prekinuli – ne zamjerite, ja se rijetko idem šišati.

Ako poslušate bilo koje od tih izdanja (a pogotovo spomenuti prvijenac ili «Blueberry Boat» (Rough Trade, 2004.), «Rehearsing My Choir» (Rough Trade, 2005.) i «Bitter Tea» (Fat Possum, 2006.)) biti će vam jasno da su ili potpuno ludi ili uopće nemaju ono što se zove «osobni život». Naime, u prosjeku svaka njihova pjesma u sebi ima još najmanje dvije, a neki drugi konvencionalniji bend od njihovog bi jednog albuma napravio najmanje dva.

Ako se dograbite bilo kojeg od radova ove hiperaktivne familije, pa tako i ovog zadnjeg «Widow City», zatrpat će vas polukonceptualne ludnice koje kombiniraju na stotine tema, stotine stilova i stotine promjena, nerijetko sve to unutar jedne pjesme. Iako im je već šesti, ovaj album zvuči kao prvijenac nekog benda koji je posljednjih par godina snimio svaku ideju koja im je pala na pamet.

Nedavno je za Village Voice brat Matthew, glavni glazbopisac Peći Paklenih, izjavio da piše šest do osam pjesama na tjedan. Bez obzira koliko ovakav tempo, ako je uopće istinit, a ne bi se čudio da i je, može često biti poguban ako autor nije apsolutni genij, večina pjesama na «Widow City» je pokazatelj da Friedbergerovi s nevjerojatnom lakoćom vade iz rukava pop-kuke koja onda namjerno skrivaju iza slojeva i slojeva prog-prangijanja. A i to nije neki prog – samo zvući tako jer glazba non stop skaće iz tempa u tempo, iz stila u stil, evocirajući starinska rješenja davno umrlih «pametnjakovićarskih» bendova. Evo, recimo – zamislite Genesis iz, po meni, jedine dobre Peter Gabriel-bajkovite faze i dodajte mu Sonic Youth, Becka, Zeppeline (neću ih više spominjat, kunem se, evo samo još danas), Nirvanu i Princea.

Na jednoj pjesmi Eleanor čak i repa, a brejkovi su ponekad toliko glazbeno nelogični i, ako ćemo po solfeggiu, potpuno nepravilni, znači – potpuno proizvoljni, da je jedina riječ koja mi pada na pamet – humor. Glazba se, kao da je rezultat niza odluka nestrpljivog pretraživača skale na radio prijemniku, čas njiše od roka sedamdesetih do sint-popa, od nekakvog aljkavog ali simpatičnog diska do onoga što se, barem na trenutke, može nazvati «normalnom rock pjesmom». Osim što vrluda od jazza do metala, uvijek negdje između hit trenutka i deficita aranžmanske pažnje, «Widow City» je njihov naj-funk album do sad.

Sve je to zabavno, da, i na trenutke zapanjujuće, isto da, ali, iskreno – probijanje kroz kaotični svijet Ognjenih Peći prema kraju postaje već pomalo i, ako ne dosadno, onda dosadnjikavo, pogotovo jer je prilično teško pratiti narativnu crtu «Widow Cityja» koja, navodno, priča priču o nesretnom paru koji putuje na turistički obilazak Egipta. Ili tako nekako. Ako je vjerovati press releaseu (a njima se u pravilu ne bi nikad trebalo vjerovati je ih pišu marketinški Sarumani a ne glazboljubeći Gandalfi) riječi za ovu «priču» napisane su pomoću konzultacija sa pločom za prizivanje duhova, slučajnim otvaranjem stranica modnih magazina iz sedamdesetih i sličnim "metodama". Nepredvidivost glazbe i fora igre s riječima bit će vam dovoljni, ako se odlučite ući u svijet Biblijskih Pečnica, tako da koncept ovog konceptualnog albuma možete slobodno zaboraviti. Ko ima vremena za nekolikomjesečnu analizu libreta Grada Udovica – nek izvoli.

«Widow City» snimljen je sa gostujućim bubnjarem Robertom D'Amicom, koji, jadan, mora, kao i bilo koji bubnjar koji dođe na bauštelu kod Friedbergerovih, cijelo vrijeme bit ful koncentriran, jer pratiti silne hirovite promjene unutar pjesama ponekad nije lako. Osim njega na albumu gostuje i jedna od najvećih faca u glazbenom svijetu danas, barem što se mene tiće, a to je John McEntire iz čikaškog benda Tortoise.

Iako je «Widow City» nešto najzabavnije i najnapornije u istom trenutku, dakle nešto što brzo oduševljava ali brzo i dopižđuje, Gorući Šparheti su jedan jako zanimljiv bend, i unutar i izvan okvira alter-roka, alter-popa ili alter-čegagod, koji iz kućne radinosti doslovno štanca albume, i kao takvi su jedan sasvim lijep ukras biločijoj slušalačkoj navici. Ko, recimo, đumbir u hrani. Previše ne valja, al stavite li ga malo tu i tamo... Dobro, jasno vam je.

Ajde.

Najbolji fiktivni kuhari na svijetu: Švedski Kuhar Iz Muppet Showa, Adam iz “Života Na Sjeveru” i štakor Remy iz “Ratatouillea”

Najbolje od Grada Udovica: The Philadelphia Grand Jury, Duplexes Of The Dead, Automatic Husband, Ex-Guru, Clear Signal From Cairo, Navy Nurse i Restorative Beer

Danijel, 3,15: "Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?"

Pozdravljanje,
ek.

.....razgovor s Damirom Radovićem koji je napravio bend....ne on će najaviti večerašnji koncert grupe Septica u Stereu, a što je još važnije nakon dugo vremena tamo će zasvirati i ČA metal Po' metra crijeva.
Zatim slijedi razgovor s grupom ACAID i jednim mladim bendom iz Crikvenice.

Slušajte večeras u 18:30 na 98,4 MHz Zaljevski zvuk.

Kolinda Grabar Kitarović je na današnjoj HDZ-ovoj konferenciji za novinare rekla da očekuje da će Hrvatska do kraja desetljeća postati članica Europske unije i NATO saveza.
Međutim,naglasila je da se za ulazak u NATO neće raspisati referendum, ako HDZ pobjedi na izborima. To je potkrijepila tvrdnjom da članstvo u NATO savezu ne uvjetuje prijenos ili djeljenje suverenitet.
Ulazak u NATO usporedila s ulaskom Hrvatske u Ujedinjene Narode za što također nije bio potreban referendum.
Istknula je da članstvo u NATO-u ne uvjetuje od države sudjelovanje u svakoj vojnoj akciji ili sprovođenje odluke za koju se savez odluči, za razliku od UN-a u kojemu su sve članice dužne izvršiti odluku koju donese Vijeće sigurnosti.

