Jučer je Florence Hartman u Profilovoj knjižari u Rijeci predsatavila svoju knjigu «Mir i kazna» u kojoj kritizira težnju velikih sila poput SAD-a, Velike Britanije, Francuske da pragmatičim mirom spriječi pravedno kažnjavanje ratnih zločinca.
Ona u knjizi ne kritizira potrebu za međunarodnom pravdom, odnosno Međunarodni kazneni sud u Haagu i Carlu del Ponte, već kritizira pokušaje velikih sila u sprečavanju nezavisnosti međunarodnog suda kako bi dalje mogli krojiti svijet prema svojim standardima. U kinjizi, Hartman ističe Carlu del Ponte i Louise Arbur kao heroine svjetske pravde koje su suprotno svim očekivanjima velikih sila donekle osigurale nezavisan rad Međunarodnog kaznenog suda i privedele pravdi Slobodana Miloševića.
Tu je stavila naglasak na Zorana Đinđića, koji je po njenom mišljenju, jedan od rijetkih političara koji je spojio pragmu s idealizmom pravde.
Ipak smatra da ukoliko se politika velikih sila ne promijeni, šanse za međunarodnu pravdu, a i za hapšenje Karađića i Mladića su slabe. Mišljenja je da je politiku moguće promjeniti pritiskom javnosti.
Čini se da velike sile jako podupiru globalizaciju kapitala, dok istom silom sprječavaju globalizaciju prava i pravde.
Post je objavljen 23.11.2007. u 12:14 sati.