SVID radio

četvrtak, 18.30

LCD Soundsystem
45:33
DFA/EMI, 2007




Svako jutro u Africi gazela se probudi i zna da mora nadtrčati najbržeg lava. Ako to ne učini biti će pojedena.

Svako jutro u Africi probudi se i lav. On zna da mora nadtrčati najsporiju gazelu inače će biti gladan ili čak umrijeti.

Nije važno jeste li gazela ili lav. Važno je slijedeće: kad sunce izađe – bolje vam je da trčite.

Tako nekako ide priča. Na nju sam naletio tražeći citate i zgode o trčanju, ne samo kao fizičkoj aktivnosti koja definitivno skida kile ili vas drži u formi, već i kao pogledu na svijet. Jer trčanje kao najpotpunija fizička aktivnost nekako to i je. Otud i izreka „There is only one perfect road and it's always ahead“. Ili ona „Pain is just weakness leaving the body“. Ima ih još.

Mnoge face mogu vam pasti na pamet kad razmišljate o trčanju. Jesse Owens, recimo, legendarni crnac koji je na naci-Olimpijadi 1936. u Berlinu pobrao nekoliko zlatnih medalja (definitivno dižući Hitleru kiselinu u želucu) da bi se, vrativši se u Ameriku, bez obzira na uspjeh opet našao u zadnjem dijelu autobusa s ostalom braćom. Ako je ikad postojala ironija... Ili pak Kanađanin Ben Johnson i afera s dopingom koja je 1988. stresla svijet. Ili Steve Prefontaine, prvi trkač koji je potpisao ugovor sa kompanijom Nike ikad. Ili onaj Emile Zatopek. Pa Abebe Bikila, odnedavno ovjekovječen i u glazbenoj suradnji Francija Blaškovića i One Piece Puzzlea. Ili Branko Zovko. Ko se još tog tipa sjeća?

No, teško da će vam na pamet pasti James Murphy iz LCD Soundsystema. Simpatični bezveznjak-genijalac, ili kako Murphy sam sebe naziva „debeli tip u kratkoj majci koji pjeva sve vokale“, daleko je od simbola za atletsko zdravlje. Češće asocijacije su disko kugla i najrazličitije vrste nezdravih ali poželjnih zabava poslije kojih kad dođete doma (sami ili dajbože ne sami) smrdite na znoj, dim a i možda vam se malo povraća. Ili ste to obavili još u klubu.

To nije smetalo maloprijespomenutoj multimegakompaniji Nike čiji su kreativni direktori u sklopu „The Original Run“ audio serije, odnosno suradnje sa i-Tunesima, pristupili Murphyju i naručili, doslovno, miks za džogiranje. Murphy se odazvao i složio miks kojeg ste do ovog mjeseca mogli nabaviti/kupiti samo preko i-Tunesa za određenu svoticu. Šest mjeseci nakon i-zlaska tog komada glazbe prava su prešla sa Kompanije Sa Tuđmanovim Cerom Za Logo na Jamesovu etiketu DFA (odnosno EMI, za Europu), i evo tek sad ovaj miks nabavljiv je u obliku fizičkog cd izdanja.

Kakva je to glazba koja, dakle, služi za skidanje kila i održavanje kondicije? Sto ljudi – sto čudi (a ima i ona ultrapotrošena varijanta sa ženama) pa će tako na ovo pitanje svaki nadobudni i uvijek hvalevrijedni džoger, odnosno bilotko tko trči za osobno zdravlje, odgovoriti drugačije. Bez obzira na bezbroj odgovora, Murpheyjev miks stvarno ima smisla. Kad poslušate prvi ili drugi LCDSS album jasno vam je da Murphy zna staviti ljude u pokret.

Na „45:33“ sve je analogno tipičnom sessionu trčanja – miks kreće zagrijavanjem, gradijalno diže tempo, doseže nekoliko špica i nekoliko odmora, i na kraju spušta bpm-ove. No, najbolje od svega je, a to vam ja kao netko tko nije trčao posljednjih godinu i pol mogu lijepo potvrditi, „45:33“ nije samo za trčanje.

Miks se sastoji redom od LCDSS stvari, produljenih instrumentalnih i remiksiranih verzija pjesama s prvog i drugog albuma. Tracklisting je time zanimljiviji kad se zna da se "45:33" pojavio prije „Sound Of Silver“ albuma, pa su tako ljudi koji su ga onda kupili mogli, a da to nisu ni znali, dobili hint kako će zvučati novi album.

Tako je tu svoju premijeru doživio svakako jedan od singlova godine, barem po izboru vašeg relativno omiljenog recenzenta, pjesma „Someone Great“ koja na ovom miksu u produljenoj i instrumentalnoj verziji sjaji punim sjajem svojih pulsirajućih elektronskih divota i bas linije vrijedne umiranja. Ostatak miksa je klasični LCDSS rokerski disko/diskoidni rok, mantraški electro-pop, pun besprijekornih ritmova, soul klavira i plesa, plesa, plesa.

Ako „45:33“ kupite u ovom novom cd izdanju biti ćete, za razliku od i-mušterija lani, počašćeni i bonus stvarima – Freak Out/Starry Eyes, Hippie Priest Bum-Out i „onanistic dub“ verzijom singla „North American Scum“.

Kolikogod ne volite ili čak mrzite trčati, raditi trbušnjake, trčati ili na orbitreku ili oko zgrade, ili pak oko škole (al to je sad potpuno drugi issue), svakako preporućujem „45:33“ kao jedan od najsmislenijih miks albuma ove godine. Ostale pop alternative koje sam slušao ove godine tipa Royksoppov „Back To Mine“ (zanimljivo, pogotovo starim italo-disco fanovima, ali prenadrobljeno) ili Hot Chipov „DJ Kicks“ iz !K7 serije (ok, ali isto tako ima problema sa koncentracijom) jednostavno nemaju flow poput ovoga.

Kaže još jedna od onih izreka: „Real athletes run. Others just play games.“
Now, there's a plug for ya, vi smiješni ljubitelji loptanja!

Spot za najvjerojatniji singl godine u režiji Douga Aitkena: ...and it keeps coming, and it keeps coming, and it keeps coming, till the day it stops.

Ide u kino a kaže da uči: „45:33“ ustvari traje 45:59.

Puf pant,
ek.