Sutra započinje Osmi međunarodni festival podmorske i nadmorske fotografije i filma «More» kao i 38. kvarnerska revija amaterskoga filma «Kraf» u izložbenom prostoru i dvorani Filodrammatice. Program festivala i revije predstavila je tajnica kino-video kluba Liburnija-film, Andrea Gnjato Matkovića, koji je i organitazor tih dviju manifesatcija.
Svečanost otvorenja bit će sutra u 19 sati kada će se u dvorani Filodrammatica postaviti nagrađene fotografije, a nakon toga slijedi prva projekcija filmova u službenoj konkurenciji. Na reviju je pristiglo oko 68 filmova, a od toga ih je 22 u službenoj konkurenciji. Grand prix je osvojio «Vodeni čekić», autora Rasima Karalića i Kadira Plećana, u produkciji Video studija Delnice dok je prvu nagradu osvojio film «Zagreb, rano jutro 8. marta 2004.» autora Željka Radivoja, u produkciji Zagreb – SF i Hrvatskoga filmskoga saveza.
Što se tiče fotografije, prvu nagradu u kategoriji nadmorske, crno-bijele fotogarfije osvojila je Carmela Žmirić za fotografiju «X galeb», a u kategoriji nadmorska, color, Marin Tomulić za fotografiju «Oproštaj».
Ono što će se sigurno svidjeti svim posjetiteljima i natjecateljima jest da će se 24. studenoga, u dvorani Filodrammatice prezentirati knjiga «Iz morskih dubina» autora Damira Mušina, s Oceanografskoga instituta u Dubrovniku, koja je svojevrsan vodič roniocima-početnicima ne bi li upoznali sva živa bića Jadrana u prirodnom ambijentu.
Svečanost dodjele nagrada autorima festivala 38. KRAF-a i 8. Mora održat će se u maloj dvorani Filodrammatice, 24. studenoga, u 21.30 sati.
Manifestacije su podržali Grad Rijeka, Primorsko-goranska županija u Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Čestitamo kino- video klubu Liburnija-film na organizaciji makar je prema riječima tajnice Matković priliv filmova nešto slabiji nego prethodnih godina.
I ne zaboravite, ulaz na sve projekcije je besplatan.

BY THE WAY, čestitke našoj Carmeli na pobjedi. BRAVO.

Još malo pa su izbori. HDZ je angažirao sportaše u nadi da će ljudima zatitrati živac krda i da će zajedno u «masi u kojoj smrdi ali je toplo» osigurati im pobjedu. Jasno, zabranili su one spotove koji ukazuju na njihovu državotvornu nedosljednost, ali već je Orwell u svojoj 1984 pokazao kako jučerašnji prijatelj postaje današnji neprijatelj.
No, tko zna, možda sve to nije stvar pragme, već sazrijevanja stranke?
Ipak, prebrzo se dogodila ta preobrazba da bi bila uvjerljiva.
Što se još događa?
Još jedan album TBF-a se proglašava remek djelom. Postali su nedodirljiva institucija hrvatske rock, hip hop, pop i ostale kritike. Tko nešto kaže protiv, leti iz kritičarskog ceha Tajna?
Po meni i još nekolicini djelatnika radija najvjerojatnije duhoviti i angažirani tekstovi.
Imali smo i raspravu o vrijednosti baleta i plesa. Svi se slažemo da je ples nešto «ful fora i zabavno» samo se razilazimo u tome što jedni tvrde da je ples «ful fora i zabavno» samo kada se sudjeluje u njemu, dok je gledanje baleta ili neke plesne predstave jednako gledanju i uživanju u potezima igrača monopolija, a da se u tome ne sudjeluje, dok su drugi takvo tumačenje s gnušanjem odbili nazvavši ga primitivnim.
Prvi su odmahnuli rukom i rekli da sve što se može primjeniti na gledanje plesa može i na sport koji je «ful fora i zabavno» samo kada se sudjeluje u igri, dok je gledanje neke utakmice ili natjecanja jednako gledanju i uživanju u potezima igrača monopolija, a da se u tome ne sudjeluje.
Prvak u monopoliju agitira za HDZ – kao neka vijest iz budućnosti.
Ali i ovako monopolisti iz T-ht-a agitiraju skrivečki kroz svoj «spremimo naše ili slično» za HDZ.
Ali oni su igrači , a ne gledatelji, zato ljudi, ako želite da vam stranke plaćaju za pojavljivanje na njihovim izbornim plakatima i spotovima, nemojte biti pasivni promatrači – postanite igrači.

Nisam vidio da je jedan pasivni promatrač ikada pokupio slavu i blago, to ide samo igračima. Ali slavu i blago im omogućuju upravo pasivni promatrači čiji je jedini smisao života divljenje prema igračima. Upravo to divljenje pasivnih promatrača igrače čini atraktivnima strankama.
Stoga kada bi svi postali igrači, stranke više ne bi mogle zajebavati ljude sa angažiranjem istih, jer ne bi bilo tom stupidnog divljenja promatrača, čiji bi smisao života, od kad su postali igrači, bio pronači način kako nadmašiti druge igrače.
I cijeli svijet bi postao jedno šareno i veselo igralište i ljudi nikada više ne bi trebali raditi poslove koje ne vole, jer bi se svi igrali.

Na konferenciji za novinare IDS-a njihov nositelj liste za osmu izbornu jedininicu, Damir Kajin, nakon što je izrazio sućut obitelji Sanader, je rekao da Hrvatska ide u opasnom smjeru. To se odnosi i na loše gospodarstvo i sve veći dug, ali i na bipolarizaciju političke scene. smatra da su za to zaslužni mediji koje kontrolira krupni kapital, koji bi nakon što se politika svede na dvije stranke u konačnici zavladao Hrvastkom. On je bipolarizaciju izjednačio sa metropolizacijom, velikom koalicijom i ukidanjem kritičkog mišljenja. Ipak, rekao je, dok je IDS-a bipolarizacije neće biti, a glas za IDS drži sigurnim glasom, stoga je najavio da će IDS dobiti četiri mandata u osmoj izbornoj jedinici
Naime, IDS nudi istrijanizaciju države odnosno povećanje industije, pa je istaknuo činjenicu da je industrija najzastupljenija jedino o bruto društvenom proizvodu Istarske županije.

