SVID radio

Festival nove umjetnosti počet će ovaj petak u Palachu, javljaju organizatori iz MMC-a, a u priopćenju organizatora stoji:

ART & CRIMINAL
Ili
Artaudov “Ubijeni Samoubojica” Van Gogh

Odabrana tema našeg festivala 2007. godine jeste relacija umjetnosti i “sfere općega” : sistema, ćudoređa, zakona, plemena, društva, države, “globalnog poretka”: opresivno – represivne aparature Nadzora / Zatvora / Ludnica / Bolnica ( Kierkegaard, Nietzsche, Freud, Artaud,Battaile, Foucault, Lacan ); kraće rečeno: relacija / interakcija pojmova o UMJETNOSTI / ZLOČINU / KRIMINALU – što je implicite ili eksplicite još od antičkih vremene ( Platon: Fedar, Fedon, Država… ) do danas jedna od “crvenih linija” rasprava i sukoba plejade estetičara i moralista o pitanjima umjetnosti.
PROCVAT KRIMINALA, PIRATIZMA I SLOBODNOG PODUZETNIŠTVA 90-ih ;
DEKRIMINALIZACIJA PIRATSKOG ART – PODUZETNIŠTVA U RIJECI 97. – 07.
Po čuvenim tezama Hakima Beya o piratima, avangardistima i “muzici kao principuorganizacije države”, te o TAZ – ovima ( Privremene Autonomne Zone = Temporary Autonomous Zones ) upravo je naš grad, Rijeka, točnije Fiume od 1919. pa “nadalje”, uslijed nevjerojatne “protofašističke” a po “artističkom” nadahnuću PIRATSKE akcijemilitantnog književnika Gabriella D’Annunzia postao poslijednjom piratskom utopijom i – istodobno – prvom, paradigmatičnom modernom ( trans - ) artističkom Privremenom Autonomnom Zonom! Divlje anarho - horde cyberpunkera omogućile su Svakom zainteresiranom da se i ON LINE upozna s cijelim kompleksnim sustavom tog piratsko – umjetničkog determinističkog kaosa čiji je Strange Attractor bio, eto, talijanski pjesnik D’Annunzio. Rijeka će potkraj 2006. na 2007. živjeti u znaku izložbe “Fiumani” i Venuccijeva modela za javni spomenik “Legionaru” ( u organizaciji MMSU ), a “Palachov” Festival nove umjetnosti FONA 2003 inaugurirao je upravo spomenutu Beyevu priču o Fiume kao piratskom danuncijevsko - avangardističkom TAZ-u. To što je riječ i o prvom povijesnom nastupu FAŠIZMA – organiziranog “kriminala” rigidno tumačeno – u svijetu nimalo ne zbunjuje Hakima Beya pošto je notorna činjenica da nijedna europska povijesna avangarda ( tehnički termin Petera Buergera ) nije završila drugačije nego baš u mahom totalitarističkoj političkoj instrumentalizaciji – što se od vremena izbacivanja D’Annunzija iz Fiume ranih 20-ih godina prošloga stoljeća pa do sredine 30-ih godina dogodilo i u Italiji, dakle i u Fiume i u Njemačkoj i u Rusiji ( SSSR ), a poznato je kako su se stvari odvijale u Francuskoj – u kojoj je u umobolnici devet godina jedva preživio jedan Antonin Artaud – koji je izašavši, pred smrt, po “kapitutaciji” njegovih represivnih psiho - tamničara u poratnoj Francuskoj uspio
napisati svoj veličanstveni proto – antipsihijatrijski tekst VAN GOGH: UBIJENI SAMOUBOJICA.
Shvativši dublje činjenicu da se “legitimna” Država prikriveno vlada poput maskiranog mega – kriminalca, te da upravo Društvo i “ćudoredni” System maltretira i zlostavlja Individuu, jedna “neformalna” supkulturno – kulturna riječka udruga OTVORENI KRUG ( Open Cyrcle ) od sredine do konca 90-ih godina pripremila se za “pretvorbu” uregistrirano PODUZEĆE: u prvoj fazi “Jona d.o.o.” a potom – po “osvajanju” svog da-našnjeg sjedišta u prostoru Kluba Jan Palach – u MMC d.o.o. Rijeka Galerija O.K., utemeljena unutar MMC-a , od godine 1998. do danas bavi se ispitivanjem rubnih područja Arta i ekstremnih situacija do kojih uvijek iznova dovodisvako slobodoumno prekoračenje “jednom za svagda” zadanih tobože – legitimnih represivnih PROPISA koji blokiraju eksperimentalno i kritičko ponašanje i djelovanje na domaćoj Art sceni.

Pošto je još “od Van Goghovog Uha” svakom radikalno nastrojenom i usmjerenom umjetniku / teoretičaru / kritičaru bjelodano jasno da se umjetničko propitivanje konfliktnih odnosa Ja – Ne-ja / individua – duštveno - politički system / Zakon – prekršaj neizbježno odvija na ambivalentnom, anamorfotičnom, nemirnom i osjetljivom “underground” terenu ONKRAJ DOBRA I ZLA ( Nietzsche: Jenseits Gut und Boese ), te da je estetičko pitanje prvog reda – još od Kantove “Kritike rasudne moći” koje je mjesto te RELACIJE / INTERAKCIJE obično naivno odnosno apstraktno suprotstavljenih “parova suprotnosti” unutar umjetničkih koncepcija, poetika, metodologija, praksi i pragmatično projektiranih strategija i taktika “situacionističkog” avnog djelovanja, za opću temu Festivala FONA 2007 direktor MMC-a Damir Čargonja odlučio je ekplicite postaviti naslovnu sintagmu: UMJETNOST & KRIMINAL.