Potrbu za istrijanizacijom zemlje potkrijepio je i činjenicom da Istarska županija ima dvostruko veći izvoz od PGŽ-a, a dvostruko manji broj nezaposlenih. Rekao je da je Istra jedina u Hrvatskoj ima manje nezaposlenih nego prije rata 1991. godine. Zaključio je da tako što mogu postići sve županije u Hrvatskoj, a posebice PGŽ, stoga ga čudi to najači gospodarski bazen ex Jugoslavije, odnosno Rijeka i okolica danas gospodarski vegetira.
«Ako ne dođe do istrijanizacije države, Hrvatska će zapasti u dužničko ropstvo.», smatra Kajin.
Dorotea Pešić Bukovac, peta na izbornoj listi, je istaknula važnost zdravstvene reforme, jer je danas u zdravstvu loša i preskupa usluga na koju se predugo čeka. Stoga se založila za bržu izgradnju bolnica u Puli i Rijeci.
Smatra da je potrebno uskladiti mirovine novih i starih umirovljenika, isplatiti 50% duga umirovljenicima kojeg HDZ-ova vlada još nije vratila, a prosječna mirovina treba iznositi 50% prosječne plaće.

Danas je na radio Svidu gostovao predsjednik SDP-a Zoran Milanović.
U razgovoru je kazao da želi svojim primjerom doprinjeti da se politikom bavi sve veći broj mladih ljudi.
Pozitivne karakteristike prošlog društva su to što su materijalne razlike između ljudi bile manje i miješano su živjela djeca intelektualaca i radnika, iako je ta zemlja bila u ograničenoj slobodi, no danas su se te socijalne vrijednosti izgubile.
Dio hrvatske politike je dopustio da dođe do društvenog raslojavanja, a to se može spriječiti ili ujednačiti promjenom poreznog sustava, odnosno porezom na kapitalnu dobit.

Smatra da taj porez neće demotivirati ulagaće u dionice, a narod nemora strahovat da će se njihove dionice oporezivat ili njihova štednja, što HDZ zloupotrebljava. Taj porez će platiti bogati, poput Luke Rajića, iako će njima idalje ostati veliko bogatsvo.
Rekao SDP se ne obraća posebnim interesnim skupinama poput crkve ili sportaša, a za
dinamovu agitaciju za HDZ smatra da je jedna od najvećih bizarnosti HDZ u izborima. Ne zna što je lošije ili se manipulira strancima poput Chaga ili Kocha ili ih se uključuje u izborne procese u kojima nemaju pravo sudjelovati.

Za svoje direktne izjave kaže da je takav njegov karakter da govori kratko i jasno ali morao se i osvrnuti na klevetničku kampanju HDZ-a, za koju je i upitno od kuda im toliki novac, a to će ih upitati.
«Netko može misliti da je takav riječnik grub, ali to što kažem je istina.» rekao je Milanović
Odbio je koaliciju s HDZ-om, jer se ne može koalirati s nekim tko loše radi.
SDP misl koalirati sa HNS-om, IDS.om, HSS i HSU-om, jer imaju kompatibilne programe, a nova vlada se neće moći formirati bez koalicije, smatra Milanović.
O HDZ.ovoj kampanji u kojoj se hvale vraćenim dugom prema umirovljenicima je rekao da se ne bi trebali hvaliti vraćanjem duga za kojeg su sami odgovorni, smatra da je to je njihova obaveza.
O problemu zdravstva rekao je da je potrebna solidarnost zdravih s bolesnim i bogatih sa zdravima, što je jedna od pozitivni tekovina socijalizma - jednakost u zdravstvu.
Smatra da je od reforme pravosuđa važnija reforma administracije, odnosno birokracije.
Drži da je SDP utabao put k EU,a HDZ se sada kiti tuđim perjem.
On je za NATO, ali uz uvjet referenduma.
Ljudi se plaše da je NATO jednako misiji u Iraku jer su HDZ-ovci pružali potporu Bushevoj administraciji. NATO nije Irak, već zaštita demokracije, jer tamo se nalaze zemlje najnaprednijih zemalja svetske demokracije i kaže da će Hrvatska sudjelovati NATO misijama koje želi, a ne u svima, smatra Milanović.

Ljubo Jurčić će biti premijer, jer su u SDP-u želili naglasiti timski rad, a to HDZ ne može prihvatiti jer to nije unutar njihove kulture u kojoj premijer sve govori i sve zna, a drugi nemaju pravo sudjelovati u donošenju odluka.
Zakon o Dijaspori je donesen tek 1995. kada je HDZ počeo gubiti od HSLS-a i taj zakon je čista manipulacija da bi HDZ ostao na vlasti, rekao je Milanović.

četvrtak_18.30

Robert Plant & Alison Krauss
Raising Sand
Rounder/Decca 2007




Jel neko spomenuo Zeppeline? Nije? Nema veze.

Moj kolega, suborac i suradnik, Voglio Sroglio (poznat kao i VK Voljen) reče nedavno da jedva čeka bit star tako da može slušat samo Neil Younga, na što sam se ja potpuno odvalio jer sam to isto izjavio neovisno o njemu prije ful malo. Ono, pustit bradu (jer kose najvjerojatnije onda više neće bit za puštat kolikogod imamo gene od stare a ne od starog), lovit ribu, pa je peč, pa je jest, pa onda sjedit na trijemu ili takvom nečem i isključivo slušat Neil Younga (ovdje stari deda, kojem je je, btw, OPET izašao novi album, "Chrome Dreams 2", služi kao simbol za dobru akustičnu američku glazbu) sa pohabanom akustarom na koljenima i sa dva-tri akorda, koliko ih je već potrebno, mirno zaspat u idili.

Sad, bile te naše želje koje izgovaramo kroz smijeh odraz nepobitnog starenja ili činjenice da sva ta moderna mjuza i silno praćenje mogu čovjeka zatrpat nepotrebnim podacima i na kraju krajeva zamoriti i izmoriti, nije ni važno. Važna je spoznaja da nam sve više i više treba, kolikogod ne mogu zamislit život bez distorzije i mac bpm-ova ili bez ultrabultra novih ludih japanskih ili finskih albuma, lijepa i lagana seoska mjuza. Seoska, da, u najpozitivnijem mogućem smislu te riječi.

Šta stvarno niko nije spomenuo Zeppeline? Šteta.

Jedan takav album, kojeg ćemo spremiti za ta nadolazeća vremena na trijemu uz vino i gitare i lovačke šprehe ko je koga i kako točno povalio u "starim danima" je izašao prošli mjesec, zove se "Raising Sand" i bavi se korijenima izvorne američke glazbe, no na vrlo zanimljiv način gdje se razlike između countryja, folka, bluesa, bluegrassa i soula, ali i rocka i rockabillyja potpuno zamagljuju i stapljaju u jednu cjelinu. Neki kritičari su ga nazvali "zastrašujućim" i "prijetećim", no kritičarska pretjerivanja na stranu, "Raising Sand" predstavlja svakako neobičan, mračniji pogled na tipične oblike iz američke pjesmarice. Robert Plant...

AHA! Znao sam!

...nikad u svojoj post-Zepp karijeri nije zvučao bolje, a čini se da je u, ovoj emisiji/ovom blogu do sad nezanimljivoj Alison Krauss pronašao partnericu koja mu baš lijepo paše. Da, "lijepo" je prava riječ za to.

Plant je prije sedam godina prvi put pristupio Alison i pozvao je na suradnju, no pravi rad dogodio se tek prošle jeseni kad su se sastali u, a gdje drugdje nego Nashvilleu. Album su snimili u svega deset dana s producentom T-Bone Burnettom i odličnim bendom kojeg čine Marc Ribot, Norman Blake, Jay Bellarose, Denis Crouch i Mike Seeger. Vrlo zanimljiva ekipa oko Planta i Kraussove, moram priznati. Izdvojit ću samo dvojicu... Čovjek čija gitaristička rješenja savršeno začinjuju ovu kolekciju je Marc Ribot, gitarist najvjerojatnije najpoznatiji po tome što je dugogodišnji pratioc Toma Waitsa, no Ribot je radio i sa Johnom Zornom, triom Medeski, Martin & Wood, Elvisom Costellom, a čuo sam i da će uskoro opet pohoditi Zagreb pa si, kad se to dogodi, odite pogledat ovog čarobnjaka atmosfere.

Druga zanimljiva osoba u bendu je svakako Mike Seeger, američki folk glazbenik i folklorist. Čovjek je to koji svira jedno stopedeset-dvjestopedeset instrumenata i teorijski je jedan od najpotkovanijih poznavatelja američkog folklora. Fora je da su mu starci bili bliski suradnici Johna Lomaxa, a to je već puno.

No, svakako centralna ličnost pozadinske ekipe je producent i selektor pjesama T-Bone Burnett. Svojevremeni Dylanov suradnik, član Alpha Banda i samostalni glazbenik najpoznatiji po svom producentskom radu (Costello, Counting Crows itd.) prije nekoliko godina je doista zasjao kao poznavatelj američkog glazbenog nasljeđa i to u dva filma braće Coen, prvo "Velikom Lebowskom", a onda (i pogotovo) u "Tko je ovdje lud?", odnosno u originalu "Oh Brother Where Art Thou?", čiji je soundtrack kompilirao i za to osvojio brojna priznanja. Taj isti soundtrack reaktualizirao je pomamu za američkim folklorom, dao nam neprikosnoveni off-hit desetljeća u pjesmi "Man Of Constant Sorrow" (nezaboravni Clooney, Turturro i Nelson kao "Soggy Bottom Boys", a u biti vokalni trio Dan Tyminski, Harley Allen i Pat Enright) i pokrenuo niz dokumentaraca, studija, kompilacija, tributea i čega sve ne.

Nadalje, T-Bone Burnett radio je i na soundtracku za Minghellinu "Studengoru" za koju je sa Alison Krauss snimio obradu svoje stare pjesme "The Scarlet Tide" koja je bila nominirana i za Oskara. Zbog te suradnje između Kraussove i Burnetta, Alison je, nakon što joj je Plant već bio sigurno i dosadio s nagovaranjem na zajednički rad, sama predložila T-Bonea kao producenta. Burnett je napravio i mnogo više. Sastavio je popis pjesama za session odabravši tako impresivan popis tuđih skladbi. Tako su tu pjesme Sama Phillipsa, Gene Clarka, braće Everly, Toma Waitsa, Townes Van Zandta, ali i jedna Page-Plant pjesma - "Please Read The Letter", originalno izdana na njihovom "Walking Into Clarksdale" albumu iz 1998. Nju ne mogu prestati pjevati po doma i svukud već tjedan dana.

Tko je Robert Plant ne treba objašnjavati. Ko ne zna za staru rašpu, legendarnog frontmena jednog od najvećih bendova ikad i čovjeka koji je osobno redefinirao ponašanje frontmena na pozornici i nakon svih ovih godina ostario sa stilom, nek se sam educira jer raspredati o Plantu bilo bi suvišno. Ono, Robert Plant je Robert Plant, ili za frendove Robert Biljka tj. frend od Jimmyja Stranice.

No, pretpostavljam da je Alison Krauss malo nepoznatija, barem publici koja inače ne sluša country i bluegrass. Kraussova je sedamdesetprvo godište i iza sebe ima trinaest albuma i, pazite sad ovo, rekordnih dvadeset Grammyja, što za solo rad, što za rad u grupi Union Station, što za producentski rad. Nas ovdje živo boli dupe za Grammy i ta nam nagrada više predstavlja sprdnju nego kredibilitet, no uopće ne čudi što je Plant kao pasionirani ljubitelj narodne glazbe (znam, znam, Gazde kao predgrupa u Zagrebu - da nije žalosno bilo bi smiješno...) odabrao baš Kraussovu za partnericu jer, u svijetu američke country scene, ona je definitivno respektabilna i ključna figura. I nekako je dobro da ju je odabrao jer ovaj par zajedno funkcionira i to odlično.

Kemija između ove mlade žene i ovog starog simpatičnog jarca je sirova energija koja ove obrade pretvara u mračnu i jednostavno prekrasnu kolekciju svojevrsnih standarda koju vam, čak i ako ste inače udaljeni od ovakve glazbe, nije bed slušati. Naravno da je Plantova karizma velika kao planina i kao takva je neizbježna činjenica koja drži ovaj album, no nije samo Plant isključivo ovdje bitan. U tandemu, u promjenama uloga (sad ja tebi pjevam bekove, sad ti meni, a sad pjevamo skupa), u interakciji a pogotovo u savršeno odabranom tracklistingu, kao i odličnoj, na trenutke čistoj a na trenutke Waitsovskoj glazbenoj pozadini leži tajna neodoljive privlačnosti ovog bisera koji čas sjaji suncem ruralne idile a čas isijava mrak gradske žgadije.

Kaže Adam Webb sa Yahoo Musica da je ovo album za ljude koji prije svega cijene otpadnike žanra kao što su Merle Haggard, Steve Earle ili Townes Van Zandt - i nije pogriješio (zaboravio je samo dimnjačara kojem se češljugar ugnijezdio u grlu - tatu Waitsa čija je bolna "Trampled Rose" ovdje isporučena solo od strane Alison), jer "Raising Sand" čini Ameriku zanimljivom na način na koji to rade Mark Knopfler i Emmylou Harris, ili čak Jack i Meg White, ako hoćete, dakle, zanimljivo za uši čak i onima koji na U, S and A, kako tu zemlju zove "novinar" Sagdijev, gledaju sa srcem punim nekih drugih podneblja.

Možda će ljubitelji psihodeličnog folka kojeg je Plant s onim drugim tipom prakticirao u onom jednom bendu, ali i u solo karijeri, biti malo razočarani jer "Raising Sand" zvuči apsolutno američki (nema tu Fairport Convention trenutaka ili starog akustičnog Zepp-folka), no slušanje Planta i njegove i više nego uvjerljive izvedbe moglo bi staviti pokoju kost na mjesto i takvima. Čitao sam intervju s njim u povodu ne samo ovog albuma nego i valjda-skorog Zeppelin reuniona s Bonhamom Mlađim i Plant u njemu kaže da u posljednjih dvadesetpet godina nije snimio ništa bolje i da u tih istih dvadesetpet godina nije bio zadovoljniji svojim glasom i radom. To se definitivno i čuje.

Do sjedenja na onom imaginarnom trijemu s početka ovog teksta ima još dosta vremena, no za uživanciju u glazbenoj Americi kad je ovako majstorski izvedena i snimljena, nikad nije prerano.

Draguljarnica: Rich Woman, Sister Rosetta Goes Before Us, Polly Come Home, Gone Gone Gone (Done Moved On), Please Read The Letter, Fortune Teller i Nothin'

BBC Breakfast Time: 31/10/07

Bo, bo, bo...
ek

Zoran Milanović, predsjednik SDP u ponedjeljak u 13:30 će gostovati na Svid radiju (98,4 MHz). Razgovor će voditi Dražen Zima, a slušatelji Milanoviću mogu postavljati pitanja na naš telefon 212 043.
Također, svi čitatelji bloga, ukoliko misle da mogu doprinjeti dinamici intervjua, mogu ostaviti pitanja na komentarima.

Danas je počela FONA performansom Kreše Kovačićeka koji je u 12 sati skvotirao jedan stan na Piramidi, a u vlasništvu grada. Cilj njegova preformansa jest da u Hrvatskoj zaživi skvotiranje što je inače česta praksa u Europi. A u 14 sati počinje s radom piratska radio stanica «Slobodni radio Palach» koji će emitirati svoj program na frekvenciji 98,0 MHz.
U programu će moći sudjelovati svi koji smatraju da imaju nešto za reći, pa ljudi slobodno mogu doći u Palach i uključiti se u program.
«Slobodni radio Palach» je projekt Krune Jošta iz Koprivnice. On se na taj način pokušava boriti protiv monopola institucionalnih medija.
To se nadovezuje na temu ovogodišnje pete po redu FONE koja je Umjetnost i kriminal.
Službneno otvaranje FONA-e je u 19 sati sa centralnom izložbom u kojoj će se prezentirati radovi petnaestak umjetnika, zatim će se prikazati film o MMC-ovom posjetu Stuttgartu što je autorski rad Zorana Kreme, a nakon toga slijedi koncert eksperimentalne glazbe koju će izvoditi SAD grupa Bushvack i riječka grupa Miševi.

Lista za Rijeku poslala je Prosvjedno pismo ETIČKOM IZBORNOM POVJERENSTVU, GONGU, HRVATSKOJ TELEVIZIJI, OSTALIM MEDIJIMA, PROTUKANDIDATU FURIJU RADINU, PROTUKANDIDATU DENISU STEFANU

PREDMET: PROSVJED ZBOG NERAVNOPRAVNOG TRETMANA HRVATSKE TELEVIZIJE PREMA KANDIDATIMA I POLITIČKIM STRANKAMA KOJE NE DOLAZE IZ ZAGREBA

LISTA ZA RIJEKU i njezin kandidat LUCIO SLAMA upućuju prosvjed Hrvatskoj televiziji zbog činjenice da su snimanja predstavljanja kandidata (za razliku od Hrvatskog radija) omogućena jedino u zagrebačkom studiju.

S obzirom da se radi o javnoj televiziji koja se financira pretplatom građana sa područja cijele zemlje, nije nam jasno zašto nisu iskorišteni studiji po regionalnim centrima.

Smatramo da ste time stranke i kandidate koji ne žive u Zagrebu stavili u neravnopravan položaj.

Posebno je apsurdna činjenica da je čak i sučeljavanje kandidata u XII. jedinici za talijansku manjinu organizirano u Zagrebu iako je poznato da sva tri kandidata dolaze iz Istre i Rijeke, gdje se nalazi i većina biračkog tijela.

Ovim putem pozivamo ostala dva kandidata koja dolaze iz te izborne jedinice, Furija Radina i Denisa Stefana, da nas podrže u nastojanju da se barem sučeljavanje kandidata za talijansku manjinu organizira u Rijeci.



IN ITALIANO: LA LISTA PER FIUME col suo candidato LUCIO SLAMA manda una nota di protesta alla HTV per il fatto che le presentazioni dei candidati possono essere filmate soltanto nello studio a Zagabria (a differenza di quelle per Radio).

Siccome si tratta della televisione che viene finanziata dal popolo croato tramite canone televisivo, non si capisce perche' non si possano usare gli studi televisivi regionali della stessa HRT.

Siamo dell' opinione che in tal modo si e' verificato un grosso svantaggio sia per i candidati che per i partiti che non sono stabiliti, o abitano a Zagabria.

Ha di assurdo il fatto che il faccia a faccia tra i candidati del XII. corpo elettorale per la minoranza italiana, sia organizzata a Zagabria nonostante si sappia che tutti e tre i candidati vengono da Fiume e Istria, come anche la maggioranza del corpo elettorale.

Tramite questa nota invitiamo il sig. Radin e il sig. Stefan ad aiutari pubblicamente per ottenere almeno che il faccia a faccia dei candidati per la minoranza, si tenga a Fiume.

Večeras se s početkom u 20 sati otvara Molekula.
Prostor se nalazi na adresi Delta 5/1 ili...kako objasniti...u bivšoj zgradi Ivex-a.
Posjetitelji mogu pogledati kratke moldavske filmove iz arhive Drugog mora, sudjelovati u kratkom kazališnom treningu u studiju za izvedbene umjetnosti Trafika i Prostora plus, pogledati filmske i video materijale Filmaktiva, čitati knjige objavljene u ediciji Katapult i preslušati CD-e koji idu uz njih ili pogledati fanzine i literaturu Infoshopa škatula.
U 21 sat počinje koncert grupe Marinada.

Festival nove umjetnosti počet će ovaj petak u Palachu, javljaju organizatori iz MMC-a, a u priopćenju organizatora stoji:

ART & CRIMINAL
Ili
Artaudov “Ubijeni Samoubojica” Van Gogh

Odabrana tema našeg festivala 2007. godine jeste relacija umjetnosti i “sfere općega” : sistema, ćudoređa, zakona, plemena, društva, države, “globalnog poretka”: opresivno – represivne aparature Nadzora / Zatvora / Ludnica / Bolnica ( Kierkegaard, Nietzsche, Freud, Artaud,Battaile, Foucault, Lacan ); kraće rečeno: relacija / interakcija pojmova o UMJETNOSTI / ZLOČINU / KRIMINALU – što je implicite ili eksplicite još od antičkih vremene ( Platon: Fedar, Fedon, Država… ) do danas jedna od “crvenih linija” rasprava i sukoba plejade estetičara i moralista o pitanjima umjetnosti.
PROCVAT KRIMINALA, PIRATIZMA I SLOBODNOG PODUZETNIŠTVA 90-ih ;
DEKRIMINALIZACIJA PIRATSKOG ART – PODUZETNIŠTVA U RIJECI 97. – 07.
Po čuvenim tezama Hakima Beya o piratima, avangardistima i “muzici kao principuorganizacije države”, te o TAZ – ovima ( Privremene Autonomne Zone = Temporary Autonomous Zones ) upravo je naš grad, Rijeka, točnije Fiume od 1919. pa “nadalje”, uslijed nevjerojatne “protofašističke” a po “artističkom” nadahnuću PIRATSKE akcijemilitantnog književnika Gabriella D’Annunzia postao poslijednjom piratskom utopijom i – istodobno – prvom, paradigmatičnom modernom ( trans - ) artističkom Privremenom Autonomnom Zonom! Divlje anarho - horde cyberpunkera omogućile su Svakom zainteresiranom da se i ON LINE upozna s cijelim kompleksnim sustavom tog piratsko – umjetničkog determinističkog kaosa čiji je Strange Attractor bio, eto, talijanski pjesnik D’Annunzio. Rijeka će potkraj 2006. na 2007. živjeti u znaku izložbe “Fiumani” i Venuccijeva modela za javni spomenik “Legionaru” ( u organizaciji MMSU ), a “Palachov” Festival nove umjetnosti FONA 2003 inaugurirao je upravo spomenutu Beyevu priču o Fiume kao piratskom danuncijevsko - avangardističkom TAZ-u. To što je riječ i o prvom povijesnom nastupu FAŠIZMA – organiziranog “kriminala” rigidno tumačeno – u svijetu nimalo ne zbunjuje Hakima Beya pošto je notorna činjenica da nijedna europska povijesna avangarda ( tehnički termin Petera Buergera ) nije završila drugačije nego baš u mahom totalitarističkoj političkoj instrumentalizaciji – što se od vremena izbacivanja D’Annunzija iz Fiume ranih 20-ih godina prošloga stoljeća pa do sredine 30-ih godina dogodilo i u Italiji, dakle i u Fiume i u Njemačkoj i u Rusiji ( SSSR ), a poznato je kako su se stvari odvijale u Francuskoj – u kojoj je u umobolnici devet godina jedva preživio jedan Antonin Artaud – koji je izašavši, pred smrt, po “kapitutaciji” njegovih represivnih psiho - tamničara u poratnoj Francuskoj uspio
napisati svoj veličanstveni proto – antipsihijatrijski tekst VAN GOGH: UBIJENI SAMOUBOJICA.
Shvativši dublje činjenicu da se “legitimna” Država prikriveno vlada poput maskiranog mega – kriminalca, te da upravo Društvo i “ćudoredni” System maltretira i zlostavlja Individuu, jedna “neformalna” supkulturno – kulturna riječka udruga OTVORENI KRUG ( Open Cyrcle ) od sredine do konca 90-ih godina pripremila se za “pretvorbu” uregistrirano PODUZEĆE: u prvoj fazi “Jona d.o.o.” a potom – po “osvajanju” svog da-našnjeg sjedišta u prostoru Kluba Jan Palach – u MMC d.o.o. Rijeka Galerija O.K., utemeljena unutar MMC-a , od godine 1998. do danas bavi se ispitivanjem rubnih područja Arta i ekstremnih situacija do kojih uvijek iznova dovodisvako slobodoumno prekoračenje “jednom za svagda” zadanih tobože – legitimnih represivnih PROPISA koji blokiraju eksperimentalno i kritičko ponašanje i djelovanje na domaćoj Art sceni.

Pošto je još “od Van Goghovog Uha” svakom radikalno nastrojenom i usmjerenom umjetniku / teoretičaru / kritičaru bjelodano jasno da se umjetničko propitivanje konfliktnih odnosa Ja – Ne-ja / individua – duštveno - politički system / Zakon – prekršaj neizbježno odvija na ambivalentnom, anamorfotičnom, nemirnom i osjetljivom “underground” terenu ONKRAJ DOBRA I ZLA ( Nietzsche: Jenseits Gut und Boese ), te da je estetičko pitanje prvog reda – još od Kantove “Kritike rasudne moći” koje je mjesto te RELACIJE / INTERAKCIJE obično naivno odnosno apstraktno suprotstavljenih “parova suprotnosti” unutar umjetničkih koncepcija, poetika, metodologija, praksi i pragmatično projektiranih strategija i taktika “situacionističkog” avnog djelovanja, za opću temu Festivala FONA 2007 direktor MMC-a Damir Čargonja odlučio je ekplicite postaviti naslovnu sintagmu: UMJETNOST & KRIMINAL.

četvrtak | 18.30

The Black Dog
Temple Of Transparent Balls
General Production Recordings, 1993.
Reizdanje: Soma, 2007.




Well-a-well-a-well-a-huh!

Ok, prošli četvrtak nadaleko poznata vegan-hostile emisijica BeatNocha nije haračila PGŽ-eterom zbog i-see-dead-people-(everywhere!)-blagdana, a mene nisu nikad više u životu svrbili prsti. Vatra je zanimljiva stvar kad se čovjek nađe u njenim kavezima, ali to nije za na blogu pisati. Pa, zato, koristim ovu priliku da kažem koju i još koju više o jednom „tajnom“ albumu elektronske glazbe koji je ovih dana doživio zasluženo reizdanje, ali i da vam, kako je ovaj txt u biti one-off, ispričam kako sam, recimo, prošlu srijedu konačno dočekao koncert po mojoj mjeri u ovom „našom“ rokerskom Neverenverlandu.

Maznuvši sigurno nedozvoljenu dozu MaxFlu-a za jednog tridesetjednogodišnjaka, kako bi uopće bio u stanju doći do Tete Rože na 3u1 Noć Vještica, odnosno kako su ga u promo spiki nazvali „svojevrstan festival post new wave, dark-elektro muzike s njenim najagilnijim predstavnicima u Hrvata…“, shvatio sam da je moja, danas već stara izjava da „bend ne bi bio demo da išta valja“ napokon spremna za recycle bin. Pošteno, shvatio sam to još pred dva-tri tjedna, ali gledajući trio Klaus na pozornici još jednom, potvrda je bila jasna ko, a šta drugo nego – dan.

Prvo je zabregački ManMachine (čovjek se zove Goran Uroić) pokazao da se naslušao Kraftwerka i inih dovoljno za tri života (molim ne shvatiti na loš način – čovjek je stvarno ufuran, tome uvijek treba skidat kapu, pa čak i kad je jako zima) i unatoč tome što je između pokoje dobre stvari uglavnom samo odgađao druge bendove, nisam se mogao odvojit od mantre „zašto-ovakvih-one-man-machine-bendova-nema-u-Rijeci?“. Mantranje se nastavilo i dok su Kimiko svirali svoje viđenje više post-rocka nego „indielectronice“ (kako je stajalo u najavi), da bi bilo prekinuto samo glupavom, ali fora zgodom kad je vaš niže potpisani recenzent pokazao kolki je nerd/geek osvojivši podložak za miša na Kimiko pogodivši da je obrada koju su upravo odsvirali „Crystal Lake“ od Grandaddyja. Evo, ko kaže da se slušanje mjuze ne isplati!? Bwlehe.

Btw, otprašili su taj „Crystal Lake“ baš kako treba.

A onda zid zvuka. Naime, već sam hvalio Klaus prije pa neću ponavljat da ne bi mislili da mi podmazuju bankovni račun, ali reakcije okupljenih i lijepo dugačak pljesak na kraju rekao je više nego što bi mogao ja sad sa literarno-glazbenim knedlima poput “rijetko viđena samouvjerenost“, „savršeni presence“, „najsvježiji bend Zaljeva“ i sličnim. Reći ću vam samo da imam majicu na Klaus i da je nosim po doma. Ne po vani jer je bijela, a ja uopće ne ličim na Damona Albarna kad nosim bijelo. Svašta.

Steve Albini je jednom rekao da su danas svi rok bendovi dovoljno pametni da bi bili sumnjičavi spram glazbene industrije. Nadam se da Klaus zna poslušati savjet svog idola i da će ostati ovako zadivljujuće nepokvareno pokvareni još dugo. Jer ko će inače „širit krvne žile“?

Nakon kulturološkog šoka za pankersko i hevimetal podneblje dragog nam Grada, drugi dan pokupio sam svoje postojanje u Flathill gdje sam se ugnijezdio glede dugačkog vikenda. Takvi odlasci uvijek uključuju kopanje po kutijama s kazetama (jel se sjeća neko tog medija?) pa su mi se (ok, toplo, toplo, sad se već približavam The Black Dog albumu) uši sjetile, a to moram podijelit s nekim, Jonah Sharpove izdavačke etikete Reflective i svih onih, danas definitivno prašnjavih izdanja kao što su „Emit Ecaps“ (1996.) Spacetime Continuuma, što je Jonahov čvrlj-čvrlj alias, ili „Homebrew“ (1995.) od Subtropica, odnosno Jakea Smitha. Kopajući još dublje u kartonsku kutiju na kojoj piše „Koestlin Keksi“ došao sam do „Parallel“ i „Spanners“, dva danas definitivno klasična albuma moderne elektronike, oba složenih od nepobitne činjenice s početka devedesetih – trija The Black Dog.

The Black Dog su, osim pjesme s Led Zepellin Četvorke i Winston Churchillove alegorije na tugu, bili grupa koju je 1989. osnovao Ken Downie sa Ed Handleyjem i Andy Turnerom. Kako nisu mogli izdati za nikoga pokrenuli su te iste godine The Black Dog Productions. E, sad, ima nekoliko The Black Dog izdanja vrijednih pažnje (albumi „Bytes“, „Parallel“ i „Spanners“), a toj se skupini izdanja konačno pridružuje i album „Temple Of Transparent Balls“, reizdan od strane Soma Recordsa i konačno dostupan kao cd izdanje.

„Temple Of Transparent Balls“ je manje poznat široj publici zbog toga što je bilo underground izdanje izdano od potpuno underground etikete, danas nefunkcionirajućeg GPR-a, odnosno General Production Recordingsa, nekolikogodišnjeg gurača imena kao što su Beaumont Hannant, Terrace a ponajviše The Black Dog. Originalno, ovaj album nije imao nikakve veze sa prozirnim kuglama (ili sa prozirnim mudima, priznajte da vam je to palo na pamet) jer se zvao „Temple Of Transparent Walls“, no zbog legalnih implikacija sa etiketom „walls“ su u jednom trenutku postali „balls“.

Kako je GPR propao 1996. kopije „Templea“ postale su teško nabavljive.

Ranije ove godine škotski label Soma Quality Recordings izdao je „Book Of Dogma“, dupli album koji na jednom mjestu okuplja album „Parallel“ i nekoliko ranih ep izdanja, a sad su to isto napravili i sa „Templom“, albumom koji je na neki način pravi debi ovog trojca.

Za razliku od mnogih stvari iz prošlosti, ovaj je album ostario vrlo dobro. Kristalna produkcija, bogati aranžmani, rudimentarni tehno, nesramežljive naznake hip hopa, uvijek ambijentalni sintevi, pojedina jazz rješenja i čvrsti flow, je li, tijek, kako hoćete, i dan danas čine ovaj album pravim pravcatim udžbenikom „Kako raditi bezvremensku elektroničku glazbu“.

„Temple...“ cijelo vrijeme pleše između jednostavnosti i majstorskih komplikacija, ritam je mali genijalac/nadareno dijete koje čas skače četiri kroz četiri a čas postaje čista matematika, furiozno se bori sa opuštenim, ne nedostaje ni Detroita ni Londona, a album jednostavno vozi od početka pa do čak i gitarskog kraja u „The Crete That Crete Made“, savršeno odražavajući ono što se danas naziva zlatnim dobom za elektroniku. Podsjećam, ta 1993. dala je još nekoliko odličnih albuma („Analogue Bubblebath 3“, „Orb Live93“, „Incunabula“, „Sheet One“ i još) pa se stvarno čini da je to bilo magično godište.

Uglavnom, „Temple...“ je oznaka jednog vremena, vremena kad je "elektronika za slušanje" postajala onakvom kakvom je danas znamo. Tomu se je vrlo korisno vračati. Ne samo kako bismo se podsjetili na bolja vremena (mada je taj pojam uvijek upitan jer je subjektivan) već kako bismo doživjeli komad glazbe koji je to doba napravio takvim i koji je, do danas, najčišća inspiracija koju „elektroničari“ u suvremenom kaosu stilova mogu crpiti.

1995. Ed Handley i Andy Turner napuštaju Kena Downieja (koji je, uz različite kadrovske promjene, nastavio izdavati kao The Black Dog) da bi pokrenuli bend Plaid, koji je, svojim mnogim odličnim izdanjima („Not For Threes“, „Rest Proof Clockwork“, „Double Figure“ ili „Spokes“, da spomenem samo neke, kao, bolje) jedna sasvim druga velika priča.

Ja mislim da je to sve što sam htio reći. Barem ukratko. Ono, htio sam još ubacit koju o „Veri Drake“ odličnom Mike Leighovom filmu kojeg sam konačno pogledao ovaj vikend, pa o Simian Mobile Discu čiji sam album „Attack, Decay, Sustain, Release“ opet konačno poslušao kako treba i još koju o Novom Listu i njihovom poimanju glazbenog novinarstva, ali... ...ili bi bilo previše teksta ili bi bilo previše bezobrazno.

Popis Prozirnih Kugli: Cost I, Cost II, 4.7.8., The Actor And Audience, Jupiler, Kings Of Sparta, Sharp Shooting On Saturn, Mango, Cycle, In The Light Of Grey, The Crete That Crete Made

Keep it unreal.

ek

Večeras s početkom u 19 sati se u Molekuli predstavlja program Centra za mirovne studije pod nazivom "Alter NATO-r" koji razmatra mogućnost podizanja stupnja sigurnosti svih građana/ki RH bez nužnosti priključenja vojno-političkom savezu NATO.

U pozivu stoji:

Konsenzusom političke elite odlučeno je da Republika Hrvatska mora pristupiti NATO-u i sve se druge opcije isključuju. I sve to nasuprot činjenici da barem polovica stanovništva ne odobrava uključivanje Hrvatske u NATO savez. Ova situacija ukazuje na gaženje demokratskog procesa pred višim interesima (čijim?) i na odsustvo političke vizije političke elite.
Jednu takvu viziju razvio je Centar za mirovne studije pod nazivom ALTER NATO-r Platforma za izgradnju mira u kojoj se razmatra mogućnost podizanja stupnja sigurnosti svih građana/ki RH bez nužnosti priključenja vojno političkom savezu NATO.

Organizatori su: Centar za mirovne studije, Zagreb
Drugo more, Rijeka
Fondacija Heinrich Boll

Ri gitarijada će se održati 20.,21.,22.,prosinca u Klubu Palach -Rijeka.
Pozivamo sve demo bendove s područja cijele Hrvatske i van nje da se prijave do 05.prosinca,2007.
Odluku o 16 polufinalista donosi žiri do 10.prosinca.
Polufinalne večeri će se održati 20. i 21.12.2007.
U finale treću večer 22.prosinca ulaze četiri benda i između nih se bira najbolji.
Najbolji dobiva novčanu nagradu organizatora u iznosu od 5.000 kuna i samostalni koncert u Klubu Palach te novce od upada na taj koncert i nagrade sponzora.

Prijava mora sadržavati ime benda tehničke uvijete nastupa(pojačala,broj vokala itd.) te cd sa najmanje dvije demo snimke.Prijave se šalju na adresu:Klub Palach,Kružna 6,51000 Rijeka.

Sva što vas zanima možete pitati na ovom blogu ili na palach.blog.hr.
Organizator zadržava pravo otkaza gitarijade.Organizator ima pravo donijeti promjene datuma ,mjesta itd.održavanja gitarijade.Organizator ne plaća putne troškove bendovima izvan Rijeke a koji su prošli žiri.U slučaju odustanka nekog od bendova polufinalista i finalista zamjenuje ih prva slobodna zamjena po redosljedu žirija.Spavanje i hrana u Klubu Palach Žiri:Branimir Sljepčević Brada,(Art&music festival),Ante Perković,(rock kritičar),
Zdenko Franjić;("Slušaj najglasnije"), Vava,Voljen;(RADIO SVID,"Zaljevski zvuk"),Zoran Štajdohar Zoff,(rock glazbenik)


Za organizatora
Damir Čargonja Čarli

.....razgovor s Duletom Bonacom koji će najaviti koncert u Stereu povodom tridesete godišnjice njegove muzičke karijere.
Kada, gdje? 18:30 sati - 98,4MHz.

Večeras počinje Festival nove umjetnosti FONA 07 u Palachu. Zbog bolesti autora AFREDA PALA, IZLOŽBA "GOLI OTOK" je odgođena, stoga će glavni program otvorenja FONA-e biti nastup riječkog industrijal rock benda foF, koji će tom prilikom promovirati svoj album izdan za etiketu Slušaj najglasnije.
Predgrupa su im The Rat Singers. Nova su pojava, iako ne sasvim nepoznati, na riječkoj glazbenoj sceni; prvi su put zapravo nastupili u MMSU glazbom za Mars performans.

A malo dalje, točnije u Voloskom u maloj krčmi Skalinada Ante Perković će promovirati svoj album. Kako je navedeno u obavjesti postoji velika mogućnost da netko od nazočnih na večerašnjoj promociji bude stoti kupac njegovog CD-a.

Tvrtka Rockwool Adriatic potvrdila je danas da je sustav za kontinuirano mjerenje emisija u potpunosti funkcionalan čime su ispunjeni svi preduvjeti za nastavak probne proizvodnje koja se očekuje danas tijekom dana.
Viša inspektorica zaštite okoliša posjetila je tvornicu te potvrdila da su ispunjeni uvjeti za nastavak probne proizvodnje, a to znači da je sustav za kontinuirano mjerenje emisija usklađen s hrvatskim propisima.
Uspostavljen je pouzdan sustav za kontinuirano mjerenje emisija, odnosno umjereni su svi uređaji pa se danas 1. studenog 2007., u jutarnjim satima počelo s pripremama za nastavak probne proizvodnje, a sama probna proizvodnja očekuje se noćas oko 24 sata. Svjesni smo činjenice da je otvorenost i suradnja s lokalnom zajednicom izuzetno bitna te smo u dogovoru s inspekcijom uspostavili sustav informiranja nadležnih tijela i javnosti o svakoj značajnijoj informaciji vezanoj uz probni rad tvornice, tijekom kojeg može povremeno doći do kvarova ili kraćih zastoja, a koji mogu rezultirati sigurnosnim ispuštanjem kroz dimnjak za nuždu ili premosnicu. Nastavit ćemo s optimizacijom za konstantno poboljšanje proizvodnog procesa i efikasnosti, te ne očekujemo probleme prilikom ponovnog pokretanja probne proizvodnje, a ukoliko bi došlo do nepredviđenih okolnosti odmah ćemo obavijestiti javnost. Redovite kontrole i inspekcije dio su našeg svakodnevnog poslovanja, a tako će biti i u budućnosti, budući da su one jamac i nama i susjedima da se cjelokupna proizvodnja u ovoj najmodernijoj tvornici Rockwool Grupe odvija u skladu s važećim hrvatskim propisima i prihvaćenoj Studiji utjecaja na okoliš. Uvažavajući sve dosadašnje sugestije naših susjeda vezane za probni rad tvornice, u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Istarske županije, u sljedećih nekoliko dana uspostavit ćemo sustav za praćenje kvalitete zraka na različitim lokacijama u okolici.